kolumna 28. svibnja 2009.

Demant Čičkova članka ”Zadarska medijacija”

U nastavku teksta vam prenosimo potpuni tekst i demant članka objavljenog u kolumni pod nazivom ”Koalicija mrzitelja HDZ-a”, koju je napisao Ivan Zvonimir Čičak. Članak je objavljen u Jutarnjem listu 23. svibnja 2009. godine.


Zadarska medijacija

“HHO-ova trojka u sastavu Banac-Silobrčić-Čičak na putu za Zadar. Pobunjeni studenti pozvali su nas da im pomognemo u sporu s upravom sveučilišta, koja je pozvala zaštitare te na taj način spriječila daljnje odvijanje prosvjeda na sveučilištu. U Zadru su nas dočekali studenti, ali i podvornici i zaštitari, zapriječivši nam ulazak u prostorije sveučilišta. Osjećali smo se poniženo čekajući desetak minuta u predvorju da nam iz rektorata dopuste ulazak na razgovore sa studentima u jednoj od zaključanih učionica. Novinari su kroz vrata snimali naše čekanje dok su im podvornik i redari pokušali to zapriječiti. Studenti su nam sat i pol vremena objašnjavali u čemu je prijepor s upravom sveučilišta. Nakon toga uslijedili su razgovori s upravom, rektorom i dvoje prorektora. Prvo što smo im prigovorili bilo je angažiranje redara i činjenicu da ni nas nisu pustili u zgradu fakulteta. Rektor je objasnio da su se na tu mjeru odlučili zbog činjenice da je stanoviti Radeka, nastavnik koji je ujedno i predsjednik sindikata, a tvrdi se da je bio umiješan u balvan revoluciju 90-ih na srpskoj strani, javno pozvao studente da autobusima krenu u Zagreb u pokušaju rušenja Sanaderove Vlade. Rekao je da osim što ne dopušta politiku na sveučilištu, on kao rektor mora voditi računa i o reakcijama drugih studenata i nastavnika. Zadar je poznat kao HDZ-ova tvrđava i nakon Radekina ispada dio studenata i profesora htio se fizički obračunati s pobunjenim studentima. Do tada je uprava fakulteta bila benevolentna prema studentima, a i dalje održava studentske zahtjeve. Nakon incidenta s Radekom i uvođenjem redara prekinuta je svaka komunikacija između studenata i uprave. Na naše inzistiranje na razgovor su pozvani i predstavnici studenata te smo dogovorili zajednički istup na studentskom plenumu. Uprava je nama i studentima predočila petsto potpisa kojim se traži prekid štrajka, pa je i po procjenama samih štrajkaša njihova skupina izgubila legitimitet. Na zajedničkom razgovoru sa svim studentima na plenumu donesena je odluka da se privremeno obustavi blokada fakulteta , da uprava povuče sve redare, a po studente neće biti nikakvih posljedica, dok će se nastava produžiti za 10-14 dana. U telefonskom razgovoru s ministrom Primorcem dogovorio sam razgovor između njega, uprave sveučilišta i studenata na kojem bi se razbistrili stavovi. “

Izvor: www.jutarnji.hr


Demant Nezavisne studentske inicijative Zadar:

“Sukladno člancima 40. i 41. Zakona o medijima, pozivamo Vas da u cijelosti objavite ispravak netočnih navoda objavljenih u kolumni Ivana Zvonimira Čička 23. svibnja 2009. Dužnost nam je upozoriti javnost na niz neistina navedenih u kolumni, a vezanih za događanja na zadarskom Sveučilištu. Obraćanje profesora Radeke studentskom plenumu 11. svibnja 2009. nije obuhvaćalo nikakav revolucionarni sadržaj u smislu “rušenja Sanaderove Vlade”, kako sugerira g. Čičak prenoseći svoj razgovor s rektorom. Od strane prof. Radeke studentima je jedino prenesen poziv Nezavisnog sindikata javnih službi za zajedničko sudjelovanje u planiranom prosvjedu, što je upućeno i svim drugim studentima u Hrvatskoj. Nadalje, g. Čičak navodi: “nakon Radekina ispada dio studenata i profesora htio se obračunati s pobunjenim studentima”. Od obraćanja prof. Radeke plenumu pa do prvog represivnog čina od strane Uprave, zaključavanja zgrada Sveučilišta, prošlo je svega nekoliko sati. Odgovorno tvrdimo da u tih nekoliko sati, kao ni idućeg dana (nakon kojega su se na ulazu Sveučilišta pojavili zaštitari privatnih tvrtki) nije došlo do niti jednog incidenta.”

Napomena: navedeni tekst kojim smo prethodno demantirali Čičkov članak poslan je na redakciju Jutarnjeg lista.


—
Nezavisna studentska inicijativa Zadar
Web: http://nekomercijalizacijiunizd.blog.hr/
E-mail: nekomercijalizaciji@gmail.com
Tagovi:
, ,

Vezani članci

  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 27. lipnja 2023. Globalni kulturni ratovi i kakve veze pandemija ima s tim? (drugi dio) Osim što je ostavila traga na mnogobrojnim ljudskim životima, pandemija AIDS-a je krajem 20. stoljeća utjecala i na razvoj LGBT pokreta, kako u Sjedinjenim Državama, tako i globalno. Nekadašnji radikalni Pokret za oslobođenje gejeva i lezbijki napravio je zaokret prema bračnoj jednakosti kao osnovnom cilju, koji se zahvaljujući američkoj kulturnoj dominaciji i dalje nameće kao jedno od glavnih obilježja borbe za prava LGBT osoba. Dalekosežne posljedice ovakvog liberalnog razvodnjavanja i konzervativnog kooptiranja LGBT pokreta u kontekstu rješavanja AIDS krize konzervativnim biopolitikama braka i obitelji, ogledaju se i u današnjim borbama protiv (ultra)konzervativnih politika i praksi, koje u SAD-u i drugdje u svijetu izravno i neizravno ugrožavaju živote transrodne populacije.
  • 20. lipnja 2023. Materijalistička kritika građanske jugonostalgije Postoje različite jugonostalgije, među kojima je i ona (malo)građanskog ili liberalnog tipa. Osim fokusa na određeni (uži) period Jugoslavije, ideju socijalizma razmatra kroz pojednostavljenu predstavu povijesti kao sukoba „modernizma“ i „antimodernizma“, te „individualizma“ i „kolektivizma“. Socijalizam se zamišlja više kao „životni stil“, ispražnjen od emancipatornog političkog sadržaja, a nit vodilja zapravo je uklapanje u svjetski poredak slobodnog tržišta – ova kulturna imaginacija prije svega žali što je propuštena karta za „pravi“ kapitalizam. Za razliku od idealističkog historijskog pristupa, materijalistička analiza Jugoslaviji pristupa kroz analizu klasnih odnosa, a umjesto na potrošačke standarde, usredotočuje se na radničku participaciju u proizvodnji (samoupravne ekonomije, politike, tendencije, krize i neuspjehe). Materijalistička analiza državnog socijalizma utoliko nije nostalgična, nego kritička.
  • 15. lipnja 2023. Iz istorije borbe za socijalno stanovanje u Srbiji Neposredno nakon Prvog svjetskog rata, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca uvedene su regulativne mjere kojima je država ozbiljnije intervenirala u odnose zajmodavaca i podstanara: rekvizicija stanova, moratorij na iseljenje i ograničenja cijena najamnina. Iako je stambena bijeda nakon rata dosegla ogromne razmjere, državne politike kao pomoć najsiromašnijima bile su isključivo ustupak borbi i otporu, kojima je ritam udarala snažna Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista). Partija je kreirala progresivni stambeni program, pozivala na bojkot, predvodila prosvjede i organizirala štrajkove protiv stambene oskudice i drugih pitanja, te aktivno pratila provođenje zakona i situaciju na terenu – osobito u Srbiji, najpogođenijoj ratnim razaranjima i stoga s najviše problema u polju stanovanja. Gotovo nepostojeća regulacija podstanarstva i neoliberalno socijalno stanovanje koje ne zadovoljava potrebe najugroženijih u našim današnjim državama, daju nam povoda da uzmemo ovakve historijske primjere i periode u kojima je izborena barem minimalna reforma stanovanja kao smjerokaz za aktualne i buduće borbe.
  • 29. svibnja 2023. Vampiri, zombiji i druga čudovišta kapitalizma Različite su paradigme strahova (strepnja, izgubljenost, otuđenost, jeza, tjelesna panika, apokaliptičnost) reflektirane u žanru horora tijekom povijesnog razvoja kapitalizma, kroz figure čudovišta koja odražavaju suštinske bojazni vezane uz reprodukciju života u tom sistemu. Komparativno se koristeći analizom popkulturne imaginacije u ovom žanru, te historijsko-materijalističkim pristupom, autor trasira genealogiju suvremenih čudovišta (zombija, vukodlaka, vještica, vampira, kanibala) i afektivnih struktura straha u period prvobitne akumulacije i uspostavljanja kapitalističkog društvenog okvira, izvlačeći na vidjelo neskriveno nasilje i monstruoznost sâmog kapitalizma, čija je eksploativna struktura danas umnogome normalizirana kao fetišizirana apstrakcija.
  • 29. travnja 2023. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju treći po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Bavit ćemo se kapitalističkim obrazovanjem, odnosom eksploatacije i opresivnih ejblističkih režima, orodnjenim nasiljem, pitanjem nacionalizma, slijepim pjegama u primjenama pojmova roda, spola i klase, političkom ofenzivom na transrodnu zajednicu, umjetničkim radom te kritičkim čitanjem popularne kulture. Prijave traju do 10. svibnja 2023. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 15. do 20. svibnja. Vidimo se!
  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju Muzeji kao hijerarhizirani zapadnocentrični prostori moći, znanja i historije ne samo da brišu povijest kolonizacije i imperijalnih porobljavanja, nego uglavnom i postoje zahvaljujući ovim dinamikama i pljački artefakata autohtonih kultura, dok u svojim postavima i programima perpetuiraju nacionalizam i identitetske teme. Muzeji, ipak, mogu biti građeni i kao mjesta društvene pravednosti i jednakosti, kao što na jugoslavenskim prostorima svjedoči uspostavljanje brojnih revolucionarnih muzeja nakon oslobodilačke borbe i tijekom izgradnje socijalizma. U suvremenim raspravama koje vode konzervativni i reformski muzealci_ke, novi val zahtjeva za dekolonizacijom i restitucijom muzeja (što ne uključuje samo prakse vraćanja artefakata opljačkanim zajednicama) ocrtava tragove na kojima bi se mogli graditi novi progresivni muzeji ‒ za sve.
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima U dječjim animiranim filmovima, a osobito u individualističkim reprezentacijama dispozicija i postignuća likova, zanemaruju se prikazi socioekonomske stratifikacije i klasnih podjela, a djeca i njihovi kapaciteti za razumijevanje sadržaja (pa i korijena nejednakosti) uporno podcjenjuju. Prema još uvijek prevladavajućoj viktorijanskoj optici, djeca su nevina i krhka bića koja treba štititi od svijeta, dok djeca u realnom svijetu vrlo brzo uviđaju pravila i implikacije klasnih pozicija, a rano dožive i vršnjačko nasilje upravo na tim osnovama. Klasa je, za razliku od orodnjenog, rasiziranog i seksualnog identiteta, u animiranim filmovima prikazana sporedno, uglavnom kroz nekoliko okvira: dobroćudni (narativi u kojima se siromaštvo i klasna nejednakost ili ne prikazuju ili se radnička klasa prikazuje kao da nikada nije prijetnja višoj, već s njom dijeli interese), zloćudni (klasna mobilnost je određena moralnim zaslugama protagonista), konsenzualni (bogati se prikazuju kao obični ljudi s kojima je moguće suosjećati), okvir divljenja (bogati su divni jer nesebično pomažu svijetu) i oponašanja (svi bi trebali imitirati stil i oznake bogatstva). Izbjegavajući nagovore na programatsko usmjerenje animiranog filma u buđenje klasne svijesti djece, autorica ističe značaj fiktivnog u senzibiliziranju za drugačije klasne pozicije, kao i revolucionarni potencijal dječje mašte.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve