Ljetna škola – Jim Stanford: Što je to dobra ekonomija?

Zbog potrebe za kritičkim tekstovima u javnom prostoru, nastavljamo sa Ljetnom školom Slobodnog Filozofskog i nakon praznika. Tekst s kojim idemo dalje prijevod je poglavlja knjige Economics for everyone. A short guide to the economics of capitalism autora Jima Stanforda, pod naslovom ‘Što je to dobra ekonomija’. Jim Stanford jedan je od najpoznatijih kanadskih ekonomista, zaposlen u sindikatu radnika auto-industrije i u tekstu daje jednu moguću listu ekonomskih ciljeva. Prema shvaćanju o tome da izbor kojim ekonomskim ciljevima treba težiti odražava prioritete i interese različitih pojedinaca, zajednica i društvenih slojeva, ekonomija je bolja što više od tih ciljeva ispunjava. Prijevod teksta izašao je i u 47. broju Skripte


Znanost ekonomike pokušava objasniti kako ekonomija funkcionira. No ekonomisti se također (posve opravdano) bave i time kako ekonomiju poboljšati. To samo po sebi iziskuje od svakog ekonomista (i čovjeka općenito) vrijednosnu prosudbu o poželjnosti ovakve ili onakve ekonomije. Nažalost, većina ekonomista nije poštena što se tiče tih vrijednosnih prosudaba. Oni se, naime, vole pretvarati da se bave “znanošću” i da su stoga njihove prosudbe vrijednosno neutralne. No to je daleko od istine.

Odluka o tome kojim ekonomskim ciljevima treba težiti odražava prioritete i interese različitih pojedinaca, zajednica i društvenih slojeva. To je samo po sebi stvar subjektivna izbora.

Ovdje navodimo jednu moguću listu ekonomskih ciljeva. Prema ovakvom shvaćanju, ekonomija je to bolja što više od ovih ciljeva ispunjava:


1. Blagostanje Ekonomija treba osigurati dovoljno proizvedene robe i uslugâ da bi omogućila uzdržavanje svojih građana i da bi im omogućila da uživaju u životu koliko god je to moguće. Blagostanje ne znači samo imati puno “stvari”. To označava i dobar balans između osobne potrošnje, javnih usluga i slobodnoga vremena. (Usput budi rečeno, slobodno vrijeme je jedna od vrijednih stvari koja se ne nalazi u statistikama BDP-a.)

2. Sigurnost Ljudi u pojedinim ekonomijama trebali bi imati povjerenja u razmjernu stabilnost svojih ekonomskih prilika. Ne bi se trebali brinuti oko toga mogu li se uzdržavati (ako rade i mogu raditi), stambeno zbrinuti i omogućiti dobre ekonomske uvjete svojoj djeci. Milijarde se ljudi danas nalaze u stanju ekonomske nesigurnosti usred gospodarskih previranja, a to ima svoju cijenu. Čak i ljudi koji neće ostati bez svoga posla ili kuće često gube velik dio svog vremena i energije brinući se oko takve mogućnosti. I taj strah ima svoju cijenu. Stoga ekonomska sigurnost – koja omogućuje mirno spavanje bez brige o preživljavanju – ima sama po sebi veliku vrijednost.

3. Inovativnost Ekonomski napredak zahtijeva neprestano razmišljanje o tome kako učiniti rad što produktivnijim. Inovacije omogućuju stvaranje nove robe i uslugâ (proizvodâ) i boljih načina proizvodnje. Ekonomija bi trebala biti organizirana na način da promiče i omogućuje inovativno ponašanje ili će s vremenom izgubiti na kreativnoj energiji i zamahu.

4. Izbor Pojedinci imaju različite želje, nade i snove (iako društveni pritisci imaju veliku ulogu u oblikovanju tih želja). Stoga moraju imati mogućnost donositi ekonomske odluke – kao to što će raditi, gdje će živjeti i što će konzumirati – u skladu s tim željama. Veliki je ideološki mit to da samo ekonomije slobodnoga tržišta doista poštuju individualni “izbor”. To je očito netočno: izbor se milijardâ ljudi brutalno guši ekonomskim teškoćama i društvenim podjelama koje su prirodni rezultat globalnoga kapitalizma. Također, usluge javnog sektora (škole, zdravstveno osiguranje, kultura, parkovi) itekako povećavaju izbor dostupan ljudima (pogotovo onima s nižim primanjima). Izbor pojedinca jest bitan ekonomski cilj, ali do istinske se mogućnosti izbora može doći na bolje načine nego što je to slobodnotržišni kapitalizam.

5. Jednakost Nejednakost je štetna već utoliko što pretpostavlja to da velik broj ljudi nema mogućnost raditi i uživati u životu. Stoga je jednakost kao cilj povezana s ciljem blagostanja (dakako, utoliko dok “blagostanje” pravilno definiramo – kao opću dobrobit, umjesto da ju se izjednačava s rastom BDP-a). No nejednakost je također inherentno negativna i sama po sebi. Čak i ako oni koji su na dnu ekonomskoga spektra svejedno imaju donekle zadovoljavajuće standarde življenja, koncentracija bogatstva na vrhu svejedno potkopava društvenu koheziju, opću dobrobit i demokraciju. Primjerice, ekonomisti govore o fenomenu zvanu “pozicijska konzumacija” (položajna potrošnja), po kojem na emocionalno stanje ljudî negativno utječe to što uspoređuju svoj životni stil sa životnim stilom bogatih i poznatih. U takvom slučaju nejednakost dovodi do izrazitih negativnih posljedica bez obzira na posljedice siromaštva kao takvog. Stoga je i ograničavanje ekonomskih razlika između bogatih i siromašnih također važan ekonomski cilj. Jednakost zahtijeva i zadovoljavajuću potporu za one članove društva koji ne mogu raditi.

6. Održivost Ljudi ovise o svom prirodnom okolišu. O njemu izravno ovisi kvaliteta našeg života (kroza zrak koji dišemo i prostor u kojem živimo). Iz okoliša dobivamo i građu koja nam je nužno potrebna za rad bilo koje industrije. Svaka proizvodnja sastoji se od toga da se preko nečega što smo dobili iz prirode ljudskim radom stvori “dodana vrijednost”. Očuvanje okoliša je bitno samo po sebi (tim više ako prihvatimo da kao ljudi imamo i odgovornost prema drugim bićima koja nastanju naš planet). No također je bitno i u užem ekonomskom smislu, s obzirom na to da naša sposobnost da neprestano proizvodimo robu i usluge i u budućnosti ovisi o tome hoćemo li pronaći održive načine ubiranja plodova od prirodnih resursa koji su nam potrebni (bez stalnog smanjivanja prirodnih zaliha i onečišćavanja okoliša).

7. Demokracija i odgovornost Ekonomija je inherentno društvena djelatnost. Razni ljudi obavljaju različite uloge. Neki pojedinci i organizacije imaju veliku moć pri odlučivanju, dok je drugi gotovo uopće nemaju. Kako omogućiti to da ekonomske odluke, i opći razvoj ekonomije, odražavaju naše kolektivne želje i preferencije? Kako nadzirati ljude i institucije i osigurati se da rade ono što bi trebali raditi? U modernom kapitalizmu postoji dobro razvijen, ali vrlo uzak, pojam poslovne odgovornosti, kroz koju su korporacije odgovorne za maksimalizaciju bogatstva svojih dioničara. Konkurentna tržišta također nameću još jedan vrlo uzak oblik odgovornosti koji se sastoji u mogućnosti gubitka zarade i konačnoga bankrota onih poduzeća koja proizvode loše i preskupe proizvode. Demokratski izbori omogućuju građanima određenu mjeru utjecaja (preko svojih vlasti) nad gospodarskim trendovima, ali je mogućnost da izabrana vlast upravlja kapitalističkom ekonomijom već u samoj osnovi ograničena moći biznisa i investitorâ koje nitko ne bira. Nijedan od navedenih ograničenih oblika odgovornosti ne dopušta da se ekonomija podvrgne demokratskoj kontroli na cjelovit i dosljedan način. Uzimajući u obzir prevažnu ulogu ekonomije za ljudsko društvo u cjelini, nužno je zahtijevati istinske i dalekosežne oblike ekonomske demokracije i odgovornosti.


Jim Stanford
Preveo: Drago Markiša

Iz knjige Jima Stanforda, Economics for everyone. A short guide to the economics of capitalism, Pluto Press 2008.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve