Vladimir Cvijanović: “U obranu zajedničkog”

Prenosimo tekst Vladimira Cvijanovića, objavljen na www.vrijemeje.com.


U obranu zajedničkog


Hrvatsko društvo sve više poprima karakteristike rascjepkanog društva sudeći po (tradicionalno) nejednakom razvoju regija, nejednakostima u dohotku, segmentiranošću tržišta radne snage i industrijske strukture, nejednakom pristupu informacijama, itd. Podijeljeno društvo pruža izvrsnu podlogu za oportunističko ponašanje pojedinaca te interesnih grupa s kratkoročnim horizontom tipa „uzmi i bježi“. Slobodni jahači (free riders) će iskorištavati povjerenje koje u društvu postoji ne bi li ostvarili vlastitu dobit, posebno putem traženja rente (rent seeking) odnosno netržišnim načinom djelovanja. Kada svatko „vuče na svoju stranu“ javlja se problem kolektivnog djelovanja koji će sprječavati društveno optimalan ishod.

Ugovori RH s Vatikanom te s NATO-om primjeri su pobjede partikularnih nad društvenim interesima. Ovi ugovori štite katoličku crkvu odnosno vojsku između ostalog osiguravajući im izdašna sredstva i povlašten tretman u društvu. Iako se zbog toga mogu očekivati i određeni društveno korisni efekti ne zna se točno za koje sve namjene ta sredstva odlaze. Također, budžet za te svrhe u jeku ove krize nije smanjen (usprkos prognozama da će GDP RH ove godine pasti za oko 3%, pa i više). Još bitnije od toga je da druge djelatnosti (kultura, znanost, obrazovanje) nemaju takav povlašteni tretman odnosno nemaju važećih ugovora kojima im se garantira ‘nedodirljivost’. Ulaganja u crkvu i vojsku nisu bitni faktori društvenog razvoja. Ovo potonje pogotovo zbog toga što je prisutna vrlo mala vjerojatnost vojnog napada na našu zemlju. U tom pogledu nameće se problem nikada donesene koncepcije i strategije društveno-ekonomskog razvoja Hrvatske. Kakav tip kapitalizma želimo prakticirati (da li kapitalizam koordiniranog tipa ili liberalni). I unutar nekog tipa društveno-ekonomskih odnosa, koliko su nam bitne socijalna kohezija, znanost, obrazovanje i tehnološka infrastruktura, kultura i „kreativne“ djelatnosti (svaka djelatnost je kreativna, no misli se na tzv. kreativne industrije) kao stvarni nositelji razvoja i rasta?

U tom kontekstu su trenutni studentski zahtjevi izraženi prosvjedima (v. http://www.slobodnifilozofski.bloger.hr/, posebno peticija i osnovne informacije) progresivna snaga koja podupire one vrijednosti (javno i transparentno financirano obrazovanje, društvenu solidarnost, socijalnu osjetljivost, demokraciju u odlučivanju po pitanjima znanosti i visokog obrazovanja, itd.) koje su u temelju svakog zdravog društva. Studentski zahtjevi ne mogu biti viđeni kao privatni (jer studenti/ce traže jednako pravo za sve – sadašnje i buduće generacije). Po istoj logici ti interesi nisu partikularni, iako se, na prvi pogled, tiču „samo“ sasvim određene, studentske populacije (da ne kažem „interesne skupine“). A sasvim sigurno nisu „državni“ u smislu dihotomije privatno – državno. Ciljevi na koje se ti zahtjevi odnose imaju karakter javnog dobra i odnose se na sve nas, posebno na buduće generacije. Ciljevi se odnose na ZAJEDNIČKO, koje je između privatnog i državnog (Fumagalli, A. u pogovoru knjizi Orsi, C. (2006), The value of reciprocity. Arguing for a plural political economy), i od kojeg koristi imaju i privatna i državna sfera, dakle svi mi. Studenti/ce koji (koje) se bune nikome ne otimaju, no svima nama daju. Upravo iz tog razloga su glasovi koji se takvoj inicijativi suprotstavljaju nužno partikularni – ili pak nepromišljeni.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva "Prije svega, nužno je da razumijemo na koji se način akumulacija kapitala historijski odvija kroz mrežu života, a ne na mreži života, kako se to uglavnom tumači. Priroda nije samo stvar, odnosno resurs ili, u slučaju ljudske prirode, izvor neplaćenog ili najamnog rada. Na djelu je puno aktivniji i dinamičniji proces. Kapitalizam prolazi kroz mrežu života i sudjeluje u stvaranju prirode, dok istovremeno mreža života prolazi kroz kapitalizam i oblikuje ga. Radi se o koprodukciji."
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2019. Foucault i revizija liberalizma "Foucaultova predavanja o liberalizmu i neoliberalizmu nisu teorijska slijepa ulica (poput njegovih ranijih eksperimentiranja s arheologijom znanja), dok nam produbljena historijska obrada, proizašla iz drugog vala recepcije, omogućuje da idemo onkraj samog Foucaulta, do ključnih pitanja za suvremenu ljevicu."
  • 31. prosinca 2019. Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
  • 31. prosinca 2019. Kurdsko pitanje nekada i danas "Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam "U situaciji degradiranja osnovnih materijalnih preduvjeta za uspostavu održivog i pravednog postkapitalističkog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos s prirodom i neljudskim životinjama, te u skladu s time i količinu, ali i sadržaj potrošnje. Istovremeno treba imati u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih – radničkih, ekoloških, antiimperijalističkih, feminističkih, queer, antirasnih, antispecističkih – borbi otvorio politički prostor za osmišljavanje komunističke alternative kao jedinog pravog i održivog rješenja trenutne ekološke krize."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve