Pismo podrške s Bogoslovnog fakulteta

Osjećajući moralnu odgovornost podržati borbu za svaki pravedan cilj te solidarnost sa svima onima koji se u nju prikladno uključuju, upućujemo

OTVORENO PISMO PODRŠKE
inicijativi za pravo na besplatno obrazovanje

Aktualni studentski prosvjedi pljuska su i poticaj koji su nas natjerali da se probudimo i iznova promislimo o ulozi čovjeka u društvu i ulozi društva u čovjeku.
Učenje i želja za znanjem temeljne su ljudske osobine. Na njima se, kao važnim temeljima, zasniva dostojanstvo osobe, ali i mogućnost ljudske kulture. Stoga nas to upućuje na činjenicu da su znanje i mogućnost obrazovanja jedne od najvažnijih društvenih vrijednosti. Oni su nezaobilazna sredstva u ostvarenju potpune čovječnosti i ta ih trajna uloga čini osobito važnima. Čini nam se da sami po sebi oni ne zahtijevaju ni neko posebno opravdanje ili dokazivanje jer vrjednota progovara snagom svoje vlastite istine. Vrjednota je legitimacija društva i zajednička dužnost! Zbog tog razloga smatramo krivim svaki oblik partikularizacije problema, banalizacije i pokušaja prezentacije aktualnog prosvjeda kao borbe male, ideološki i politički motivirane skupine studenata vođene isključivo vlastitim interesima. U borbi oko zajedničkih vrijednosti već vrlo predvidljive podjele na „nas“ i „njih“ su potpuno nerazumljive i promašene. Tako možemo čuti kako se „oni opet bune“, „oni opet prave probleme“, „oni opet imaju svoje zahtjeve“. Ukoliko tako tvrdite, pokušajte odgovoriti na pitanje tko su to „oni“ i što je to za što se „oni“ bore, a da ujedno ne koristi i „vama“? Kako god se čvrsto dijelili na lijevi i desni blok, nemojte zaboraviti da imate jednu stranicu zajedničku! Prema tome, potrebno je razmišljati o problemu i djelovati sukladno njemu. Sve drugo se svodi na traženje izlike i izbjegavanje odgovornosti za zajedničko dobro.

Čudi nas i neobična retorika koja kaže da se besplatne stvari nikada ne znaju cijeniti, da je ispod ljudskog dostojanstva primiti nešto besplatno i da novčana participacija povećava motivaciju. Pokušajte promisliti možete li tu istu tvrdnju primijeniti i na vodu, zrak, vašu obitelj, prijateljstvo itd. Ukoliko je vaš argument dosljedan, onda već danas uvedite članarinu u vašoj obitelji jer taj status sada zasigurno ne znaju cijeniti, a novčana participacija će im vjerojatno povećati motivaciju. Zahtjev za besplatnim školstvom nije zahtjev za besposlenim školstvom. Mi ne zahtijevamo besplatne diplome nego besplatno pravo da ih steknemo. One se i dalje plaćaju teškim radom i unutarnjom motivacijom. Novac ne smije postati sredstvo manipulacije motivima. Ispod ljudskog dostojanstva je odgovornost za sebe i društvo preračunati u novčani iznos. Stoga u sustavu u kojem je obrazovanje zajednička vrjednota jedini oblik delegitimacije može biti napuštanje te vrjednote, tj. svoje pravo na besplatno školstvo možete izgubiti jedino ako svojim nemarom pokažete da vam do toga nije stalo. Neke se stvari ne mogu kupiti novcem i tu nema iznimke!

U raspravama o proračunskim izdacima pogubno je zaustaviti se na kratkoročnim planovima. Cilj države mora biti dobro svih njezinih građana, a upravo je visoko obrazovani kadar najbolja garancija društvene dobrobiti, kako kulturne tako i gospodarske. Može se činiti da školstvo nepravedno „guta“ zajedničke resurse. Ali razmislite u kojoj mjeri ono doprinosi povećanju tih istih resursa. Poslovično rečeno – više glava ne znači manje hrane nego više mozgova koji razmišljaju o stjecanju hrane.

Ponekad se vrijednost prosvjeda želi osporiti na način da se osporava legitimnost članova prosvjeda da predstavljaju sveukupnu studentsku populaciju navodeći da se radi o „manjini“ dok „većina“ ipak smatra suprotno. Također se žele osporiti i metode kojima se koriste u ostvarenju svojih ciljeva, kao što je onemogućavanje izvođenja nastave u predavaonicama i preuzimanje prostora fakulteta. Ponajprije su problematične vrlo proizvoljne opservacije o „manjini“ i „tihoj većini“. Podržavamo organiziranje Plenuma kao glavnom odlučivačkog tijela koje omogućuje svakom da izrazi svoje mišljenje i svakoj većini da dođe do izražaja. Stoga bilo koja „većina“ ili manjina koja ostaje tiha time samo pokazuje svoju pasivnost i nezainteresiranost za opće dobro. U krajnjoj liniji, temeljna ljudska vrjednota ima značaj sama po sebi, pa i ne smije biti stvar većine ili manjine.
Govoreći o problemu prekidanja nastave ili zauzimanja fakulteta prvo pitanje nije koliko su mjere drastične nego kakav je to sustav u kojem jedino drastične mjere mogu polučiti promjenu.

Željeli bismo naglasiti i važnost deklarativne razine. Naime, hrvatsko društvo želi biti društvo znanja. Dok se ne izjasni suprotno, svaki oblik borbe protiv prava na znanje je licemjeran.

Kao studenti teologije, osjećamo ne samo solidarnost nego i moralnu dužnost progovoriti u ovoj situaciji. Smatramo da svaku pravednu borbu za opće dobro treba zdušno poduprijeti dokle god ona ostane takva. Istaknuli bismo i ulogu Crkvenih dokumenata koji upućuju na važnost edukacije u izgradnji osobe i društvenoga dobra. Katekizam Katoličke Crkve, pastoralna konstitucija Gaudium et Spes i Kompendij socijalnog nauka Crkve opće dobro razumijevaju kao „skup onih uvjeta koji grupama i pojedincima omogućuju da potpunije i lakše dođu do vlastitog savršenstva“. U tom usavršavanju, velika se uloga pridaje edukaciji (usp. GE). Kompendij dalje navodi kako opće dobro obvezuje sve članove društva, svi sudjeluju u odgovornosti njegovog postizanja, no veliki udio tereta pada na političku vlast jer opće dobro je razlog njezina postojanja, dok je svrha političkih institucija učiniti pristupačnim materijalna, kulturna, moralna, duhovna dobra da bi omogućile življenje humanijeg života (DNC 167-168). A način tog ostvarenja mora uvijek staviti čovjeka na pravo mjesto, tj. red stvari treba podrediti redu osoba, a ne obratno (KKC 1912). Ne može se zanemariti ni važnost društvene solidarnosti. Naime, načelo solidarnosti zahtjeva da ljudi našeg doba više njeguju svijest o dugu što ga imaju u odnosu prema društvu u koje su uključeni: dužnici su onih uvjeta koji ljudskom životu omogućuju postojanje, kao i one nužne i nedjeljive baštine što je tvore kultura, znanstvena i tehnološka zdanja, materijalna i nematerijalna dobra, svega onoga što je ljudski slijed proizveo. (DNC 195).

Sve u svemu, vidljivo je kako su u borbi za zajedničko dobro predanost, odgovornost i savjesnost neizostavni elementi; kako su odgoj i edukacija nužne etape ljudskog i društvenog usavršavanja.

Šutnja znači ignoranciju, ignorancija znači nemar, nemar znači izdaju!

Neka ovo postane poziv svima na zajedničku solidarnost u pravednoj borbi za dobro društva, vlastito dobro i dobro budućih naraštaja!


Udruga studenata Katoličkog bogoslovnog fakulteta
Vedran Bonačić, predsjednik

Udruga za poticanje savjesnog informiranja i djelovanja
Domagoj Mesić, predsjednik

Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve