kolumna
1. lipnja 2009.
Dio intervjua sa Slavojem Žižekom iz novoga broja Mladine (29.5.2009.)
U novome broju slovenskoga tjednika Mladina objavljen je intervju sa Slavojem Žižekom. Kolega Primož Krašovec preveo nam je i poslao dio intervjua koji se odnosi na Žižekovo viđenje akcije nezavisnih studentskih inicijativa u borbi za besplatno obrazovanje u Hrvatskoj. Zahvaljujemo Primožu na trudu!
Ima li na našem političkom horizontu bilo kakvoga svijetlog događaja?
Da, ali ne kod nas, nego kod susjeda: nedavna studentska okupacija sveučilištâ u Hrvatskoj sa sloganom: “Jedan svijet, jedna borba. Besplatno školstvo.” Studenti su ispravno locirali neprijatelja – Bolonjsku reformu, europsku verziju ozloglašenog usmjerenog obrazovanja Jugoslavije sedamdesetih koja obrazovanje želi podčiniti “društvenim potrebama” i tako onemogućiti nezavisno kritičko mišljenje. Zbog toga su optužbe da se radi o zakašnjelom šezdesetosmaštvu sasvim promašene. Štoviše, studenti-štrajkaši nadišli su presudnu ograničenost studentskog revolta iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, koji je svoj protest usmjerio protiv “tri stupa” represivne vlasti: tvornice, obitelji i škole. Zaglupljujući disciplinirani tvornički rad, represivna patrijarhalna obitelj i državno školstvo kao temeljni ideološki aparat. I gdje smo danas? “Postmoderni kapitalizam” prihvatio je tu kritiku i preusmjerio je u svoju korist. Umjesto tvornica sa fordističkom tekućom trakom sve je više proširen tobože nehijerarhijski timski rad (tekuće su trake “outsourcane” u treći svijet), gde je iskorištavanje još radikalnije jer kapital više nego ikada privatizira sâmo kolektivno intelektualno stvaralaštvo. Umjesto državnog školstva imamo sve “fleksibilniji” privatni odgoj koji se brzo prilagođava potrebama tržišta (dopunski tečajevi i slično); umjesto patrijarhalne obitelji imamo sve fleksibilnije vanbračne zajednice koje su mnogo prikladnije hedonističkoj ideologiji suvremenog kapitalizma. Ljevica je tako – pobijedivši – izgubila: direktni neprijatelj bio je pobijeđen, ali ga je odmah nadomjestio još sofisticiraniji oblik dominacije: u “postmodernom” kapitalizmu tržište je ušlo u područja koja su dotad bila privilegirana sfera države ili tradicionalnih društvenih praksi, od odgoja do zatvora.
Kod hrvatskih je studenata zadivljujuće što su ovaj opći uvid uspjeli operacionalizirati prevođenjem na svima razumljiv partikularni zahtjev za besplatnim školstvom. “Besplatno školstvo” ovdje moramo shvatiti kao metonimiju za školstvo koje je nezavisno od direktnih “društvenih potreba” i kao takvo jedino može sačuvati dignitet kritičkog mišljenja. Hrvatski su studenti tako djelovali na osnovi trijeznog shvaćanja da je danas upravo “otuđeno” sveučilište jedan od osiguravatelja intelektualne slobode.
(Slavoj Žižek, intervju u Mladini, 29.5.2009, str. 40)
