kolumna 25. svibnja 2009.

Otvoreno pismo javnosti, 24. svibnja 2009.

Plenum je sinoć nakon 34 dana odlučio obustaviti blokadu nastave na Filozofskom fakultetu. Jasno nam je da su takvu odluku mnogi u upravnim i vladajućim strukturama odavno priželjkivali: od fakultetske razine, preko sveučilišne, do resornog ministarstva i Vlade. Javnost će sada nesumnjivo imati priliku svjedočiti paradnom trijumfalizmu svih onih koji su akciju od samoga početka proglašavali nelegitimnom, nerazumljivom i besmislenom. Oni koji svrhu blokade od samoga početka odbijaju uvažiti, njezin prekid objašnjavaju time što je navodno na koncu „postala sama sebi svrhom.“

Takva tumačenja odlučno odbijamo. Odluka o obustavi blokade nije ni čin kapitulacije ni odustajanja. Nije ni čin tobože dugo odgađanog otrježnjenja i pristajanja na zadanu političku i društvenu nemoć koja nam se od prvoga dana servira pod formulom o nužnosti pristanka na postojeće stanje stvari, makar ono podrazumijevalo ukidanje fundamentalnih prava mimo javne rasprave i volje većine. Odluka o prekidu blokade taktička je odluka, a ne odustanak od zahtjeva zbog umora ili rezignacije. Ako smo se čega doista umorili, onda su to prije svega samovolja i cinizam nadležnih koji su do trenutka blokade važili kao „demokratska normalnost“ i jedina moguća stvarnost. Blokada je čin odbijanja pristanka na takvu logiku. Ona je prvi poduzet korak u borbi koju ćemo voditi i dalje.

Odbivši ući u igru postavljanja maksimalističkih zahtjeva od kojih se onda odustaje u zakulisnim pristancima na lažne kompromise, učinili smo to s punom sviješću da time ulazimo u otvoren i potencijalno dugotrajan sukob sa svim čuvarima postojećeg stanja stvari u kojemu je jedina pozicija koja nam se priznaje ona pasivnih promatrača. Obustava blokade ne znači da pristajemo biti ponovno svedeni na pasivne promatrače. Naše poimanje demokracije isključuje mogućnost pristanka na takvu vrstu pasivnosti.

Činjenica da zahtjev za besplatnim obrazovanjem nije ispunjen prije svega je optužnica protiv svih onih čiji je nominalni mandat služiti općim interesima, ali to ne čine. Otvoreno odbijanje da jamče ostvarivanje prava o kojemu su dužni skrbiti, jasno pokazuje do koje mjere su se udaljili od smisla svoga mandata. Javni službenik koji ne služi javnome interesu iznevjerava i zloupotrebljava svoj mandat. Naše akcije, dosadašnje i buduće, predstavljaju jasno odbijanje da takvu zlouporabu prihvatimo kao samorazumljivu normalnost.

Obustavljamo blokadu u ovome trenutku i zato što ne želimo izlagati dodatnim pritiscima i prijetnjama sankcijama kolege koji se brinu o završetku semestra i načinu da izvrše svoje studijske obaveze. Cijenu za samovolju i nesposobnost nadležnih ne bi trebali platiti oni koji su joj ionako svakodnevno izloženi na svim razinama. Ponavljamo međutim da to nije čin samoukidanja inicijative ili odustajanja. Naši zahtjevi ostaju, kao i plenum kao tijelo koje će odlučivati o daljnjim akcijama u borbi za njihovo ostvarenje.

Ova blokada nije bila čin jednokratnog pražnjenja nakon kojega će studenti ponovno potonuti u apolitičnu rezignaciju i mirenje s ukidanjem fundamentalnih prava i jednakosti. Najkasnije na jesen, s kolegama s drugih sveučilišta, poduzet ćemo aktivne korake koji će tu činjenicu jasno podcrtati. Novi zakon o visokom obrazovanju neće nam biti nametnut mimo naše volje.

Ne pristajemo na licitaciju pravima – jednakost nije na prodaju!
Tagovi:

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve