Izvješće iz Tuzle

Kolegice i kolege s Univerziteta u Tuzli redovno održavaju svoje plenarne sjednice. Međutim, organizacija istih ne prolazi baš tako glatko. Prilikom organizacije posljednjeg plenuma 27. lipnja bili su suočeni s otporom dekana Ekonomskog fakulteta i paranoičnim strahom od blokade koja bi mogla tobože iskrsnuti iz plenumskih zasjedanja. Dekan i dekanice Ekonomskog, Faramceutskog i Tehnološkog fakulteta u čijoj se zgradi trebao održati plenum povukli su očajnički potez i obustavili rad navedenih fakulteta tog dana zaključavši zgradu. Plenum je na kraju održao svoju radnu sjednicu na kojoj je definirana strategija i na kojoj su osnovane i sekcije i u javnost pušten prvi broj Biltena. Slobodni studenti iz Tuzle su reagirali i otvorenim pismom na iracionalni strah fakultetskih uprava i ulogu Studentske unije u kreiranju istog! Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:


Poštovani,

Obraćamo Vam se povodom zasjedanja Studentskog Plenuma zakazanog za danas, 27. Juna 2009. god u 12:00 sati na Ekonomskom fakultetu u Tuzli.

Naišli smo nerazumijevanje kod određenih osoba u upravi Ekonomskog fakulteta, koje su pokazale nespremnost da podrže ovakav oblik studentske samo-organizacije. Nakon što smo u više navrata, blagovremeno dostavljali dopise i zahtjeve za korištenjem amfiteatra u svrhu ovog zasjedanja (koje nije protestne nego radne prirode), dobili smo usmenu i prilično grubu odbijenicu od strane pro-dekana Safeta Kozarevića. Nakon zadnje sjednice senata Univerziteta, na kojoj su studentsko tijelo predstavljali pojedinci iz vrha ”Unije Studenata” kojima je mandat istekao u maju ove godine, pojavili su se problemi. Naime, od različitih izvora smo saznali da se ti pojedinci, te određeni profesori i asistenti protive zasjedanju Plenuma jer u tome vide pokušaju rušenja ”Unije” i Univerziteta, kao i da su studentima savjetovali da ne uzimaju učešća u radu Plenuma?! Iako su naši ciljevi vrlo jasni i ponavljamo ih kada god za to imamo priliku, mnogi nalaze za shodno da se obrušavaju na Plenum i naš pokret na dezinformacijama zasnovanim sredstvima, zaboravljajući pri tome naše ciljeve.

Podsjećamo, jedan od naša dva osnovna cilja (pored prava na besplatno školovanje) je dobijanje prostora bivše kasarne u svrhu univerzitetskog kampusa, čime bi Univerzitet u Tuzli najzad stekao kapacitete neophodne za normalno obrazovanje velikog broja studenata. Da bi se išlo ka ispunjenju uslova navedenih u ”Bolonjskom sporazumu” nepohodan je i jedan takav kampus. Kojem profesoru ili studentu nije stalo da se Univerzitet u Tuzli modernizuje i unaprijedi, osiguravajući tako uslove za njegov opstanak i pravo Tuzle da ostane univerzitetski grad? Naš pokret i naše aktivnosti idu isključivo u tom smjeru. Ipak, pokušaji pojedinaca da sabotiraju rad Plenuma su osujećeni i dobili smo garancije da će amfiteatar na Ekonomskom fakultetu biti ustupljen na korištenje Plenumu. Pored toga svi ispiti i predavanja za taj dan su otkazani, tj. fakultet ne radi iako to mi niti jednom nismo zahtijevali. Vjerujemo da protivnici Plenuma i oni koji zastupaju interese lobijâ koji žele prostor kasarne za sebe, ovim potezom pokušavaju da diskredituju Plenum i stoga se ograđujemo od toga poteza uprave fakulteta. Nije nam bila namjera da pogoršavamo ionako teške uslove za polaganje ispita u kojima rade naše drage kolege. Prvo zasjedanje i blokada su bili upozorenje a sljedeća će (ako do nje dođe) biti blokada cijelog Univerziteta, ali će biti blagovremeno najavljena!

Naglašavamo: izričito se ograđujemo od bilo kakvog oblika nasilja i destruktivnog ponašanja i pozivamo službenike MUP-a da sutrašnje zasjedanje proprate pazeći na provokatore i izgrednike koji žele da okaljaju obraz mlade akademske zajednice u Tuzli.

Ponavljamo, želimo da gradimo a ne da rušimo. Pozivamo još jednom sve studente i građane da nam se pridruže danas u radu na izgradnji boljeg Univerziteta i bolje budućnosti!

Studentski Pokret Tuzle

Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve