kolumna 5. lipnja 2009.

BLOKADA I OSNIVANJE STUDENSTKOG PLENUMA U TUZLI

Nekoliko stotina tuzlanskih studenata danas je blokiralo rad Filozofskog fakulteta i Rektorata, te uspostavilo studentski plenum, kao najviši legitimni organ predstavljanja studenata i prvi korak u borbi za dodjelu kasarne “Husein Gradaščević” Univerzitetu u Tuzli, besplatno školstvo i druge mjere koje će dovesti do poboljšanja uslova studiranja na tuzlanskom Univerzitetu.

Studentski plenum zasniva se na principima direktne demokratije u kojem su svi studenti pozvani da učestvuju, glasaju i pokreću inicijative. Kao takav, model plenuma zasniva se na većoj transparentnosti, legitimnosti i pravičnosti pri odlučivanju.

Nadamo se da će javnost i predstavnici medija razumjeti pokušaj uspostavljanja novog modela organizovanja, te novog pristupa sredstvima informisanja. Studenti su tokom blokade odbijali dati izjave iz jednostavnog razloga što niko nije bio ovlašten govoriti u ime studenata prije odluka plenuma. Ogromnom većinom, plenum je usvojio princip kojim će u javnost izlaziti putem intereneta i čitanjem proglasa i zaključaka nakon svakog narednog plenuma. Ovu odluku opravdavamo činjenicom da su naši zahtjevi kristalno jasni i definisani objavljenim Proglasom, te smatramo da različita pojedinačna istupanja u javnost stvaraju plodno tlo za manipulaciju ideje i Pokreta.

Nekoliko stotina studenata je jednoglasno odlučila da rukovodstvo studentske Unije nije ovlašteno zastupati plenum. Smatramo izuzetno očajnim pokušaj provokacije i miniranja ideje na samom početku plenuma od strane pojedinih predstavnika Unije. Vjerujemo da ovi pokušaji neće stvoriti pogrešnu sliku o cijeloj ideji, jer su studenti na provokacije odgovorili dostojanstveno, te raspravu nastavili konstruktivnu raspravu, u duhu poštovanja i dijaloga. Plenumskim zaključcima potvrđena su dva cilja za koje će se studenti boriti u narednom periodu:

1. Besplatno obrazovanje

Svjesni smo činjenice da će borba biti duga, ali ideal besplatnog obrazovanja, nipošto ne smatramo utopijom. Suprostaviti ćemo se daljnjoj komercijalizaciji visokog obrazovanja, koja se provodi tako što se svake godine povećava broj studenata koji participiraju u troškovima studija. Legalnim i legitimnim sredstvima prisilit ćemo kako menadžment Univerziteta, tako i Vladu Tuzlanskog kantona da se ovaj proces zaustavi, te krene u pravcu osiguranja prava na besplatno visoko obrazovanja. Zahtijevamo veća javna ulaganja u obrazovanje, te napominjemo da građani i građanke ove zemlje već finansiraju obrazovne ustanove plaćanjem poreza.

2. Kasarna studentima

Kasarne širom Bosne i Hercegovine već su pripale univerzitetima. To se nije desilo sa Univerzitetom u Tuzli, kojem nedostatak prostora prijeti daljem funkcionisanju. Zahtijevamo od federalne Vlade da odmah nakon imenovanja novog premijera donese odluku kojom kasarnu dodjeljuje Univerzitetu. Suprostavit ćemo se svim građevinskim lobijima koji opstruiraju ovaj proces, te prisiliti Univerzitet i Vladu TK da se više angažuju ka postizanju ovog cilja. Studentski plenum će budno pratiti rad federalne Vlade po ovom pitanju, sve do početka naredne školske godine, kada se u borbu za kasarnu uključujemo svim legitimnim sredstvima građanske neposlušnosti.

Studentski pokret Tuzla čini plenum koji funkcioniše na principima javnosti, jednakosti, solidarnosti i demokratičnosti. Sve aktivnosti koje će studenti realizovati zasnivati će se na strogom principu nenasilja i poštivanja javnog dobra. Ovo napominjemo, jer smo se već danas uvjerili da pojedine organizacije i pojedinci ne ustručavaju bilo kojih poteza koji imaju za cilj baciti mrlju na studentski pokret.

Također napominjamo da Studentski pokret Tuzla čine studenti koji učestvuju u radu plenuma i aktivnoj realizaciji usvojenih zaključaka, te da niko nema pravo predstavljati studentski plenum kao inicijator pojedinih Facebook inicijativa.

Sve organizacije su pozvane da nam pruže podršku, ali ni jedna nema uticaj na rad plenuma.

Hvala na razumijevanju i iskreno se nadamo da će naša borba dobiti široku podršku studenata i građana.

Studentski pokret Tuzla / Studentski plenum
Tagovi:
,

Vezani članci

  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 27. lipnja 2023. Globalni kulturni ratovi i kakve veze pandemija ima s tim? (drugi dio) Osim što je ostavila traga na mnogobrojnim ljudskim životima, pandemija AIDS-a je krajem 20. stoljeća utjecala i na razvoj LGBT pokreta, kako u Sjedinjenim Državama, tako i globalno. Nekadašnji radikalni Pokret za oslobođenje gejeva i lezbijki napravio je zaokret prema bračnoj jednakosti kao osnovnom cilju, koji se zahvaljujući američkoj kulturnoj dominaciji i dalje nameće kao jedno od glavnih obilježja borbe za prava LGBT osoba. Dalekosežne posljedice ovakvog liberalnog razvodnjavanja i konzervativnog kooptiranja LGBT pokreta u kontekstu rješavanja AIDS krize konzervativnim biopolitikama braka i obitelji, ogledaju se i u današnjim borbama protiv (ultra)konzervativnih politika i praksi, koje u SAD-u i drugdje u svijetu izravno i neizravno ugrožavaju živote transrodne populacije.
  • 20. lipnja 2023. Materijalistička kritika građanske jugonostalgije Postoje različite jugonostalgije, među kojima je i ona (malo)građanskog ili liberalnog tipa. Osim fokusa na određeni (uži) period Jugoslavije, ideju socijalizma razmatra kroz pojednostavljenu predstavu povijesti kao sukoba „modernizma“ i „antimodernizma“, te „individualizma“ i „kolektivizma“. Socijalizam se zamišlja više kao „životni stil“, ispražnjen od emancipatornog političkog sadržaja, a nit vodilja zapravo je uklapanje u svjetski poredak slobodnog tržišta – ova kulturna imaginacija prije svega žali što je propuštena karta za „pravi“ kapitalizam. Za razliku od idealističkog historijskog pristupa, materijalistička analiza Jugoslaviji pristupa kroz analizu klasnih odnosa, a umjesto na potrošačke standarde, usredotočuje se na radničku participaciju u proizvodnji (samoupravne ekonomije, politike, tendencije, krize i neuspjehe). Materijalistička analiza državnog socijalizma utoliko nije nostalgična, nego kritička.
  • 15. lipnja 2023. Iz istorije borbe za socijalno stanovanje u Srbiji Neposredno nakon Prvog svjetskog rata, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca uvedene su regulativne mjere kojima je država ozbiljnije intervenirala u odnose zajmodavaca i podstanara: rekvizicija stanova, moratorij na iseljenje i ograničenja cijena najamnina. Iako je stambena bijeda nakon rata dosegla ogromne razmjere, državne politike kao pomoć najsiromašnijima bile su isključivo ustupak borbi i otporu, kojima je ritam udarala snažna Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista). Partija je kreirala progresivni stambeni program, pozivala na bojkot, predvodila prosvjede i organizirala štrajkove protiv stambene oskudice i drugih pitanja, te aktivno pratila provođenje zakona i situaciju na terenu – osobito u Srbiji, najpogođenijoj ratnim razaranjima i stoga s najviše problema u polju stanovanja. Gotovo nepostojeća regulacija podstanarstva i neoliberalno socijalno stanovanje koje ne zadovoljava potrebe najugroženijih u našim današnjim državama, daju nam povoda da uzmemo ovakve historijske primjere i periode u kojima je izborena barem minimalna reforma stanovanja kao smjerokaz za aktualne i buduće borbe.
  • 29. svibnja 2023. Vampiri, zombiji i druga čudovišta kapitalizma Različite su paradigme strahova (strepnja, izgubljenost, otuđenost, jeza, tjelesna panika, apokaliptičnost) reflektirane u žanru horora tijekom povijesnog razvoja kapitalizma, kroz figure čudovišta koja odražavaju suštinske bojazni vezane uz reprodukciju života u tom sistemu. Komparativno se koristeći analizom popkulturne imaginacije u ovom žanru, te historijsko-materijalističkim pristupom, autor trasira genealogiju suvremenih čudovišta (zombija, vukodlaka, vještica, vampira, kanibala) i afektivnih struktura straha u period prvobitne akumulacije i uspostavljanja kapitalističkog društvenog okvira, izvlačeći na vidjelo neskriveno nasilje i monstruoznost sâmog kapitalizma, čija je eksploativna struktura danas umnogome normalizirana kao fetišizirana apstrakcija.
  • 29. travnja 2023. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju treći po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Bavit ćemo se kapitalističkim obrazovanjem, odnosom eksploatacije i opresivnih ejblističkih režima, orodnjenim nasiljem, pitanjem nacionalizma, slijepim pjegama u primjenama pojmova roda, spola i klase, političkom ofenzivom na transrodnu zajednicu, umjetničkim radom te kritičkim čitanjem popularne kulture. Prijave traju do 10. svibnja 2023. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 15. do 20. svibnja. Vidimo se!
  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju Muzeji kao hijerarhizirani zapadnocentrični prostori moći, znanja i historije ne samo da brišu povijest kolonizacije i imperijalnih porobljavanja, nego uglavnom i postoje zahvaljujući ovim dinamikama i pljački artefakata autohtonih kultura, dok u svojim postavima i programima perpetuiraju nacionalizam i identitetske teme. Muzeji, ipak, mogu biti građeni i kao mjesta društvene pravednosti i jednakosti, kao što na jugoslavenskim prostorima svjedoči uspostavljanje brojnih revolucionarnih muzeja nakon oslobodilačke borbe i tijekom izgradnje socijalizma. U suvremenim raspravama koje vode konzervativni i reformski muzealci_ke, novi val zahtjeva za dekolonizacijom i restitucijom muzeja (što ne uključuje samo prakse vraćanja artefakata opljačkanim zajednicama) ocrtava tragove na kojima bi se mogli graditi novi progresivni muzeji ‒ za sve.
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima U dječjim animiranim filmovima, a osobito u individualističkim reprezentacijama dispozicija i postignuća likova, zanemaruju se prikazi socioekonomske stratifikacije i klasnih podjela, a djeca i njihovi kapaciteti za razumijevanje sadržaja (pa i korijena nejednakosti) uporno podcjenjuju. Prema još uvijek prevladavajućoj viktorijanskoj optici, djeca su nevina i krhka bića koja treba štititi od svijeta, dok djeca u realnom svijetu vrlo brzo uviđaju pravila i implikacije klasnih pozicija, a rano dožive i vršnjačko nasilje upravo na tim osnovama. Klasa je, za razliku od orodnjenog, rasiziranog i seksualnog identiteta, u animiranim filmovima prikazana sporedno, uglavnom kroz nekoliko okvira: dobroćudni (narativi u kojima se siromaštvo i klasna nejednakost ili ne prikazuju ili se radnička klasa prikazuje kao da nikada nije prijetnja višoj, već s njom dijeli interese), zloćudni (klasna mobilnost je određena moralnim zaslugama protagonista), konsenzualni (bogati se prikazuju kao obični ljudi s kojima je moguće suosjećati), okvir divljenja (bogati su divni jer nesebično pomažu svijetu) i oponašanja (svi bi trebali imitirati stil i oznake bogatstva). Izbjegavajući nagovore na programatsko usmjerenje animiranog filma u buđenje klasne svijesti djece, autorica ističe značaj fiktivnog u senzibiliziranju za drugačije klasne pozicije, kao i revolucionarni potencijal dječje mašte.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve