Osvrt rektora Bjeliša na jučerašnju (25.4.2009.) izjavu za medije

Osvrt na Izjavu za medije od 25.04.2009. – 6. dan blokade, objavljenu na mrežnom čvoru http://www.slobodnifilozofski.bloger.hr

U razgovoru za Radio 101, u subotu 25. travnja 2009. godine prijepodne, spomenuo sam, ako se dobro sjećam, kako nije isključeno da aktualna direktna demokracija ubrzo postane i manipulativna demokracija. Nisam dugo čekao.

Molim svakoga tko je pratio taj razgovor ili će pratiti njegovu snimku, da sam zaključi i usporedi što se reklo u rečenicama koje su izdvojene. Pritom, molim i da se osim na sadržaj izjava koje su izdvojene, obrati pozornost i na način kojim su one izvađene iz konteksta cijelog razgovora koji je trajao nešto više od sat vremena.

Stoga, zbog istinitog informiranja cjelokupne javnosti, ali i studenata prosvjednika, još jednom u nekoliko točaka želim iznijeti svoje stavove, koji su sadržani u mojem rektorskom programu, i o kojima često govorim, na uvijek jednak način.

1. Iz vlastitih prihoda Sveučilišta, tj. njegovih sastavnica, treba pojačanim financiranjem iz državnog proračuna potpuno ukinuti prihod od studentskih školarina kao komercijalnu kategoriju o kojoj ovisi poslovanje Sveučilišta.

2. Jedina participacija studenata treba obuhvatiti samo one studente koji u višim godinama studija ne ispunjavaju na dovoljno uspješan način studijske obveze, o čemu treba donijeti jasne i nedvosmislene kriterije.

3. Na nacionalnoj razini treba razviti elemente skrbi za sve one koji zadovoljavaju uvjete za upis na studij i uspješno studiranje, a zbog socijalnih i gospodarskih uvjeta im je to otežano. Mogući načini kojima se to treba postići su izravna potpora te povoljni krediti subvencionirani od države i drugih zainteresiranih dionika iz javnog i privatnog sektora.

4. Treba hitno prići preuređenju sustava studentskog standarda, na način koji će jamčiti njegovu održivost i daljnji razvoj.

5. O svim navedenim točkama treba postići društveni sporazum na nacionalnoj razini, nakon zajedničkog rada predstavnika Vlade, visokoobrazovnih ustanova, studenata, roditelja (tj. sindikata), i ostalih relevantnih dionika.

Čini mi se kako je u ovih nekoliko točaka, jednako kao i u službenim dokumentima Sveučilišta, uključujući i dva zadnja godišnja izvješća, te u brojnim javnim istupima, kako mojim, tako i u onima drugih predstavnika Sveučilišta, svakome tko objektivno i dobronamjerno sluša ono što je rečeno, jasno koje stavove o cjelokupnom sustavu visokog obrazovanja, pa i o pitanju studentskih participacija, imaju rektor i Senat Sveučilišta u Zagrebu. Nadam se da su oni dovoljni kao polazište za daljnje zajedničke korake, i da čine izlišnima svako daljnje ometanje redovitog rada na pojedinim sastavnicama Sveučilišta.

Time želim i završiti ovo pismo.

No, dopustite mi, da na samom kraju, ipak iznesem svojih nekoliko osobnih stajališta i impresija, i to ne s pozicije rektora, nego s pozicije sveučilišnog profesora i člana akademske zajednice.

Ovim se pismom nisam želio osvrtati na kvalifikacije „populist i licemjer“ koje su mi pripisali nepotpisani autori, sudionici (kakve ono?) demokracije. Ipak, ne mogu ne primijetiti kako se ova nova demokratska metoda kojom se studenti koriste, pojavila na fakultetu s kojeg potječu generacije velikih autora i moralnih vertikala koje su mnogima, pa i meni, omogućile spoznajno i intelektualno sazrijevanje, i jednako tako obnavljanje.

Neka od tih imena su mi mogli biti djedovi ili očevi, drugi su moji vršnjaci, trećima bih ja mogao biti otac. Stižu na red unuci, pa i ovi koji pišu nepotpisane izjave. Stoga bih ovo pismo mogao efektno završiti riječima kako i od njih mogu učiti, te kako su i oni jednako sjajni, baš kao i njihovi prethodnici. Međutim, odgovornost sveučilišnog profesora i odgajatelja nalaže mi biti iskren i reći ono što mislim i osjećam, a to je:

Pred svima nama, kako pred Sveučilištem, studentima i kolegama s Filozofskog fakulteta, tako i pred Vladom Republike Hrvatske, Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, te svim sudionicima sustava visokog obrazovanja, stoji još jako puno posla, ukoliko želimo ovaj sustav učiniti boljim, pravednijim i kvalitetnijim.

U tom smislu, ja i dalje predlažem početak konstruktivnih razgovora kojima će započeti rješavanje svih otvorenih pitanja.

U Velikoj Gorici, 26. travnja 2009.

Aleksa Bjeliš

Vezani članci

  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve