IZJAVA ZA MEDIJE 9. svibnja 2009. – 20. dan blokade

Temeljna pouka dosadašnjih dvadeset dana studentske blokade nastave pouka je o gluhoći vladajućih na zahtjeve upućene odozdo. Zahtjev za besplatnim obrazovanjem otvoreno se poziva na odredbe iz Ustava i Opće deklaracije o ljudskim pravima, ali je mjesto s kojega je upućen – mjesto bez neposredne izvršne moći. Nijekati legitimnost iskaza upućenih s takve pozicije znači odbaciti jedini istinski smisao demokracije kao političkoga projekta. Lekcija koju ova blokada ispisuje velikim slovima jest da se za demokraciju treba boriti. I to ne tako što se jednom u četiri godine u glasačkom obredu daje glas jednome od predstavnika stranačkih elita, nego i na razini obrane fundamentalnih ljudskih prava kao što je pravo na obrazovanje.

Pokazalo se, dakle, da cijeli administrativni državni aparat, svi ti viši birokrati i najviši stručnjaci u nominalnoj službi javnog interesa čine zamršen i neproziran sustav čija prvenstvena funkcija nije što efikasnije i neposrednije služiti općemu dobru, nego stvoriti zid gluhoće oko središta vlasti. Njihov središnji iskaz upućen javnosti glasi: „Mi vas ne razumijemo, a vi ništa ne razumijete. Naš je govor za vas previše sofisticiran, vaš je govor trabunjanje dječurlije. Javni interes i opće dobro pitanja su o kojima mi presuđujemo birokratskom ekspertizom.“

Drugi aspekt prezira prema javnosti, a koji su u ovih dvadeset dana nadležne instance neskriveno očitovale, proizlazi iz lakoće kojom obmanjuju i podvaljuju. Samo netko tko pretpostavlja da ima posla s potpunim političkim idiotima može se usuditi ulaziti u tako prozirne podvale. Tako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u konfuznome dopisu Radovana Fuchsa od 4. svibnja 2009. javnosti daje do znanja da zakon koji oni već mjesecima pripremaju predstavlja odgovor na studentske zahtjeve. Mi tražimo osiguranje prava na besplatno obrazovanje i opoziv započete komercijalizacije visokog obrazovanja, a Ministarstvo nam kao „rješenje“ nudi pokrivanje studentskih participacija studentskim kreditima. Logika je sljedeća: pravo na besplatno obrazovanje tobože se osigurava time što ga se ukida kao pravo i pretvara u robu koju treba kupiti. A plaćanje se ne vrši jednokratno, već zalogom velikog dijela vlastite budućnosti, otplaćujući godinama, a možda i desetljećima u ratama nešto što je nominalno pravo svih nas. Studentima se tako cinično nudi perspektiva pretvaranja njihovih života u izvore stalnog aprofita za rentijersku klasu bankarâ kao odgovor na zahtjev za obranom Ustavom definiranog prava. A javnosti se to nastoji prikazati kao služba općem dobru.

Iz OTVORENOG PISMA JAVNOSTI od 4. svibnja 2009.

Minimalni su uvjeti za prekid blokade na koje možemo pristati:

  1. uredba kojom se nadležni obavezuju platiti sve školarine za akademsku godinu 2009./10.
  2. pokretanje procedure za izmjenu zakona kojim bi se osiguralo potpuno javno financiranje visokoškolskog obrazovanja na svim razinama, na način da prijedlog ide na čitanje najkasnije na prvoj jesenskoj sjednici Sabora. Tražimo hitno formiranje radne skupine za izradu zakona u kojoj će sudjelovati i predstavnici fakultetâ. Nacrt zakona mora biti upućen na očitovanje znanstvenim i akademskim institucijama.

Tražimo ispunjenje naših zahtjeva u najkraćemu mogućem roku. Zahtjev ćemo ponavljati svakodnevno do ispunjenja.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve