Demant Čičkova članka ”Zadarska medijacija”

U nastavku teksta vam prenosimo potpuni tekst i demant članka objavljenog u kolumni pod nazivom ”Koalicija mrzitelja HDZ-a”, koju je napisao Ivan Zvonimir Čičak. Članak je objavljen u Jutarnjem listu 23. svibnja 2009. godine.


Zadarska medijacija

“HHO-ova trojka u sastavu Banac-Silobrčić-Čičak na putu za Zadar. Pobunjeni studenti pozvali su nas da im pomognemo u sporu s upravom sveučilišta, koja je pozvala zaštitare te na taj način spriječila daljnje odvijanje prosvjeda na sveučilištu. U Zadru su nas dočekali studenti, ali i podvornici i zaštitari, zapriječivši nam ulazak u prostorije sveučilišta. Osjećali smo se poniženo čekajući desetak minuta u predvorju da nam iz rektorata dopuste ulazak na razgovore sa studentima u jednoj od zaključanih učionica. Novinari su kroz vrata snimali naše čekanje dok su im podvornik i redari pokušali to zapriječiti. Studenti su nam sat i pol vremena objašnjavali u čemu je prijepor s upravom sveučilišta. Nakon toga uslijedili su razgovori s upravom, rektorom i dvoje prorektora. Prvo što smo im prigovorili bilo je angažiranje redara i činjenicu da ni nas nisu pustili u zgradu fakulteta. Rektor je objasnio da su se na tu mjeru odlučili zbog činjenice da je stanoviti Radeka, nastavnik koji je ujedno i predsjednik sindikata, a tvrdi se da je bio umiješan u balvan revoluciju 90-ih na srpskoj strani, javno pozvao studente da autobusima krenu u Zagreb u pokušaju rušenja Sanaderove Vlade. Rekao je da osim što ne dopušta politiku na sveučilištu, on kao rektor mora voditi računa i o reakcijama drugih studenata i nastavnika. Zadar je poznat kao HDZ-ova tvrđava i nakon Radekina ispada dio studenata i profesora htio se fizički obračunati s pobunjenim studentima. Do tada je uprava fakulteta bila benevolentna prema studentima, a i dalje održava studentske zahtjeve. Nakon incidenta s Radekom i uvođenjem redara prekinuta je svaka komunikacija između studenata i uprave. Na naše inzistiranje na razgovor su pozvani i predstavnici studenata te smo dogovorili zajednički istup na studentskom plenumu. Uprava je nama i studentima predočila petsto potpisa kojim se traži prekid štrajka, pa je i po procjenama samih štrajkaša njihova skupina izgubila legitimitet. Na zajedničkom razgovoru sa svim studentima na plenumu donesena je odluka da se privremeno obustavi blokada fakulteta , da uprava povuče sve redare, a po studente neće biti nikakvih posljedica, dok će se nastava produžiti za 10-14 dana. U telefonskom razgovoru s ministrom Primorcem dogovorio sam razgovor između njega, uprave sveučilišta i studenata na kojem bi se razbistrili stavovi. “

Izvor: www.jutarnji.hr


Demant Nezavisne studentske inicijative Zadar:

“Sukladno člancima 40. i 41. Zakona o medijima, pozivamo Vas da u cijelosti objavite ispravak netočnih navoda objavljenih u kolumni Ivana Zvonimira Čička 23. svibnja 2009. Dužnost nam je upozoriti javnost na niz neistina navedenih u kolumni, a vezanih za događanja na zadarskom Sveučilištu. Obraćanje profesora Radeke studentskom plenumu 11. svibnja 2009. nije obuhvaćalo nikakav revolucionarni sadržaj u smislu “rušenja Sanaderove Vlade”, kako sugerira g. Čičak prenoseći svoj razgovor s rektorom. Od strane prof. Radeke studentima je jedino prenesen poziv Nezavisnog sindikata javnih službi za zajedničko sudjelovanje u planiranom prosvjedu, što je upućeno i svim drugim studentima u Hrvatskoj. Nadalje, g. Čičak navodi: “nakon Radekina ispada dio studenata i profesora htio se obračunati s pobunjenim studentima”. Od obraćanja prof. Radeke plenumu pa do prvog represivnog čina od strane Uprave, zaključavanja zgrada Sveučilišta, prošlo je svega nekoliko sati. Odgovorno tvrdimo da u tih nekoliko sati, kao ni idućeg dana (nakon kojega su se na ulazu Sveučilišta pojavili zaštitari privatnih tvrtki) nije došlo do niti jednog incidenta.”

Napomena: navedeni tekst kojim smo prethodno demantirali Čičkov članak poslan je na redakciju Jutarnjeg lista.



Nezavisna studentska inicijativa Zadar
Web: http://nekomercijalizacijiunizd.blog.hr/
E-mail: nekomercijalizaciji@gmail.com

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve