Studentska buna na Sveučilištu u São Paulu

Mirna prosvjedna akcija studenata, profesora i ostalih zaposlenika triju državnih sveučilišta (USP, UNESP i Unicamp) u São Paulu nasilno je prekinuta policijskom intervencijom u utorak 9. lipnja. Spomenuta su sveučilišta u tjednu koji je prethodio najbrutalnijem napadu na članove akademske zajednice u novijoj brazilskoj povijesti pozvala na akciju solidarnosti u obrani osnovnih demokratskih načela. Apelu se odazvalo oko 1500 građana i aktivista, zahtijevajući od sveučilišne uprave i lokalnih vlasti povlačenje policijskih trupa koje su tjednima okupirale USP (Universidade de São Paulo) i sprječavale svakodnevne aktivnosti na kampusu.

U pozadini ovih događaja leži višegodišnja borba sveučilišne zajednice protiv politizacije obrazovnog sektora, smanjenja izdataka za obrazovanje i neprestanog narušavanja sveučilišne autonomije od strane saveznih vlasti. Metodu blokade sveučilišnih javnih prostora aktivisti su usvojili još u samim počecima svoje borbe. Tako je početkom svibnja 2007. godine oko 150 studenata provalilo u administrativnu zgradu USP-a, najvećeg brazilskog sveučilišta koje sa 75,000 upisanih studenata sve češće posreduje u generiranju društvenih promjena u zemlji. Incident se dogodio kada skupini studenata nije dopušten ulazak u prostorije rektorata i uručivanje dokumenta s 14 zahtjeva, među kojima su između ostalih navedeni: poboljšanje smještajnih kapaciteta, reforma u institucionalnom ustroju Sveučilišta, pravo na profesorske konzultacije i zahtjev za službenim očitovanjem rektorice Suely Vilele o trenutnoj politici i reformama saveznog guvernera i predsjedničkog kandidata Brazilske socijalno-demokratske stranke Joséa Serre. Nakon što ih je Franco Lajolo, zamjenik rektorice u odsustvu, odbio primiti, studenti su nasilno ušli u zgradu i blokirali rektorski ured. Tristotinjak studenata kampiralo je u rektoratu USP-a mjesec dana uz protestne pjesme i prigodne političke govore.

Akcija je krenula novim tijekom 31. svibnja iste godine kad su studenti uz pomoć profesorâ i nenastavničkog osoblja blokirali čitavo Sveučilište nezadovoljni ulogom države u visokom obrazovanju. Pritom je tek nekoliko profesora odlučilo ignorirati prosvjed nastavivši s redovitim predavanjima. Iako je i među studentima bilo skeptika, glavnina ih nije pokleknula čak ni pred izglednom mogućnošću gubitka semestra. Nekoliko desetaka tisuća pripadnika spomenute akademske zajednice zajednički je ponijelo ovaj prosvjed protiv rezanja budžeta za visoko školstvo. Tražeći razumne uvjeta rada i adekvatne plaće te tvrdeći kako državni guverner Serra zakida visokoškolske institucije u njihovoj jamčenoj autonomiji, otvorili su Pandorinu kutiju čitavog obrazovnog sektora. Ono što je počelo kao izdvojeni prosvjed, preraslo je u opći štrajk s barikadama koji se proširio na još dva javna sveučilišta u istoj saveznoj državi. Prema pisanju lokalnog tiska, blokada USP-a je spomenute godine postavila velik izazov pred Serru, koji je svoju političku karijeru počeo upravo kao vođa studentskog pokreta i aktivist protiv brazilske vojne diktature na istom sveučilištu 1960-ih.

Kad je početkom svibnja ove godine započeo novi štrajk službenika USP-a, prosvjednici su na miran način blokirali ulaze osam zgrada pri matičnoj instituciji. Obustavljena je nastava, pri čemu su u akciji bojkota redovnih sveučilišnih aktivnosti jednako sudjelovali studenti kao i njihovi profesori te ostalo osoblje. Nakon mjesec dana blokade, u ponedjeljak 1. lipnja, USP su uz privolu rektorice Vilela okupirale specijalne jedinice vojne policije. Sindikat radnika Sveučilišta u São Paulu (SINTUSP) objavio je istog dana sljedeće: “Što se tiče tvrdnje Rektorata da se ‘ne mogu zaobići nasilne akcije’, jasno je da je invazija udarnih trupa na javnom sveučilišnom području nasilje. Svi su sa sobom nosili duge cijevi, štitove, palice i bombe te su mahom bili policajci bez nužnih identifikacijskih isprava.” Sutradan, u utorak, policija se bez objašnjenja povukla sa Sveučilišta, na što je Udruženje docenata Sveučilišta u São Paulu donijelo odluku o ponovnom uspostavljanju blokade za tjedan dana, točnije 9. lipnja te zatražilo raspuštanje policijskih snaga dovedenih na inicijativu rektorice.

Umjesto razgovora sa studentima, profesorima i službenicima Sveučilišta, rektorica Vilela i guverner José Serra odlučili su se na rješavanje problema represijom. Već 3. lipnja specijalne jedinice vojne policije ponovno su okupirale rektorat, zgradu upravitelja kampusa, nekadašnji rektorat i zgradu upravitelja socijalne skrbi. Također, zaposlenicima je poslana uredba kojom se zahtijeva hitan povratak na radna mjesta. Ovim je činom direktno napadnuta ne samo autonomija Sveučilišta, već i ustavno pravo na prosvjedovanje. Stavši u obranu ovog posljednjeg, prosvjednici su u organiziranoj povorci izašli na ulice São Paula 9. lipnja. U pokušaju zaustavljanja demonstranata došlo je do nasilja koje očevici opisuju kao “neviđeno u Brazilu još od vremena vojne diktature”.

Policija je pod punim naoružanjem zasula prosvjednike dimnim bombama, suzavcem i gumenim mecima, na što su studenti uzvratili simboličkom gestom bacajući cvijeće. Također, specijalci su nasilno ulazili u glavne zgrade Sveučilišta te doslovno proveli lov na demonstrante. Među studentima je bilo i ozlijeđenih, dok je nekolicina privedena i zadržana u pritvoru, uključujući dvoje zaposlenika USP-a. Uslijedila je javna kampanja za puštanje pritvorenih na slobodu, u koju su se uključili profesori, pravnici, nevladine udruge i neki mediji. Važno je naglasiti kako je prosvjed za povlačenje policije s kampusa bio planiran, organiziran i prethodno najavljen čime se definira kao legitimna akcija građana, dok je odgovor na nju pokazao autoritarna polazišta nadležnih, kao i nespremnost istih na dijalog. Drugim riječima, savezne su vlasti nasilno spriječile najavljeni prosvjed protiv kršenja prava na prosvjedovanje.

Rektorski zbor, za koji analitičari tvrde da je tek produžena ruka guvernera Serre, ni ovaj put nije, kao ni dvije godine ranije, prepoznao društvenu snagu okupljenu u ljudima različitih generacijskih odrednica, karijera, akademskog statusa i osobnih biografija, što ih ipak nije spriječilo da zajedno stanu pred oružje i pošalju jasnu poruku vlastima. Jedino što u javnosti više odjekuje od spomenute odaslane poruke jest promjena ozračja na ulicama São Paula. Reakcija nasiljem na mirni, civilizirani prosvjed izazvala je zgražanje Brazilaca i bez sumnje prizvala nelijepa sjećanja na vremena kad su sugrađani, pripadnici akademske zajednice, zatvarani i ubijani zbog svojih stavova.

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve