Tuzla: o stanju na Univerzitetu iz prve ruke

Kolega Gordan Isabegović,student Univerziteta u Tuzli, šalje nam izvješće o prošlom, trenutnom i budućem stanju na tom univerzitetu s posebnim osvrtom na jednodnevnu blokadu (petak, 5. lipnja) Filozofskog fakulteta u Tuzli i na probleme s kojima su se susreli tijekom blokade.


Blokada Rektorata i Filozofskog fakulteta u Tuzli, te osnivanje studentskog plenuma, u bosanskohercegovački akademski, ali i aktivistički život, uvodi potpuno novi metod studentske borbe. Možemo slobodno reći da u Bosni i Hercegovini postoji više obrazovnih sistema, deset kantonalnih u Federaciji, te jedan u Republici Srpskoj, koji su formalno regulisani nedavno donešenim Zakonom o visokom obrazovanju na državnom nivou. Studentski aktivizam do sada se svodio na sporadične i nedovoljno artikulisane reakcije studenata pojedinih odsjeka na nedostatak ispitnih rokova ili slične probleme, koje su samo optimistima pružale nadu da će studenti u Bosni i Hercegovini uskoro preuzeti ulogu pokretačke snage suštinskih promjena u bh. društvu. Građanke i građani Bosne i Hercegovine hronično boluju od straha od autoriteta, bez obzira koje vrste, koji kasnije rezultira opštom apatijom i nedostatkom volje za uključenjem u javni život i procese odlučivanja, što se najslikovitije odražava poznatim opravdanjem vlastite inferiornosti: „Ja sam ne mogu ništa promijeniti“.

U ovakvoj situaciji i položaju studenata u zemlji, blokada tuzlanskih studenata i osnivanje plenuma od mnogih je shvaćen kao subverzivno djelovanje gomile agresivnih i pretjerano bučnih buntovnika, koji blokiraju nastavu, jer „ne žele uzeti knjigu u ruke“. Studenti se suočavaju s otporom najvećeg broja profesora, administracije Univerziteta, te studentske Unije, koja se već godinama isprofilisala u poltronsku i korumpiranu organizaciju karijerista, od koje studenti više ni ne očekuju aktivan angažman za ostvarivanje njihovih prava. Studentski aktivizam u Tuzli se do ove godine odvijao pod okriljem nekoliko omladinskih nevladinih organizacija, koje su uspijevale barem ukazati na osnovne probleme s kojima se susreću studenti. Brojni protesti, kampanje i ulične akcije, uspjele su mobilizovati izvjestan broj studenata, ali je bilo jasno da nevladine organizacije, koliko god bile korisne, ne mogu postati legitiman model studentskog organizovanja.

Pokušaj menadžmenta Univerziteta da neosnovano naplati dodatne školarine od samofinansirajućih studenata bio je razlog koji je 1500 tuzlanskih studenata izveo na ulice, u gotovo cjelodnevnu blokadu Univerziteta, Vlade Tuzlanskog kantona i cijelog grada. Rektor je pred prepunim amfiteatrom priznao grešku, obećao da će odluka o školarinama biti povučena, a studenti su, osim zaštićenog prava, dobili i jasan osjećaj da organizovani i odlučni postaju snaga koja može ostvariti zacrtani cilj. Studentski protest krajem januara bio je sigurno najveći poslijeratni studentski protest u državi. Teško je reći koliko je uspjeh ovog protesta utjecao na razmišljanje i stav studenata, ali rezultat i osjećaj konkretnih promjena sigurno je dao motiv i podsticaj budućim studentskim aktivnostima.

Nedodjeljivanje Kasarne „Husein Gradaščević“ Univerzitetu u Tuzli i činjenica da Unija studenata već godinama ne predstavlja tuzlanske studente bili su glavni razlozi za jednodnevnu blokadu fakulteta i osnivanje plenuma u petak, 5. juna. Istina je da je nedostatak vremena i kapaciteta za informisanje učinio da veliki broj studenata i veliki dio javnosti nema jasnu sliku o tome šta će se odvijati i koji su glavni zahtjevi blokade. Ipak, ovo je ideja koja se još treba razvijati prije nego plenum postane u potpunosti legitimno predstavničko tijelo, o čijem će radu i načinu djelovanja biti upoznati apsolutno svi studenti Univerziteta u Tuzli. Bez obzira na izvjesne nedostatke, oko 400 studenata blokiralo je tokom cijelog poslijepodneva rad Filozofskog fakulteta i Rektorata, te ogromnom većinom uspostavilo studentski plenum, proglasilo Uniju nelegitimnom za predstavljanje plenuma, usvojilo zahtjeve za dodjelu Kasarne Univerzitetu, te besplatno školstvo, smjernice i strategiju za ostvarivanje ovih zahtjeva, te definisalo odnos prema medijima. Predstavnici Unije studenata su na samom početku pokušali spriječiti održavanje plenuma, metodama koje su ispod osnovnog, ne akademskog, nego i civilizacijskog nivoa, tako što su samoinicijativno oduzeli mikrofone moderatorima i osporavali legitimitet plenuma, na što su studenti odgovorili zvižducima i crvenim kartonima.

Sam plenum je pokazao nekoliko problema s kojima će se ovakav oblik djelovanja i organizovanja susretati. Prvi je nedostatak podrške dijela studenata, od kojih se ne očekuje solidarnost, s obzirom da su postavljeni zahtjevi i u njihovom interesu, već barem prešutna podrška. Nažalost, dio studenata se i medijima požalio kako su „blokadom uskraćena njihova prava na školovanje“. Za očekivati je da će značaj plenumskog organizovanja, u mjesecima koji dolaze, biti promovisan na pravi način, te da se već na jesen može očekivati masovna podrška studenata u borbi za Kasarnu i besplatno školstvo

Drugi problem, s kojim se plenum suočio već na samom početku, su mediji. Pored toga što su verbalni sukob sa Unijom sa početka plenuma istakli kao najznačajniju vijest, a potpuno izostali sa konstruktivne rasprave koja je uslijedila nakon incidenta, predstavnici medija su zamjerili studentima odbijanje davanja bilo kakvih izjava prije usvajanja zaključaka i donošenja zvanične odluke o saradnji sa medijima. Ogromna većina je odlučila da plenum sa medijima komunicira putem interneta (pozivanje i objavljivanje zaključaka i aktivnosti), te čitanjem donesenih odluka i planiranih aktivnosti nakon svakog narednog plenuma. Iako će za potrebnu agresivnu medijsku kampanju trebati više od ovoga, ograničena komunikacija, temeljena na jasnim zahtjevima, onemogućit će bilo kakve pokušaje manipulacije, koje se, naročito tokom samog uspostavljanja, moraju izbjeći. Neprofesionalnost i apsolutna neinventivnost najvećeg broja medija u Bosni i Hercegovini, u prvim mjesecima će stvarati sliku o studentima kao „buntovnicima, koji se boje lično istupiti pred kamere te u velikoj grupi umanjuju vlastitu odgovornost“. Princip direktne demokratije trenutno nije poznat predstavnicima medija, te možemo samo očekivati da će u periodu ispred nas morati prihvatiti novi model, naročito kada shvate sve prednosti te brojnost studenata koji će prihvatiti novi oblik organizovanja.

Na kraju je neohodno istaći da je blokada izvedena i plenum osnovan u najgorem mogućem momentu, neposredno prije ispitnih rokova, mjesec prije ljetne pauze, te dvije sedmice nakon ostavke federalnog premijera, od koje direktno zavisi donošenje odluke o dodjeli Kasarne. Ovoga su svjesni i studenti koji su učestvovali u radu plenuma, ali koji su spremni period do ljetne pauze iskoristiti za uspostavljanje strukture, načina rada i promociju plenuma, te od oktobra konkretno krenuti s jasnim djelovanjem ka dodjeli Kasarne i besplatnom obrazovanju.

Gordan Isabegović

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve