kolumna

Studentska buna na Sveučilištu u São Paulu

Mirna prosvjedna akcija studenata, profesora i ostalih zaposlenika triju državnih sveučilišta (USP, UNESP i Unicamp) u São Paulu nasilno je prekinuta policijskom intervencijom u utorak 9. lipnja. Spomenuta su sveučilišta u tjednu koji je prethodio najbrutalnijem napadu na članove akademske zajednice u novijoj brazilskoj povijesti pozvala na akciju solidarnosti u obrani osnovnih demokratskih načela. Apelu se odazvalo oko 1500 građana i aktivista, zahtijevajući od sveučilišne uprave i lokalnih vlasti povlačenje policijskih trupa koje su tjednima okupirale USP (Universidade de São Paulo) i sprječavale svakodnevne aktivnosti na kampusu.

U pozadini ovih događaja leži višegodišnja borba sveučilišne zajednice protiv politizacije obrazovnog sektora, smanjenja izdataka za obrazovanje i neprestanog narušavanja sveučilišne autonomije od strane saveznih vlasti. Metodu blokade sveučilišnih javnih prostora aktivisti su usvojili još u samim počecima svoje borbe. Tako je početkom svibnja 2007. godine oko 150 studenata provalilo u administrativnu zgradu USP-a, najvećeg brazilskog sveučilišta koje sa 75,000 upisanih studenata sve češće posreduje u generiranju društvenih promjena u zemlji. Incident se dogodio kada skupini studenata nije dopušten ulazak u prostorije rektorata i uručivanje dokumenta s 14 zahtjeva, među kojima su između ostalih navedeni: poboljšanje smještajnih kapaciteta, reforma u institucionalnom ustroju Sveučilišta, pravo na profesorske konzultacije i zahtjev za službenim očitovanjem rektorice Suely Vilele o trenutnoj politici i reformama saveznog guvernera i predsjedničkog kandidata Brazilske socijalno-demokratske stranke Joséa Serre. Nakon što ih je Franco Lajolo, zamjenik rektorice u odsustvu, odbio primiti, studenti su nasilno ušli u zgradu i blokirali rektorski ured. Tristotinjak studenata kampiralo je u rektoratu USP-a mjesec dana uz protestne pjesme i prigodne političke govore.

Akcija je krenula novim tijekom 31. svibnja iste godine kad su studenti uz pomoć profesorâ i nenastavničkog osoblja blokirali čitavo Sveučilište nezadovoljni ulogom države u visokom obrazovanju. Pritom je tek nekoliko profesora odlučilo ignorirati prosvjed nastavivši s redovitim predavanjima. Iako je i među studentima bilo skeptika, glavnina ih nije pokleknula čak ni pred izglednom mogućnošću gubitka semestra. Nekoliko desetaka tisuća pripadnika spomenute akademske zajednice zajednički je ponijelo ovaj prosvjed protiv rezanja budžeta za visoko školstvo. Tražeći razumne uvjeta rada i adekvatne plaće te tvrdeći kako državni guverner Serra zakida visokoškolske institucije u njihovoj jamčenoj autonomiji, otvorili su Pandorinu kutiju čitavog obrazovnog sektora. Ono što je počelo kao izdvojeni prosvjed, preraslo je u opći štrajk s barikadama koji se proširio na još dva javna sveučilišta u istoj saveznoj državi. Prema pisanju lokalnog tiska, blokada USP-a je spomenute godine postavila velik izazov pred Serru, koji je svoju političku karijeru počeo upravo kao vođa studentskog pokreta i aktivist protiv brazilske vojne diktature na istom sveučilištu 1960-ih.

Kad je početkom svibnja ove godine započeo novi štrajk službenika USP-a, prosvjednici su na miran način blokirali ulaze osam zgrada pri matičnoj instituciji. Obustavljena je nastava, pri čemu su u akciji bojkota redovnih sveučilišnih aktivnosti jednako sudjelovali studenti kao i njihovi profesori te ostalo osoblje. Nakon mjesec dana blokade, u ponedjeljak 1. lipnja, USP su uz privolu rektorice Vilela okupirale specijalne jedinice vojne policije. Sindikat radnika Sveučilišta u São Paulu (SINTUSP) objavio je istog dana sljedeće: “Što se tiče tvrdnje Rektorata da se ‘ne mogu zaobići nasilne akcije’, jasno je da je invazija udarnih trupa na javnom sveučilišnom području nasilje. Svi su sa sobom nosili duge cijevi, štitove, palice i bombe te su mahom bili policajci bez nužnih identifikacijskih isprava.” Sutradan, u utorak, policija se bez objašnjenja povukla sa Sveučilišta, na što je Udruženje docenata Sveučilišta u São Paulu donijelo odluku o ponovnom uspostavljanju blokade za tjedan dana, točnije 9. lipnja te zatražilo raspuštanje policijskih snaga dovedenih na inicijativu rektorice.

Umjesto razgovora sa studentima, profesorima i službenicima Sveučilišta, rektorica Vilela i guverner José Serra odlučili su se na rješavanje problema represijom. Već 3. lipnja specijalne jedinice vojne policije ponovno su okupirale rektorat, zgradu upravitelja kampusa, nekadašnji rektorat i zgradu upravitelja socijalne skrbi. Također, zaposlenicima je poslana uredba kojom se zahtijeva hitan povratak na radna mjesta. Ovim je činom direktno napadnuta ne samo autonomija Sveučilišta, već i ustavno pravo na prosvjedovanje. Stavši u obranu ovog posljednjeg, prosvjednici su u organiziranoj povorci izašli na ulice São Paula 9. lipnja. U pokušaju zaustavljanja demonstranata došlo je do nasilja koje očevici opisuju kao “neviđeno u Brazilu još od vremena vojne diktature”.

Policija je pod punim naoružanjem zasula prosvjednike dimnim bombama, suzavcem i gumenim mecima, na što su studenti uzvratili simboličkom gestom bacajući cvijeće. Također, specijalci su nasilno ulazili u glavne zgrade Sveučilišta te doslovno proveli lov na demonstrante. Među studentima je bilo i ozlijeđenih, dok je nekolicina privedena i zadržana u pritvoru, uključujući dvoje zaposlenika USP-a. Uslijedila je javna kampanja za puštanje pritvorenih na slobodu, u koju su se uključili profesori, pravnici, nevladine udruge i neki mediji. Važno je naglasiti kako je prosvjed za povlačenje policije s kampusa bio planiran, organiziran i prethodno najavljen čime se definira kao legitimna akcija građana, dok je odgovor na nju pokazao autoritarna polazišta nadležnih, kao i nespremnost istih na dijalog. Drugim riječima, savezne su vlasti nasilno spriječile najavljeni prosvjed protiv kršenja prava na prosvjedovanje.

Rektorski zbor, za koji analitičari tvrde da je tek produžena ruka guvernera Serre, ni ovaj put nije, kao ni dvije godine ranije, prepoznao društvenu snagu okupljenu u ljudima različitih generacijskih odrednica, karijera, akademskog statusa i osobnih biografija, što ih ipak nije spriječilo da zajedno stanu pred oružje i pošalju jasnu poruku vlastima. Jedino što u javnosti više odjekuje od spomenute odaslane poruke jest promjena ozračja na ulicama São Paula. Reakcija nasiljem na mirni, civilizirani prosvjed izazvala je zgražanje Brazilaca i bez sumnje prizvala nelijepa sjećanja na vremena kad su sugrađani, pripadnici akademske zajednice, zatvarani i ubijani zbog svojih stavova.

17. lipnja 2009.
Tagovi:
, , , , ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka