Priopćenje za javnost, 8.rujna 2009.

U medijima su se zadnjih dana pojavila različita nagađanja povodom pitanja organizacijskog sudjelovanja studentskog plenuma zagrebačkog Filozofskog fakulteta u najavljenim prosvjedima koje je inicirala Hrvatska udruga sindikata. Pritom se, nažalost, nije uvijek uvažavalo osnovne činjenice: predstavnici HUS-a su se 2. rujna obratili Plenumu s pozivom da se studenti na “ravnopravnoj osnovi” uključe u organizaciju najavljenih “građanskih prosvjeda”. S obzirom na to da predstavnici HUS-a u tom trenutku nisu mogli iznijeti konkretnu programsku platformu na kojoj bi se prosvjedi trebali temeljiti, Plenum je zaključio da nije u mogućnosti unaprijed se obvezati na suorganizaciju bez prethodnog uvida u program i zahtjeve. Dogovoreno je da će HUS pozvati delegate Plenuma na sastanke svoje stručne skupine za izradu “smjernicâ za izlazak iz krize”. To je određeno kao osnovni uvjet razmatranja moguće suradnje. Plenum je izglasao svoje delegate, a HUS se obvezao na vrijeme uputiti poziv na sastanak svoje radne skupine.

Sedmog rujna održan je sljedeći Plenum. Budući da se HUS do tog trenutka nije javio s pozivom, Plenum je zaključio da uvjeti za moguću organizacijsku suradnju u najavljenim prosvjedima nisu zadovoljeni, s obzirom na to da su konkretne programske smjernice i zahtjevi HUS-a i dalje ostali nepoznati. Nasuprot nekim medijskim interpretacijama, razlog za nerealiziranu suradnju oko organizacije nije spornost uključivanja zahtjeva za besplatnim obrazovanjem u HUS-ove šire prosvjedne zahtjeve. Nemamo razloga sumnjati da HUS neće zastupati i zahtjev za besplatnim obrazovanjem. Pravo na obrazovanje ne tiče se samo trenutne studentske populacije ili studenata aktivno uključenih u akcije Plenuma, nego predstavlja fundamentalno socijalno pravo od prvorazredne društvene važnosti.

Studenti od samoga početka svojih akcija borbu za pravo na besplatno obrazovanje shvaćaju kao aspekt šire i dalekosežnije borbe protiv sustavnog političkog napada na stečena socijalna prava najširih, radnih, slojeva društva u korist interesa vrlo uskog sloja ekonomskih elita. Već zato odluka o sudjelovanju na prosvjedima nije mogla biti donesena isključivo po kriteriju zahtjeva za besplatnim obrazovanjem. Činjenica da se Plenum zbog navedenih razloga nije uključio u organizaciju HUS-ovih prosvjeda nipošto ne znači da su studenti indiferentni spram pitanja radničkih prava i sve zaoštrenijeg političkog napada na životni standard većine. Štoviše, čvrsta smo uvjerenja da su “strategije izlaska iz krize” koje socijalni teret samorazumljivom lakoćom svaljuju na radnike potpuno neprihvatljive. Zazivanje krize nije i ne može biti legitimacija za još agresivniji napad na prava i standard radne većine. Ako globalna ekonomska kriza nešto doista fundamentalno dovodi u pitanje, onda je to prije svega legitimitet neoliberalnog ekonomskog modela koji ju je proizveo. Političke elite koje krizu pokušavaju “riješiti” tako što će neumanjenom agresijom, a pod krinkom “mjera spašavanja”, nastaviti u smjeru neoliberalnih “strukturnih reformi” i otvorenog napada na standard radne većine, interese te većine više ne zastupaju. Upravo zato smatramo izrazito važnim javno, pa i putem prosvjedâ, postavljati pitanja o demokratskom legitimitetu takve politike i njezinih provoditelja.

Unatoč fragmentiranosti i unutarnjim antagonizmima, sindikalna scena ostaje institucionalni društveni faktor koji nosi mandat najneposrednijih branitelja radničkih prava. A pogotovo bi to trebala biti u političkom kontekstu u kojemu je kompletna parlamentarna stranačka nomenklatura pristala na manje ili više otvoreno podređivanje pravâ radnikâ interesima profita, pod šifrom obveze da skrbi o “zahtjevima tržišta”.

Plenum je od početka otvoren svim građanima, pa tako i predstavnicima sindikatâ. Nerealizirana suradnja s HUS-om ne znači da se Plenum na bilo koji način svrstao na polju unutarnjih podjela na sindikalnoj sceni. Niti bi to bio slučaj i da se suradnja s HUS-om ostvarila. Načelna otvorenost svima nosi sa sobom i svjesnu načelnu odluku da onima, koji makar nominalno zastupaju ista načela socijalne pravde na kojima počiva i naš zahtjev, pristupamo uz inicijalno povjerenje u vjerodostojnost njihovih namjera, neovisno o njihovim sukobima s drugim društvenim akterima ili “konkurentskim” organizacijama. U tom smislu su promašeni i senzacionalistički medijski konstrukti o “izdaji” ili “iskorištavanju” studenata od strane sindikata. Činjenica je da razjedinjenost sindikalne scene uvelike olakšava provedbu politike koja je usmjerena protiv interesâ radnikâ. Medijski obračuni i kampanje dio su mehanizama fragmentacije i dodatnog slabljenja te pozicije. Već i stoga osjećamo se obveznima jasno se ograditi od ovakvog tipa senzacionalističkih medijskih fabrikacija.

Samim radnicima – koji ostaju nesumnjivo najveći gubitnici ovakvoga stanja stvari – poručili bismo da studentski primjer pokazuje bar to da se ponekad nužno neposredno angažirati u borbi za prava kada formalna predstavnička tijela to iz različitih razloga nisu u stanju činiti. Izgledi za pozitivne pomake neusporedivo su veći tamo gdje postoji organiziran pritisak odozdo. Radnički plenumi predstavljali bi oblik direktne organizacije takvog pritiska.

Plenum FFZG-a

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve