Reakcija nezavisne studentske inicijative na dezinformacije i neosnovane tvrdnje iz nekih medija

Nezavisna studentska inicijativa za pravo na besplatno obrazovanje reagirala je pismom upućenim internetskom portalu index.hr na dezinformacije i neosnovane tvrdnje koje su se pojavile u nekim medijima. Njihova reakcija objavljena je jutros na gorespomenutom portalu (Plenum pobunjenih studenata: Besplatno obrazovanje imaju Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Grčka…) a objavljujemo je i na našemu blogu:


Medijsko praćenje prvoga dana blokade nastave na Filozofskom fakultetu u Zagrebu rezultiralo je, između ostalog, i nekim sasvim neosnovanim tvrdnjama. Funkcija je ovoga teksta otkloniti neke od najčešćih dezinformacija i neutemeljenih glasina o ciljevima i smislu naše akcije.

Na žalost, uvijek se iznova povlače „argumenti“ čija je neodrživost u prethodnim raspravama na temu obrazovanja već višestruko dokazana. Važan je aspekt ove akcije i nastojanje konačnog ukidanja mogućnosti igarâ pokvarenog telefona – mogućnosti kojoj instance (koje nad medijima imaju neusporedivo više utjecaja od studenata) redovito pribjegavaju. Svrha je tih manevara diskvalifikacija studentskih zahtjeva i prikazivanje istih nerealnima ili utemeljenima na navodno nedostatnome razumijevanju društvenih odnosa. Tako nam se i u ovome kontekstu predbacuje tobože nedostatna jasnoća ili nerazumljivost našega zahtjeva za besplatnim obrazovanjem.

Predstavnici Uprave, Ministarstva te njihovi službeni i neslužbeni glasnogovornici sugeriraju nam kako je zahtjev za besplatnim obrazovanjem, a da bi bio suvisao i razumljiv, nužno formulirati u birokratskome žargonu pravnika i administratora. Time impliciraju kako su valjda samo pravnici u stanju izraziti relevantne i suvisle političke zahtjeve, što je besmislica čiju očitost, nadamo se, nije potrebno posebno dokazivati. Svrhu te igre, međutim, nije teško prozreti: ona predstavlja pokušaj da se nadležnost za proizvodnju društveno relevantnih i „kompetentnih“ političkih stavova suzi na vrlo usku elitu birokratskih stručnjaka. Politički su zahtjevi, međutim, zahtjevi koji se tiču pitanja od važnosti za društvo u cjelini. Smisao demokracije leži upravo u tome što artikulaciju političkih zahtjeva dopušta svim građanima.

Pored te temeljne diskvalifikacije javlja se i skup uvijek istih tvrdnji koje je, očito, i ovim putem potrebno još jednom opovrgnuti. Prvi od argumenata koji se stalno ponavljaju jest kako bi besplatno obrazovanje narušilo kvalitetu studija. Da bi se tako nešto sa sigurnošću moglo tvrditi, Ministarstvo i Sveučilište prvo bi trebali podastrijeti relevantnu studiju koja bi pokazala na što su se dosad naplaćivane školarine uopće trošile. No upravo takvu studiju dotične institucije već godinama propuštaju podastrijeti. U kontekstu gdje podaci te vrste nisu dostupni javnosti, argumenti o „padu kvalitete“ postaju potpuno proizvoljni, a posezanje za njima dokaz nedogovornosti. Jedina relevantna studija u tom području (Dolenec, Marušić, Puzić 2006) pokazuje kako plaćanje studija nimalo ne utječe na brže ili uspješnije studiranje.

Posebno su neuvjerljivi argumenti koji bi nas htjeli uvjeriti u „očiglednost“ prema kojoj obrazovanje, kao i sve drugo, netko mora platiti. Trebalo bi biti jasno kako sintagma „besplatno obrazovanje“ ne znači ništa drugo do obrazovanje koje se financira iz redovnih poreza svih nas. S obzirom na tu činjenicu, treba biti jasno da se školarinama samo još jednom naplaćuje nešto što smo svi mi već jednom platili. Ako taj novac ne dospijeva gdje bi trebao, još se jednom postavlja pitanje o legitimnosti kriterijâ koji su ga preusmjerili, primjerice, u „mirovne misije“ poput one u Afganistanu.

Govori se kako je besplatno obrazovanje nemoguće te kako je u pitanju relikt mrtve ideologije. Koliko je uvjerljiva takva procjena pokazuje činjenica da je obrazovanje i dan danas besplatno u četrnaest europskih zemalja, od kojih su njih trinaest članice Europske unije: Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Grčka, Irska, Mađarska, Malta, Norveška, Poljska, Slovenija, Švedska i Škotska.

Prvi dan studentske blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu protekao je po planu. U blokadi je aktivno sudjelovalo više od tisuću studenata. Predviđeni je edukativni program održan uz iznimnu posjećenost a na plenumu, kojemu je nazočilo preko pet stotina studenata, jednoglasno je izglasan nastavak blokade.

Na solidarnost u obrani prava na besplatno obrazovanje i socijalnu jednakost pozivamo sve studente, profesore i ostale građane i građanke. Studenti se ne bore samo za svoja prava, nego za obranu interesa društva u cjelini.

Vrijeme je da nam se i drugi u tome pridruže.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve