Kolumne o blokadi fakultetâ – rezime i knjiga dojmova

Blokada fakultetâ diljem zemlje traje već peti dan. Od ponedjeljka, kada je cijela akcija započela na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pa do danas, 24.04., pridružili su nam se sljedeći fakulteti i sveučilišta:
  • Sveučilište u Zadru,
  • Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci,
  • Akademija likovnih umjetnosti u Rijeci,
  • Filozofski, Učiteljski i Ekonomski fakultet Sveučilišta u Osijeku,
  • Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i
  • Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu.
Pogledajmo što razni komentatori i kolumnisti iz hrvatskih medija misle o studentskoj pobuni s ciljem koji je već svima (osim ministru Primorcu, kako se čini) već itekako dobro poznat – ciljem za besplatnim obrazovanjem, odnosno potpunim javnim financiranjem visokoškolskog obrazovanja na preddiplomskoj, diplomskoj i postdiplomskoj razini za sve one koji zadovolje uvjete upisa.

Krenimo od prvoga dana:

20.04. u ponedjeljak na portalu index.hr osvanula je kolumna Jovana Dragišića pod naslovom “Ma kakvo besplatno obrazovanje?!” Gospodin Dragišić o blokadama (tada još samo) Filozofskog fakulteta u Zagrebu, između ostaloga, kaže i sljedeće:

“Na stotinu i nekom besmislenom studentskom prosvjedu od stvaranja Republike Hrvatske, zagrebački su studenti “okupirali” Filozofski fakultet i kao svoj glavni zahtjev postavili “besplatno obrazovanje za sve”. Kad vidi takvu skupinu fundamentalno neobrazovanih ljudi, čovjeku jednostavno dođe milo ljudi kao što je Zvonko Bušić. On je bar bacao letke i imao neku ideju oko toga što želi.”

Dotičnoj skupini fundamentalno neobrazovanih ljudi kroz sljedeća se četiri dana pridružilo još cijelo jedno sveučilište (Zadar) te još osam fakulteta diljem zemlje, koji se svi nalaze u rukama studenata i studentica i zahtijevaju isto: besplatno obrazovanje, odnosno obrazovanje za koje će morati dostajati novac koji oni i njihovi roditelji već daju u obliku poreza.

Budući da nam se gospodin Dragišić smilovao te nam u svojemu članku objasnio upravo to, rekavši kako “ne postoji, naime, besplatno obrazovanje. Sve obrazovne ustanove imaju troškove, koje netko mora pokriti. U Hrvatskoj, u velikoj većini slučajeva, te troškove pokriva ministarstvo obrazovanja. Kad kažemo ministarstvo obrazovanja, mislimo na državni proračun. Kad kažemo državni proračun, mislimo na porezne obveznike”, ovim mu putem zahvaljujemo što je nepažljivim čitanjem našeg proglasa, “učestalo postavljanih pitanja” i zahtjeva koji smo iznijeli pomogao u objašnjavanju upravo onoga što i sami cijelo vrijeme govorimo! Jovane, zahvaljujemo od srca!

21.04. (u utorak), Večernjak je objavio kolumnu Sergeja Županića pod nazivom “Tko je poražen u sukobu NATO-a i demokracije u RH? Cijena kile mozga u zemlji znanja” Županić također daje svoje viđenje stava vrhuške ove zemlje o (ne)mogućnosti besplatnog obrazovanja te kaže sljedeće:
“Argument da za besplatno studiranje nema novca i da buntovni studenti žive “preživjele socijalističke snove” podjednako su licemjerni i ideološki. Jer, socijalizam se baš ne može predbaciti 13 zemalja članica EU koje imaju potpuno besplatno studiranje, a uvjeti studija su kudikamo ljudskiji od ovih u Hrvatskoj i u mnogima od ostalih članica EU. Što se pak novca tiče, ako ga ima Poljska, koja je tu negdje po godišnjem BDP-u po stanovniku Hrvatske, onda bi ga u svakom slučaju morala imati i Hrvatska. Pokušava li se možda znanje u “zemlji znanja” namjerno učiniti povlasticom dobrostojećih?
Na kraju kolumne, Županić potvrđuje objašnjenje Jovana Dragišića iz prve kolumne pa kaže:

“Istina je da besplatnog studija nema.”

No, njegovo je viđenje te činjenice, ipak, malo drugačije od Dragišićeva. Županić, naime, zaključuje sljedeće:

“Stoga bi bilo logično da ga se u potpunosti plaća iz državnog proračuna. Iz one iste nacionalne kasice iz koje se izdvaja za povlaštene zastupničke mirovine, iz koje se izdašno financira hipertrofirana vlast na državnoj i lokalnoj razini, ili, kako su izvrsno primijetili pobunjeni studenti, iz koje se basnoslovno financiraju parlamentarne stranke.”

Već smo na polovici tjedna, a broj fakulteta i “fundamentalno neobrazovanih ljudi” koji nam se pridružuju samo raste. 22.04., u srijedu, izlazi kolumna Tomislava Čadeža pod naslovom “Studentska republika na Filozofskom”. Čadež napominje kako se “nikad dosad u samostalnoj Hrvatskoj nije dogodilo da studenti blokiraju neki fakultet i de facto preuzmu na njemu vlast”. O svakovečernjim plenumima u “republici” iz naslova članka ustvrđuje:

“U toj studentskoj republici odluke se dakle donose nakon javne rasprave i javnog glasovanja, kojima nazoče svi koji imaju indeks i volje za to.”

Tu se, ipak, potkrao jedan mali detalj oko kojega moramo ispraviti gospodina Čadeža: za sudjelovanje na plenumu dovoljna je ipak samo dobra volja, indeks možete i ne morate imati – studentska republika zainteresirana je, naime, i za mišljenja onih koji su svoje odstudirali već davno ili, pak, studirali nisu nikada.

Na koncu ovog užurbanog, neispavanog, naelektriziranog i studentima obilježenog tjedna objavljujemo link na sutrašnju (25.04.) kolumnu Srećka Horvata u Večernjem listu koja se, iznimno, već od danas može pročitati u internetskoj verziji dotičnih novina.

Horvat, uspoređujući ovu s blokadom iz 1971. godine podsjeća: “Ovo je doista prvi put nakon 1971. da je blokiran neki fakultet u Hrvatskoj, ali za razliku od tadašnje blokade Filozofskog, koja je bila “isključiva” u smislu da su na fakultet tada mogli dolaziti samo članovi štrajkaškog odbora, ova ima “uključivi” karakter – jer ovo je prvi put da se negdje na fakultetu prakticira izravna demokracija (u koju mogu biti uključeni svi).”

Na koncu, a povezano s današnjom (24.04) izjavom za medije Nezavisne studentske inicijative za pravo na besplatno obrazovanje, Srećko Horvat svima onima koji nikako da se odluče vidjeti stvar izvan okvira stranačkih podmetanja i previranja ponavlja lekciju koju neki, izgleda, nikako da shvate – blokade fakulteta nisu dirigirane od strane nijedne stranke u ovoj državi!

Horvat: “Činjenica koja vjerojatno najviše buni vlast, ali i velik broj medija, a što se vidi upravo po tome da se studentima želi pripisati “jedna politička opcija” (koja god ona bila), jest odsutnost studentskih vođa.”

I dalje:

“Nije riječ o skupštinama Komunističke partije niti o Hrvatskom proljeću, već o jednoj odavno zaboravljenoj demokratskoj metodi u kojoj odlučivati može svatko. Vrijednost ovog prosvjeda je upravo u tome što se rehabilitirao taj oblik organizacije i što je glavni predvodnik cijele stvari kolektivni subjekt. To je ono što je i ministru i mnogim medijima i dalje neshvatljivo, jer uvijek je lakše uloviti se za nekog s imenom i prezimenom.

Jedina politička opcija koja stoji iza ovog prosvjeda jest zahtjev za obustavu daljnje komercijalizacije i privatizacije obrazovanja.”

Napominjemo kako je ovo tek kratki medijski rezime tjedna na izmaku; tjedna koji je započeo fundamentalno neobrazovanim ljudima na koje se obrušio Jovan Dragišić, nastavio se “dječurlijom s kojom se nema o čemu razgovarati”, kako nas je etiketirao glasnogovornik ministra Primorca u trenutku kad je Vijeće FFZG-a već bilo stalo na stranu studenata, i koji je došao do petog dana blokade ponijevši sa sobom, poput lavine, još osam fakulteta (uz FFZG) i jedno sveučilište. Kroz desetak minuta s Trga maršala Tita trebao bi krenuti prosvjed budućih pravnika i medicinara koji se svojim kolegama i kolegicama s Filozofskog kane pridružiti na večerašnjem plenumu. Na našu je e-mail adresu tokom tjedna stiglo točno 17 pisama podrške raznih udruga, fakulteta i sindikata, te preko stotinjak pisama potpore raznih pojedinaca, od sveučilišnih profesora, roditelja sadašnjih i budućih studenata, odvjetnika, radnika i radnica, bivših i sadašnjih studenata i studentica, itd. Ministrovo pismo, s druge strane, još uvijek čekamo.

Kaže Jovan Dragišić u svojoj kolumni od ponedjeljka:

“Bilo bi tužno da nije užasno smiješno.”

Studenti su digli cijelu zemlju na noge. Fakulteti se organiziraju, podrška dolazi sa svih strana, studenti provode dane na predavanjima koja su sami organizirali u dvoranama koje su pune studenata i studentica koji nisu tamo iz straha da će, ako ne budu sudjelovali, zaraditi famozni bolonjski minus i izgubiti koji ECTS bod. Još nikada u ovoj zemlji toliki broj izravno zainteresiranih studenata nije svakodnevno sudjelovao u studentskom aktivizmu koji se dijela njih tiče izravno, a dijela tek utoliko što ne žele živjeti u zemlji u kojoj će komercijalizacija rezultirati dizanjem kredita za studije njihove buduće djece i kasicom-prasicom pripremljenom za studij dojenčeta koje su upravo donijeli iz bolnice. Taj i takav studentski aktivizam svaku večer kulminira na plenumima – podsjećamo, samo na jučerašnjem je sudjelovalo blizu osam stotina ljudi!

Gospodine Dragišiću, je li vam još uvijek tužno? Smiješno? Ili konačno vidite s koliko ponosa ova zemlja gleda kako se organiziraju ljudi koji svima nama na dnevnoj bazi konačno daju do znanja da se u Hrvatskoj može i drugim putem, putem koji nije pasivnost i glava spuštena u unaprijed prihvaćenom porazu?

Kolegice i kolege, vidimo se večeras na plenumu FFZG-a!

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve