Reakcija nezavisne studentske inicijative na dezinformacije i neosnovane tvrdnje iz nekih medija

Medijsko praćenje prvoga dana blokade nastave na Filozofskom fakultetu u Zagrebu rezultiralo je, između ostalog, i nekim sasvim neosnovanim tvrdnjama. Funkcija je ovoga teksta otkloniti neke od najčešćih dezinformacija i neutemeljenih glasina o ciljevima i smislu naše akcije.

Na žalost, uvijek se iznova povlače „argumenti“ čija je neodrživost u prethodnim raspravama na temu obrazovanja već višestruko dokazana. Važan je aspekt ove akcije i nastojanje konačnog ukidanja mogućnosti igarâ pokvarenog telefona – mogućnosti kojoj instance (koje nad medijima imaju neusporedivo više utjecaja od studenata) redovito pribjegavaju. Svrha je tih manevara diskvalifikacija studentskih zahtjeva i prikazivanje istih nerealnima ili utemeljenima na navodno nedostatnome razumijevanju društvenih odnosa. Tako nam se i u ovome kontekstu predbacuje tobože nedostatna jasnoća ili nerazumljivost našega zahtjeva za besplatnim obrazovanjem.

Predstavnici Uprave, Ministarstva te njihovi službeni i neslužbeni glasnogovornici sugeriraju nam kako je zahtjev za besplatnim obrazovanjem, a da bi bio suvisao i razumljiv, nužno formulirati u birokratskome žargonu pravnika i administratora. Time impliciraju kako su valjda samo pravnici u stanju izraziti relevantne i suvisle političke zahtjeve, što je besmislica čiju očitost, nadamo se, nije potrebno posebno dokazivati. Svrhu te igre, međutim, nije teško prozreti: ona predstavlja pokušaj da se nadležnost za proizvodnju društveno relevantnih i „kompetentnih“ političkih stavova suzi na vrlo usku elitu birokratskih stručnjaka. Politički su zahtjevi, međutim, zahtjevi koji se tiču pitanja od važnosti za društvo u cjelini. Smisao demokracije leži upravo u tome što artikulaciju političkih zahtjeva dopušta svim građanima.

Pored te temeljne diskvalifikacije javlja se i skup uvijek istih tvrdnji koje je, očito, i ovim putem potrebno još jednom opovrgnuti. Prvi od argumenata koji se stalno ponavljaju jest kako bi besplatno obrazovanje narušilo kvalitetu studija. Da bi se tako nešto sa sigurnošću moglo tvrditi, Ministarstvo i Sveučilište prvo bi trebali podastrijeti relevantnu studiju koja bi pokazala na što su se dosad naplaćivane školarine uopće trošile. No upravo takvu studiju dotične institucije već godinama propuštaju podastrijeti. U kontekstu gdje podaci te vrste nisu dostupni javnosti, argumenti o „padu kvalitete“ postaju potpuno proizvoljni, a posezanje za njima dokaz nedogovornosti. Jedina relevantna studija u tom području (Dolenec, Marušić, Puzić 2006) pokazuje kako plaćanje studija nimalo ne utječe na brže ili uspješnije studiranje.

Posebno su neuvjerljivi argumenti koji bi nas htjeli uvjeriti u „očiglednost“ prema kojoj obrazovanje, kao i sve drugo, netko mora platiti. Trebalo bi biti jasno kako sintagma „besplatno obrazovanje“ ne znači ništa drugo do obrazovanje koje se financira iz redovnih poreza svih nas. S obzirom na tu činjenicu, treba biti jasno da se školarinama samo još jednom naplaćuje nešto što smo svi mi već jednom platili. Ako taj novac ne dospijeva gdje bi trebao, još se jednom postavlja pitanje o legitimnosti kriterijâ koji su ga preusmjerili, primjerice, u „mirovne misije“ poput one u Afganistanu.

Govori se kako je besplatno obrazovanje nemoguće te kako je u pitanju relikt mrtve ideologije. Koliko je uvjerljiva takva procjena pokazuje činjenica da je obrazovanje i dan danas besplatno u četrnaest europskih zemalja, od kojih su njih trinaest članice Europske unije: Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Grčka, Irska, Mađarska, Malta, Norveška, Poljska, Slovenija, Švedska i Škotska.

Prvi dan studentske blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu protekao je po planu. U blokadi je aktivno sudjelovalo više od tisuću studenata. Predviđeni je edukativni program održan uz iznimnu posjećenost a na plenumu, kojemu je nazočilo preko pet stotina studenata, jednoglasno je izglasan nastavak blokade.

Na solidarnost u obrani prava na besplatno obrazovanje i socijalnu jednakost pozivamo sve studente, profesore i ostale građane i građanke. Studenti se ne bore samo za svoja prava, nego za obranu interesa društva u cjelini.

Vrijeme je da nam se i drugi u tome pridruže.