Ljetna škola – Jim Stanford: Što je to dobra ekonomija?

Zbog potrebe za kritičkim tekstovima u javnom prostoru, nastavljamo sa Ljetnom školom Slobodnog Filozofskog i nakon praznika. Tekst s kojim idemo dalje prijevod je poglavlja knjige Economics for everyone. A short guide to the economics of capitalism autora Jima Stanforda, pod naslovom ‘Što je to dobra ekonomija’. Jim Stanford jedan je od najpoznatijih kanadskih ekonomista, zaposlen u sindikatu radnika auto-industrije i u tekstu daje jednu moguću listu ekonomskih ciljeva. Prema shvaćanju o tome da izbor kojim ekonomskim ciljevima treba težiti odražava prioritete i interese različitih pojedinaca, zajednica i društvenih slojeva, ekonomija je bolja što više od tih ciljeva ispunjava. Prijevod teksta izašao je i u 47. broju Skripte

Znanost ekonomike pokušava objasniti kako ekonomija funkcionira. No ekonomisti se također (posve opravdano) bave i time kako ekonomiju poboljšati. To samo po sebi iziskuje od svakog ekonomista (i čovjeka općenito) vrijednosnu prosudbu o poželjnosti ovakve ili onakve ekonomije. Nažalost, većina ekonomista nije poštena što se tiče tih vrijednosnih prosudaba. Oni se, naime, vole pretvarati da se bave “znanošću” i da su stoga njihove prosudbe vrijednosno neutralne. No to je daleko od istine.

Odluka o tome kojim ekonomskim ciljevima treba težiti odražava prioritete i interese različitih pojedinaca, zajednica i društvenih slojeva. To je samo po sebi stvar subjektivna izbora.

Ovdje navodimo jednu moguću listu ekonomskih ciljeva. Prema ovakvom shvaćanju, ekonomija je to bolja što više od ovih ciljeva ispunjava:

1. Blagostanje Ekonomija treba osigurati dovoljno proizvedene robe i uslugâ da bi omogućila uzdržavanje svojih građana i da bi im omogućila da uživaju u životu koliko god je to moguće. Blagostanje ne znači samo imati puno “stvari”. To označava i dobar balans između osobne potrošnje, javnih usluga i slobodnoga vremena. (Usput budi rečeno, slobodno vrijeme je jedna od vrijednih stvari koja se ne nalazi u statistikama BDP-a.)

2. Sigurnost Ljudi u pojedinim ekonomijama trebali bi imati povjerenja u razmjernu stabilnost svojih ekonomskih prilika. Ne bi se trebali brinuti oko toga mogu li se uzdržavati (ako rade i mogu raditi), stambeno zbrinuti i omogućiti dobre ekonomske uvjete svojoj djeci. Milijarde se ljudi danas nalaze u stanju ekonomske nesigurnosti usred gospodarskih previranja, a to ima svoju cijenu. Čak i ljudi koji neće ostati bez svoga posla ili kuće često gube velik dio svog vremena i energije brinući se oko takve mogućnosti. I taj strah ima svoju cijenu. Stoga ekonomska sigurnost – koja omogućuje mirno spavanje bez brige o preživljavanju – ima sama po sebi veliku vrijednost.

3. Inovativnost Ekonomski napredak zahtijeva neprestano razmišljanje o tome kako učiniti rad što produktivnijim. Inovacije omogućuju stvaranje nove robe i uslugâ (proizvodâ) i boljih načina proizvodnje. Ekonomija bi trebala biti organizirana na način da promiče i omogućuje inovativno ponašanje ili će s vremenom izgubiti na kreativnoj energiji i zamahu.

4. Izbor Pojedinci imaju različite želje, nade i snove (iako društveni pritisci imaju veliku ulogu u oblikovanju tih želja). Stoga moraju imati mogućnost donositi ekonomske odluke – kao to što će raditi, gdje će živjeti i što će konzumirati – u skladu s tim željama. Veliki je ideološki mit to da samo ekonomije slobodnoga tržišta doista poštuju individualni “izbor”. To je očito netočno: izbor se milijardâ ljudi brutalno guši ekonomskim teškoćama i društvenim podjelama koje su prirodni rezultat globalnoga kapitalizma. Također, usluge javnog sektora (škole, zdravstveno osiguranje, kultura, parkovi) itekako povećavaju izbor dostupan ljudima (pogotovo onima s nižim primanjima). Izbor pojedinca jest bitan ekonomski cilj, ali do istinske se mogućnosti izbora može doći na bolje načine nego što je to slobodnotržišni kapitalizam.

5. Jednakost Nejednakost je štetna već utoliko što pretpostavlja to da velik broj ljudi nema mogućnost raditi i uživati u životu. Stoga je jednakost kao cilj povezana s ciljem blagostanja (dakako, utoliko dok “blagostanje” pravilno definiramo – kao opću dobrobit, umjesto da ju se izjednačava s rastom BDP-a). No nejednakost je također inherentno negativna i sama po sebi. Čak i ako oni koji su na dnu ekonomskoga spektra svejedno imaju donekle zadovoljavajuće standarde življenja, koncentracija bogatstva na vrhu svejedno potkopava društvenu koheziju, opću dobrobit i demokraciju. Primjerice, ekonomisti govore o fenomenu zvanu “pozicijska konzumacija” (položajna potrošnja), po kojem na emocionalno stanje ljudî negativno utječe to što uspoređuju svoj životni stil sa životnim stilom bogatih i poznatih. U takvom slučaju nejednakost dovodi do izrazitih negativnih posljedica bez obzira na posljedice siromaštva kao takvog. Stoga je i ograničavanje ekonomskih razlika između bogatih i siromašnih također važan ekonomski cilj. Jednakost zahtijeva i zadovoljavajuću potporu za one članove društva koji ne mogu raditi.

6. Održivost Ljudi ovise o svom prirodnom okolišu. O njemu izravno ovisi kvaliteta našeg života (kroza zrak koji dišemo i prostor u kojem živimo). Iz okoliša dobivamo i građu koja nam je nužno potrebna za rad bilo koje industrije. Svaka proizvodnja sastoji se od toga da se preko nečega što smo dobili iz prirode ljudskim radom stvori “dodana vrijednost”. Očuvanje okoliša je bitno samo po sebi (tim više ako prihvatimo da kao ljudi imamo i odgovornost prema drugim bićima koja nastanju naš planet). No također je bitno i u užem ekonomskom smislu, s obzirom na to da naša sposobnost da neprestano proizvodimo robu i usluge i u budućnosti ovisi o tome hoćemo li pronaći održive načine ubiranja plodova od prirodnih resursa koji su nam potrebni (bez stalnog smanjivanja prirodnih zaliha i onečišćavanja okoliša).

7. Demokracija i odgovornost Ekonomija je inherentno društvena djelatnost. Razni ljudi obavljaju različite uloge. Neki pojedinci i organizacije imaju veliku moć pri odlučivanju, dok je drugi gotovo uopće nemaju. Kako omogućiti to da ekonomske odluke, i opći razvoj ekonomije, odražavaju naše kolektivne želje i preferencije? Kako nadzirati ljude i institucije i osigurati se da rade ono što bi trebali raditi? U modernom kapitalizmu postoji dobro razvijen, ali vrlo uzak, pojam poslovne odgovornosti, kroz koju su korporacije odgovorne za maksimalizaciju bogatstva svojih dioničara. Konkurentna tržišta također nameću još jedan vrlo uzak oblik odgovornosti koji se sastoji u mogućnosti gubitka zarade i konačnoga bankrota onih poduzeća koja proizvode loše i preskupe proizvode. Demokratski izbori omogućuju građanima određenu mjeru utjecaja (preko svojih vlasti) nad gospodarskim trendovima, ali je mogućnost da izabrana vlast upravlja kapitalističkom ekonomijom već u samoj osnovi ograničena moći biznisa i investitorâ koje nitko ne bira. Nijedan od navedenih ograničenih oblika odgovornosti ne dopušta da se ekonomija podvrgne demokratskoj kontroli na cjelovit i dosljedan način. Uzimajući u obzir prevažnu ulogu ekonomije za ljudsko društvo u cjelini, nužno je zahtijevati istinske i dalekosežne oblike ekonomske demokracije i odgovornosti.