Neke fotke poslao nam je Zvonimir.
Marija nam je poslala puno izvrsnih fotki.
I pravokutnik.net je bio na Filozofskom u Äetvrtak.
Ove nam je poslao kolega s ADU Ante Pavlov. š
Nasilje i revolucija: kako Fanona Äitati danas
U liberalnim, centristiÄkim i desnim Äitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najÄeÅ”Äe preÅ”uÄuje ili svodi na navodni dokaz ljeviÄarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada kljuÄna. Fanon razvija marksistiÄku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihiÄkih i politiÄkih uÄinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja oÄituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovrÅ”enom projektu dekolonizacije.
Äija su djeca?
PolazeÄi od djeÄje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira naÄine na koje kapitalistiÄka država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasniÅ”tva, otvarajuÄi prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
Artwashing i druŔtvena reprodukcija kapitalizma
Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moÄi i kapitala izvan okvira estetskog i graÄanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetniÄka proizvodnja koristi za legitimiranje politiÄko-ekonomskih odnosa ā od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne ukljuÄenosti umjetnosti u druÅ”tvenu reprodukciju kapitalizma.
Nadrealizam, faŔizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio)
NadrealistiÄke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo politiÄke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih dogaÄaja. FaÅ”izam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica Äita Detonijev nadrealizam kao antifaÅ”istiÄku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
Nagrada za DruÅ”tveno-KritiÄki Angažman āIvan RadenkoviÄā 2025
Nagrada za druÅ”tveno-kritiÄki angažman āIvan RadenkoviÄā, ustanovljena 2021. kao Äin kolektivnog sjeÄanja i politiÄkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, veÄ organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistiÄki Ävor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekoloÅ”kog uniÅ”tenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao kljuÄni izvor suvremene antikapitalistiÄke i antiimperijalistiÄke nade. RijeÄ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajuÄi se na Å”irok raspon taktika ā od direktnih akcija do masovnih prosvjeda ā u suprotstavljanju institucionalnoj Å”utnji, akademskoj suuÄesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, ukljuÄujuÄi i iskustvo socijalistiÄke Jugoslavije.
Recentni razvoji u anglofonoj marksistiÄkoj književnoj kritici
PolazeÄi od suvremenih rasprava u anglofonoj marksistiÄkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti izmeÄu materijalistiÄke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz Äitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeÄi socioloÅ”ki redukcionizam i oÄuvati ambiciju teorijskog zahvaÄanja druÅ”tvenih proturjeÄja koja oblikuju umjetniÄku proizvodnju.
Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove āTri rasprave o seksualnoj teorijiā
Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navrÅ”ava 120 godina, predstavlja kljuÄni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. UvoÄenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalnoāpatoloÅ”ko i odmakom od funkcionalistiÄkih i darvinistiÄkih objaÅ”njenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omoguÄuje ne samo teorijski nego i politiÄki produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praÄenje unutarnjih napetosti, proturjeÄja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naÅ”e razumijevanje seksualnog iskustva.
Dvostruka konotacija i jahanje tigra
PolazeÄi od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jeziÄnog i politiÄkog Å”ovinizma, autor analizira suvremene mutacije faÅ”izma u Hrvatskoj kroz paralelu izmeÄu Martina Heideggera i Marka PerkoviÄa Thompsona. U oba sluÄaja rijeÄ je o svojevrsnom ājahanju tigraā: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideoloÅ”ku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoÄ privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. KljuÄnu ulogu ima jezik i tehnike ādvostruke konotacijeā: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideoloÅ”ke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor viÅ”e ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofaÅ”istiÄke sadržaje.
Kako je holokaust postao Holokaust?
U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjeÄanje na nacistiÄki genocid institucionalizira i pretvara u ideoloÅ”ki i materijalni resurs državne moÄi. RazlikujuÄi holokaust kao povijesni dogaÄaj od Holokausta kao politiÄkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjeÄanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.