Novi List: Hrvatska i dalje na začelju: Izdvajanja za visoko školstvo 20 posto niža od europskog prosjeka

U 2008. godini za visoko obrazovanje izdvojeno je 0,87 posto BDP, EU prosjek je 1,14 posto BDP-a, a nordijske zemlje osiguravaju više od 2 posto BDP-a. Čak i značajan broj tranzicijskih država, novih EU članica, prema državnim ulaganjima u studije uvelike prestiže Hrvatsku.

Iz hrvatskog državnog proračuna prošle je godine za ukupne troškove visokog obrazovanja izdvojeno 2,7 milijarda kuna, što čini svega 0,87 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP-a). Iz ovih se podataka mogu izvući dva važna zaključka. Prvi je da se državna ulaganja u visoko školstvo ne povećavaju, dapače čak nešto i opadaju. Naime u 2003. Hrvatska je iz proračuna, dakle od sredstava koja su osigurali porezni obveznici, za visoko obrazovanje potrošila vrijednost od 0,88 posto BDP-a, a 2008. 0,01 posto manje.

Drugi je zaključak da ovim postotkom javnog financiranja visokog školstva naša zemlja i dalje bitno zaostaje za zemljama Europske Unije. Naime, državna izdvajanja za višu naobrazbu u 27 Unijinih članica iznosila su prosječno 1,14 posto BDP-a još 2003. godine, a u svega pet zemalja ujedinjene Europe postotak je bio ispod jedan. Tako manji dio BPD-a nego Hrvatska ulažu svega četiri europske države – Latvija 0,74 posto, Italija 0,78 posto, Malta 0,83 posto, Bugarska 0,84 posto. Iako i ona pripada »najgoroj« EU skupini gdje su izdvajanja manja od 1 posto, Češka daje ipak više od Hrvatske – 0,94 posto BDP-a.

Besplatni studiji nedovoljni

Kad bi željela ispuniti aktualni studentski zahtjev koji glasi »Potpuno javno financiranje javnog obrazovanja«, Hrvatska bi svoja proračunska davanja visokom školstvu trebala povećati za relativno mali iznos – svega 0,1 do 0,2 posto BDP-a. Izračun je jednostavan – BDP u prošloj je godini bio 299 milijarda kuna, a prema podacima koje Ministarstvo obrazovanja, znanosti i športa nije demantiralo, a sveučilišta potvrdila objavama ukupnog iznosa njima uplaćenih školarina, za stvarno »besplatne« studije, bez financijske participacije studenata, potrebno je dodatnih 300 do 500 milijuna kuna. No, čak ni ovim povećanjem izdvajanja za visoko školstvo ne bi dostigla 1 posto BDP-a, a kamoli europski prosjek.

Hrvatska u javnom financiranju visokog obrazovanja zaostaje više od 20 posto za prosjekom EU, a u usporedbi s nekim europskim državama naša su izdvajanja i do dva i pol puta manja. U državnim davanjima za studije prednjače nordijske zemlje u kojima se u te svrhe izdvaja i više od 2 posto BDP-a – 2,5 posto u Danskoj, 2,16 posto u Švedskoj, 2,05 u Finskoj. Norveška, koja nije članica Unije, također obilno iz proračuna financira visoko obrazovanje – s 2,32 posto BDP-a. I značajan broj tranzicijskih država, novih EU članica, prema državnim ulaganjima u studije uvelike prestiže Hrvatsku – Slovenija s 1,34 posto, Mađarska s 1,21 posto BDP-a.

Mirovine ili obrazovanje

U Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja prije nekoliko su godina izračunali da bi izdvajanja za visoko obrazovanje trebala rasti po stopi od 17,6 posto godišnje, i to uz uvjet da BDP nominalno raste 7,6 posto, pa da Hrvatska prema iznosima javnog financiranja izraženim u postotku BDP-a dostigne prosjek EU.

I kad se pogledaju podaci o tome koliko je udio izdvajanja za visoko školstvo u ukupnoj javnoj potrošnji, Hrvatska još puše za vratom Europi. U EU on prosječno iznosi 2,58 posto, a u Hrvatskoj je prošle godine bio tek 2,2 posto, i to unatoč tome što su ulaganja u obrazovanje ponešto rasla.

Za eventualne rasprave o tome od kuda bi se mogla namaknuti sredstva kako bi Hrvatska što prije dostigla europsku razinu u državnim izdvajanjima za visoko obrazovanje, korisna je usporedba koliko se trenutačno troši na druge sektore. Za mirovine se, kako je nedavno objavila Svjetska banka, izdvaja godišnje 11 posto BDP-a. Na povlaštene mirovine, koje uživa 180 tisuća ljudi, ide 2,2 posto BDP-a, što je dva i pol puta više nego što država potroši za visoko obrazovanje svih svojih građana.

Vesna Roller

Visokoobrazovanih u Hrvatskoj 18 posto, u EU 30 posto

Više i visoko obrazovanje u Hrvatskoj u 2007. godini imalo je 18,3 posto populacije u dobi između 25 i 34 godine – pokazuju to najnoviji podaci europske statističke agencije Eurostata. Kod starijeg dijela stanovništva, onih koji imaju više od 35 godina, postotak visokoobrazovanih je nešto niži, 15,7 posto.

Iako je Hrvatska povećala udio stanovnika s višim stupnjem naobrazbe (termin je »tercijarna naobrazba« od minimalno dvije godine ), još bitno zaostaje za prosjekom EU koji iznosi 30 posto visokoobrazovanih u skupini od 25 do 34 godine.

No, u trendovima rodne raspodjele slijedimo Europu, pa tako i kod nas više raste broj žena koje završavaju studije nego muškaraca. Tako je u najmlađoj grupi, od 25 do 34 godine, 23,4 posto žena s visokom naobrazbom te 13,6 posto muškaraca. U EU, u istoj dobnoj skupini, studije je završilo 33,5 posto žena te 26,4 posto muškaraca

*Originalno objavljeno u Novom Listu, 22. svibnja.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.