IZJAVA ZA MEDIJE 9. svibnja 2009. – 20. dan blokade

Temeljna pouka dosadašnjih dvadeset dana studentske blokade nastave pouka je o gluhoći vladajućih na zahtjeve upućene odozdo. Zahtjev za besplatnim obrazovanjem otvoreno se poziva na odredbe iz Ustava i Opće deklaracije o ljudskim pravima, ali je mjesto s kojega je upućen – mjesto bez neposredne izvršne moći. Nijekati legitimnost iskaza upućenih s takve pozicije znači odbaciti jedini istinski smisao demokracije kao političkoga projekta. Lekcija koju ova blokada ispisuje velikim slovima jest da se za demokraciju treba boriti. I to ne tako što se jednom u četiri godine u glasačkom obredu daje glas jednome od predstavnika stranačkih elita, nego i na razini obrane fundamentalnih ljudskih prava kao što je pravo na obrazovanje.

Pokazalo se, dakle, da cijeli administrativni državni aparat, svi ti viši birokrati i najviši stručnjaci u nominalnoj službi javnog interesa čine zamršen i neproziran sustav čija prvenstvena funkcija nije što efikasnije i neposrednije služiti općemu dobru, nego stvoriti zid gluhoće oko središta vlasti. Njihov središnji iskaz upućen javnosti glasi: „Mi vas ne razumijemo, a vi ništa ne razumijete. Naš je govor za vas previše sofisticiran, vaš je govor trabunjanje dječurlije. Javni interes i opće dobro pitanja su o kojima mi presuđujemo birokratskom ekspertizom.“

Drugi aspekt prezira prema javnosti, a koji su u ovih dvadeset dana nadležne instance neskriveno očitovale, proizlazi iz lakoće kojom obmanjuju i podvaljuju. Samo netko tko pretpostavlja da ima posla s potpunim političkim idiotima može se usuditi ulaziti u tako prozirne podvale. Tako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u konfuznome dopisu Radovana Fuchsa od 4. svibnja 2009. javnosti daje do znanja da zakon koji oni već mjesecima pripremaju predstavlja odgovor na studentske zahtjeve. Mi tražimo osiguranje prava na besplatno obrazovanje i opoziv započete komercijalizacije visokog obrazovanja, a Ministarstvo nam kao „rješenje“ nudi pokrivanje studentskih participacija studentskim kreditima. Logika je sljedeća: pravo na besplatno obrazovanje tobože se osigurava time što ga se ukida kao pravo i pretvara u robu koju treba kupiti. A plaćanje se ne vrši jednokratno, već zalogom velikog dijela vlastite budućnosti, otplaćujući godinama, a možda i desetljećima u ratama nešto što je nominalno pravo svih nas. Studentima se tako cinično nudi perspektiva pretvaranja njihovih života u izvore stalnog aprofita za rentijersku klasu bankarâ kao odgovor na zahtjev za obranom Ustavom definiranog prava. A javnosti se to nastoji prikazati kao služba općem dobru.


Iz OTVORENOG PISMA JAVNOSTI od 4. svibnja 2009.

Minimalni su uvjeti za prekid blokade na koje možemo pristati:

  1. uredba kojom se nadležni obavezuju platiti sve školarine za akademsku godinu 2009./10.
  2. pokretanje procedure za izmjenu zakona kojim bi se osiguralo potpuno javno financiranje visokoškolskog obrazovanja na svim razinama, na način da prijedlog ide na čitanje najkasnije na prvoj jesenskoj sjednici Sabora. Tražimo hitno formiranje radne skupine za izradu zakona u kojoj će sudjelovati i predstavnici fakultetâ. Nacrt zakona mora biti upućen na očitovanje znanstvenim i akademskim institucijama.

Tražimo ispunjenje naših zahtjeva u najkraćemu mogućem roku. Zahtjev ćemo ponavljati svakodnevno do ispunjenja.

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve