Tekst anonimnog plenumaša: SeCiranje SC-a
Potaknuti novinskim napisima o novom udaru na studentski standard u koprodukciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te Sveučilišta u Zagrebu, točnije Studentskog centra Zagreb pokušali smo istražiti i kritički sagledati ”tri bočna udara” koja su zatekla studentsku populaciju: uplata od sto kuna za troškove obrade pri prijavi na natječaj za mjesto u studentskom domu, apsolventi koji ostaju bez domova i aktualne najave o povećanju cijena smještaja i prehrane! U situaciji proračunskog manjka i novih rebalansa, SC je uvidio da država nije ta koja će rekonstruirati informatički sustav ili namaknuti sredstva koja nedostaju u sveučilišnoj blagajni. Zato valja studente udariti po ”punim” džepovima.
”Troškovi obrade”
Natječaj za smještaj u domove u organizaciji zagrebačkog Studentskog centra svake godine izrodi aferom ili barem nečime što bi moglo postati aferom. I dok se prošlogodišnji problem manjka mjesta u domovima nije riješio, novi udar na studentski standard došao je u obliku ”participacije” studenata u tzv. ”troškovima obrade” koje je propisao ravnatelj zagrebačkog SC-a mr. sc. Niko Vidović!
Naime, po prvi put, prilikom prijave na natječaj za smještaj u studentske domove, studenti moraju uplatiti 100 kuna za misteriozne ”troškove obrade” (kako stoji u tekstu natječaja). Ponukani SC-ovom indolentnošću u pokušajima objašnjenja ”troškova obrade” uputili smo se do same Uprave gdje nažalost nismo naišli na ravnatelja SC-a kojeg njegova tajnica nije vidjela već nekoliko dana. Jedini suvisao komentar kojeg smo uspjeli dobiti jest onaj ravnateljice poslovnice za smještaj koja nam je pokušala opisati razmjere ”zahvata” u koji se upustio SC a koji nam donosi novi informatički sustav (valjda se pritom misli na obradu) koji će prema riječima ravnateljice povezati sve studentske domove u jedinstven sustav. Ne dovodim u pitanje potrebu za modernizacijom sustava – ono što dovodim u pitanje i što je strašno u cijeloj ovoj priči jest način na koji se modernizacija, točnije njezino financiranje, provodi. Riječ je, naime, o još jednom u nizu “participacijskih” udaraca na studentski džep (ili preciznije – ne samo na studentski džep s obzirom da se termin “participiranja” udomaćio u džepovima svih hrvatskih građana u okviru novog Zakona o zdravstvu). Ovaj put ta participacija nije ni ”pristojno” zakamuflirana niskom svotom (s tendencijom rasta) nego je jednostavno ”udarena” svota od sto kuna koja bi trebala pokriti konačni iznos od milijun kuna na koliko je procijenjena modernizacija informatičkog sustava prema izvorima iz SC-a. No, prema procjeni MZOŠ na natječaj za prijam u studentske domove prijavi se najviše 14 tisuća studenata koji će u ovom slučaju isplatiti sto kuna po glavi. Jednostavnom matematičkom računicom dolazimo do svote od milijun i četiristo tisuća kuna, dakle eventualnih četiristo tisuća kuna viška u slučaju da se ostvare predviđanja Ministarstva. Sve ove brojke opet se moraju dovesti u kontekst samog natječaja i brojke od 7 tisuća raspoloživih mjesta u zagrebačkim studentskim domovima. Drugim riječima tek svaki drugi student koji se prijavi na natječaj dobiva mjesto u studentskim domovima ili da stvar bude jasnija: svega 8% studenata zagrebačkog sveučilišta u mogućnosti je koristiti ovaj aspekt studentskog standarda. Kad imamo ovakve brojke na umu, onda feudalna odluka ravnatelja Vidovića o 100 kuna nameta postaje još perverznija.
Apsolventi – vaše je prošlo
S druge strane se ne može poreći izvrsno manipuliranje zakonima logike i matematike koje krasi umove nadležnih pa je tako bivši državni tajnik, a sada ministar Radovan Fuchs, stavio svoj potpis na ovogodišnju odluku o kriterijima za raspodjelu mjesta u studentskim domovima i doslovno oduzeo pravo na smještaj u domove apsolventima koji su posljednji semestar odslušali akademske godine 2007./2008. Time Ministarstvo i Sveučilište (čija je sastavnica i SC) pokušavaju “namiriti” nedostatak smještajnih kapaciteta koji je ove godine i veći s obzirom na poslovnu logiku Sveučilišta koje je odlučilo prodati atraktivno zemljište u elitnoj zagrebačkoj građevinskoj zoni od 30.000 četvornih metara koje bi moglo stajati barem 20 milijuna eura – riječ je o zemljištu na kojemu se nalazi Studentski dom Lašćina. Jednostavno – kreveti koji se gube rušenjem i prodajom Lašćine namaknut će se “tjeranjem” apsolvenata iz njihovih soba. Jednostavna računica kolega iz časopisa Medicinar mjesto u studentskom domu konačno dobiva svega 526 studenata koji se ne kite famoznom egidom “izvrsnih” koja je postala svojevrsna poštapalica naših ministara bez obzira govori li se o participacijama u školarinama ili troškovima studentskog standarda. Ta brojka od petstotinjak će se ove godine neznatno povećati s obzirom da kolege na drugoj godini apsolventure neće ulaziti u kvote – tj. neće dobiti svoje mjesto u domu čime se doista “stvaraju” nova mjesta, ali ne ex nihilo, nego jasnim udarom na prava drugih studenata! Međutim, Ministarstvo, umjesto da sprečava jasne malverzacije pri dodjeli mjesta u domovima i poveća trenutno nepostojeću transparentnost natječaja, ono i dalje intenzivno radi na tome da stvori fikciju funkcioniranja sistema u svakom pogledu već poznatom metodologijom “preraspodjele” (novaca ili studenata). Uzimajući u obzir nabrojane probleme studentskog smještaja i standarda, danas doista smiješno izgleda prijetnja zajapurenog, tada državnog tajnika, Fuchsa koji je zahtjeve ”Centralnog komiteta” studenata Filozofskog fakulteta pokušao riješiti preraspodjelom sredstava namjenjenih studentskom standardu! Kojem i kakvom studentskom standardu? Studentskom standardu koji postaje tobožnji luksuz za one izvrsne?
”Standardna” politika Sveučilišta
Zadnjih dana se ponovno aktualizirala ta priča o rezanju studentskog standarda – točnije povećanja ”participativnosti” studenata u troškovima prehrane i smještaja. Riječ je o priči koja je započela već 2004. godine kada je današnji ravnatelj Studentskog centra Niko Vidović, a tadašnji sanacijski upravitelj, na sjednici Senata ponavljao da je omjer participacije studenata u proračunu SC-a mora biti jednak subvencijama Ministarstva, tj. u omjeru 50:50. Očito se ta računica napokon misli i provesti (a možda se tijekom zadnje četiri godine i provela da to nismo ni zamijetili), ali na koji način i u koju svrhu? Očito je riječ o provođenju slične politike kao u slučaju ”troškova obrade”: podizanje cijena u svrhu pokrivanja financijskih gubitaka Sveučilišta i SC-a. Riječ je o već provjerenoj (socijalnoj) politici koja egzistira i na razini centralne vlasti – hajdemo rješavati financijsku zapuštenost uzimanjem od slojeva koji možda najmanje imaju, ali će biti primorani dati to što imaju! Ako ćemo se poslužiti terminologijom našeg rektora o nerealno niskim cijenama smještaja i hrane… onda mi možemo govoriti i o nerealno niskoj kvaliteti iste. Riječ je o jasnoj usklađenosti ponude i cijene – to bi naši poslovni stručnjaci na razini Ministarstva, Sveučilišta i Studentskog centra trebali lako razumjeti!