OTVORENO PISMO REKTORU SVEUČILIŠTA U ZAGREBU PROF. DR. ALEKSI BJELIŠU ZBOG POVREDA LJUDSKIH PRAVA I DISKRIMINACIJE DIJELA STUDENATA NA HRVATSKIM STUDI

CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE – BABE – CESI – KUĆA LJUDSKIH PRAVA

Zagreb, 30. travanj 2009.
Sveučilište u Zagrebu
rektor prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš
fax. +385 1 4564 008

Poštovani,

nevladine udruge koje već niz godina rade na promociji i zaštiti ljudskih prava i demokratizaciji društva reagiraju ovim putem zbog uočenih grubih povreda ljudskih prava i diskriminacije dijela studenata/ica Hrvatskih studija sa Sveučilišta u Zagrebu. Kao što je svima poznato već nekoliko dana traju studentske blokade pojedinih Fakulteta u Zagrebu i drugim gradovima diljem Hrvatske. Dio studenata/ica Hrvatskih studija također je želio iskoristiti svoje ustavno pravo na miran prosvjed, ali im je to onemogućeno zaključavanjem zgrade Hrvatskih studija od strane uprave fakulteta i selektivnim puštanjem u zgradu samo onih studenata/ica koji su protiv blokade . Time se je nedvojbeno prekršilo pravo građana na izražavanje i pravo na slobodu okupljanja, a i dalje se provodi diskriminacija onih studenata/ica koji zagovaraju blokadu.

Naime, svima je poznato da je 1. siječnja 2009. godine stupio na snagu Zakon o suzbijanju diskriminacije (u daljnjem tekstu Zakon) koji izričito zabranjuje diskriminaciju temeljenu na „političkom ili drugom uvjerenju“. Uvidom u ovaj slučaj nedvojbeno se može utvrditi kako zabrana ulaska od strane uprave Fakulteta u zgradu Hrvatskih studija onim studentima/icama koji imaju „uvjerenje da su za besplatno školstvo i da taj cilj žele postići građanskim prosvjedom – blokadom“ predstavlja klasičan primjer direktne diskriminacije (čl. 2 stavak 1 Zakona). Štoviše, postoje i indirektni dokazi (sastavljanje popisa studenata koji mogu ući u zgradu, izjave pojedinh svjedoka o verbalnom vrijeđanju) o sustavnom uznemiravanju studenata/ica koji su za blokadu, a što kod njih uzrokuje strah, te se stvara ponižavajuće ili uvredljivo okruženje a što je Zakonom zabranjeno (čl 3. stavak 1. Zakona).

U ovom slučaju uprava Fakulteta ni na koji način ne može se pozivati na iznimku o zabrani diskriminacije (čl. 9. stavak 2, točka 1) u smislu da je takvo postupanje određeno zakonom u cilju prevencije kaznenih i prekršajnih djela te da su upotrijebljena sredstva primjerena i nužna cilju koji se želi postići. Naime, iz ostalih prosvjeda studenata/ica diljem Hrvatske vidljivo je da studenti za vrijeme blokade ne čine niti kaznena niti prekršajna djela (to im brani i kodeks ponašanja koji su usvojili/e), a štoviše sam Fakultet nije upotrijebio sredstva primjerena i nužna cilju već je priskočio represivnoj mjeri zaključavanja fakultetske zgrade i selektivnom pristupu studenata u zgradu. Nedopustivo je da studenti/ce ne mogu ući u prostorije svoga fakulteta zbog svog poltičkog ili drugog uvjerenja.

Ovakvo diskriminatorno postupanje u suprotnosti je i sa etičkim Kodeksom Sveučilišta u Zagrebu, posebno sa čl. 7, stavak 1 Kodeksa koji zabranjuje bilo koji oblik diskriminacije i uznemiravanja.

Od Vas rektora tražimo da ODMAH učinite sve što je u Vašoj moći da se prestane sa diskriminacijom i uznemiravanjem studenata na Hrvatskim studijima i da se svima omogući pristup u zgradu Fakulteta.

Ovim putem obavještvamo i Pučkog pravobranitelja kao i državno odvjetništvo RH da u okviru svojih ovlasti reagiraju na ovaj slučaj povrede ljudskih prava i diskriminacije dijela studenata Hrvatskih studija.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve