Izjava za medije 22. travnja 2009. – 3. dan blokade
Uslijed opetovanog iskrivljavanja činjenica i iznošenja očitih neistina od strane predstavnika Ministarstva i Sveučilišta, prisiljeni smo neke stvari još jednom ponoviti.
1. Zalaganje za besplatno obrazovanje dostupno svima ne znači i zalaganje za „vječne studente“. Zalažemo se za besplatno obrazovanje isključivo u tijeku redovnog studija za one koji zadovolje uvjete upisa na studij.
2. Ponovno se povlače argumenti koji pravdaju školarine kao stimulans za studente. Nasuprot tome, jedina relevantna studija o tom problemu u Hrvatskoj (Dolenec, Marušić, Puzić 2006) dokazuje da nema apsolutno nikakve korelacije između plaćanja i uspješnosti te duljine studija. Dakle, studenti koji plaćaju i oni koji ne plaćaju studij studiraju otprilike jednako dugo i jednako uspješno.
3. Predstavnici Sveučilišta besramno manipuliraju statističkim podacima govoreći da prosječna školarina u Hrvatskoj iznosi 400 €, dok je činjenica da, prema službenim podacima, prosječna školarina iznosi 950 €.
4. Također, javnost se iz dana u dan pokušava uvjeriti da je Fakultet preuzela skupina gerilaca i da nameće svoju volju većini studenata. Međutim, još jednom ističemo da se sve odluke, uključujući i one o nastavku ili prekidu blokade, donose direktnodemokratskim putem na otvorenom plenumu svih prisutnih. Samo je jučer na plenumu bilo oko 650 ljudi.
5. Smatramo posebno sramotnim, kukavičkim i dotičnoj odgovornoj funkciji apsolutno neprimjerenim ponašanje ministra Primorca koji se nije udostojao čak niti komentirati blokadu nastave na dva velika i značajna fakulteta u Republici Hrvatskoj.
6. Vijeće Filozofskog fakulteta je na današnjoj sjednici na kojoj su prisustvovali izaslanici plenuma donijelo odluku da su zahtjevi i metode studentskog preuzimanja kontrole nad Filozofskim fakultetom potpuno opravdani te u skladu s tim odlučilo da se nastava obustavlja do kraja tjedna. Plenum će se o odluci Vijeća fakulteta očitovati večeras. Detaljnije informacije o tome dobit ćete sutra na novinskoj konferenciji.
7. Još jednom naglašavamo da se ne radi samo o borbi za studentska prava, već o borbi za opći javni interes.
