Ljetna škola – Jim Stanford: Što je to dobra ekonomija?

Zbog potrebe za kritičkim tekstovima u javnom prostoru, nastavljamo sa Ljetnom školom Slobodnog Filozofskog i nakon praznika. Tekst s kojim idemo dalje prijevod je poglavlja knjige Economics for everyone. A short guide to the economics of capitalism autora Jima Stanforda, pod naslovom ‘Što je to dobra ekonomija’. Jim Stanford jedan je od najpoznatijih kanadskih ekonomista, zaposlen u sindikatu radnika auto-industrije i u tekstu daje jednu moguću listu ekonomskih ciljeva. Prema shvaćanju o tome da izbor kojim ekonomskim ciljevima treba težiti odražava prioritete i interese različitih pojedinaca, zajednica i društvenih slojeva, ekonomija je bolja što više od tih ciljeva ispunjava. Prijevod teksta izašao je i u 47. broju Skripte

Znanost ekonomike pokušava objasniti kako ekonomija funkcionira. No ekonomisti se također (posve opravdano) bave i time kako ekonomiju poboljšati. To samo po sebi iziskuje od svakog ekonomista (i čovjeka općenito) vrijednosnu prosudbu o poželjnosti ovakve ili onakve ekonomije. Nažalost, većina ekonomista nije poštena što se tiče tih vrijednosnih prosudaba. Oni se, naime, vole pretvarati da se bave “znanošću” i da su stoga njihove prosudbe vrijednosno neutralne. No to je daleko od istine.

Odluka o tome kojim ekonomskim ciljevima treba težiti odražava prioritete i interese različitih pojedinaca, zajednica i društvenih slojeva. To je samo po sebi stvar subjektivna izbora.

Ovdje navodimo jednu moguću listu ekonomskih ciljeva. Prema ovakvom shvaćanju, ekonomija je to bolja što više od ovih ciljeva ispunjava:

1. Blagostanje Ekonomija treba osigurati dovoljno proizvedene robe i uslugâ da bi omogućila uzdržavanje svojih građana i da bi im omogućila da uživaju u životu koliko god je to moguće. Blagostanje ne znači samo imati puno “stvari”. To označava i dobar balans između osobne potrošnje, javnih usluga i slobodnoga vremena. (Usput budi rečeno, slobodno vrijeme je jedna od vrijednih stvari koja se ne nalazi u statistikama BDP-a.)

2. Sigurnost Ljudi u pojedinim ekonomijama trebali bi imati povjerenja u razmjernu stabilnost svojih ekonomskih prilika. Ne bi se trebali brinuti oko toga mogu li se uzdržavati (ako rade i mogu raditi), stambeno zbrinuti i omogućiti dobre ekonomske uvjete svojoj djeci. Milijarde se ljudi danas nalaze u stanju ekonomske nesigurnosti usred gospodarskih previranja, a to ima svoju cijenu. Čak i ljudi koji neće ostati bez svoga posla ili kuće često gube velik dio svog vremena i energije brinući se oko takve mogućnosti. I taj strah ima svoju cijenu. Stoga ekonomska sigurnost – koja omogućuje mirno spavanje bez brige o preživljavanju – ima sama po sebi veliku vrijednost.

3. Inovativnost Ekonomski napredak zahtijeva neprestano razmišljanje o tome kako učiniti rad što produktivnijim. Inovacije omogućuju stvaranje nove robe i uslugâ (proizvodâ) i boljih načina proizvodnje. Ekonomija bi trebala biti organizirana na način da promiče i omogućuje inovativno ponašanje ili će s vremenom izgubiti na kreativnoj energiji i zamahu.

4. Izbor Pojedinci imaju različite želje, nade i snove (iako društveni pritisci imaju veliku ulogu u oblikovanju tih želja). Stoga moraju imati mogućnost donositi ekonomske odluke – kao to što će raditi, gdje će živjeti i što će konzumirati – u skladu s tim željama. Veliki je ideološki mit to da samo ekonomije slobodnoga tržišta doista poštuju individualni “izbor”. To je očito netočno: izbor se milijardâ ljudi brutalno guši ekonomskim teškoćama i društvenim podjelama koje su prirodni rezultat globalnoga kapitalizma. Također, usluge javnog sektora (škole, zdravstveno osiguranje, kultura, parkovi) itekako povećavaju izbor dostupan ljudima (pogotovo onima s nižim primanjima). Izbor pojedinca jest bitan ekonomski cilj, ali do istinske se mogućnosti izbora može doći na bolje načine nego što je to slobodnotržišni kapitalizam.

5. Jednakost Nejednakost je štetna već utoliko što pretpostavlja to da velik broj ljudi nema mogućnost raditi i uživati u životu. Stoga je jednakost kao cilj povezana s ciljem blagostanja (dakako, utoliko dok “blagostanje” pravilno definiramo – kao opću dobrobit, umjesto da ju se izjednačava s rastom BDP-a). No nejednakost je također inherentno negativna i sama po sebi. Čak i ako oni koji su na dnu ekonomskoga spektra svejedno imaju donekle zadovoljavajuće standarde življenja, koncentracija bogatstva na vrhu svejedno potkopava društvenu koheziju, opću dobrobit i demokraciju. Primjerice, ekonomisti govore o fenomenu zvanu “pozicijska konzumacija” (položajna potrošnja), po kojem na emocionalno stanje ljudî negativno utječe to što uspoređuju svoj životni stil sa životnim stilom bogatih i poznatih. U takvom slučaju nejednakost dovodi do izrazitih negativnih posljedica bez obzira na posljedice siromaštva kao takvog. Stoga je i ograničavanje ekonomskih razlika između bogatih i siromašnih također važan ekonomski cilj. Jednakost zahtijeva i zadovoljavajuću potporu za one članove društva koji ne mogu raditi.

6. Održivost Ljudi ovise o svom prirodnom okolišu. O njemu izravno ovisi kvaliteta našeg života (kroza zrak koji dišemo i prostor u kojem živimo). Iz okoliša dobivamo i građu koja nam je nužno potrebna za rad bilo koje industrije. Svaka proizvodnja sastoji se od toga da se preko nečega što smo dobili iz prirode ljudskim radom stvori “dodana vrijednost”. Očuvanje okoliša je bitno samo po sebi (tim više ako prihvatimo da kao ljudi imamo i odgovornost prema drugim bićima koja nastanju naš planet). No također je bitno i u užem ekonomskom smislu, s obzirom na to da naša sposobnost da neprestano proizvodimo robu i usluge i u budućnosti ovisi o tome hoćemo li pronaći održive načine ubiranja plodova od prirodnih resursa koji su nam potrebni (bez stalnog smanjivanja prirodnih zaliha i onečišćavanja okoliša).

7. Demokracija i odgovornost Ekonomija je inherentno društvena djelatnost. Razni ljudi obavljaju različite uloge. Neki pojedinci i organizacije imaju veliku moć pri odlučivanju, dok je drugi gotovo uopće nemaju. Kako omogućiti to da ekonomske odluke, i opći razvoj ekonomije, odražavaju naše kolektivne želje i preferencije? Kako nadzirati ljude i institucije i osigurati se da rade ono što bi trebali raditi? U modernom kapitalizmu postoji dobro razvijen, ali vrlo uzak, pojam poslovne odgovornosti, kroz koju su korporacije odgovorne za maksimalizaciju bogatstva svojih dioničara. Konkurentna tržišta također nameću još jedan vrlo uzak oblik odgovornosti koji se sastoji u mogućnosti gubitka zarade i konačnoga bankrota onih poduzeća koja proizvode loše i preskupe proizvode. Demokratski izbori omogućuju građanima određenu mjeru utjecaja (preko svojih vlasti) nad gospodarskim trendovima, ali je mogućnost da izabrana vlast upravlja kapitalističkom ekonomijom već u samoj osnovi ograničena moći biznisa i investitorâ koje nitko ne bira. Nijedan od navedenih ograničenih oblika odgovornosti ne dopušta da se ekonomija podvrgne demokratskoj kontroli na cjelovit i dosljedan način. Uzimajući u obzir prevažnu ulogu ekonomije za ljudsko društvo u cjelini, nužno je zahtijevati istinske i dalekosežne oblike ekonomske demokracije i odgovornosti.

Jim Stanford
Preveo: Drago Markiša

Iz knjige Jima Stanforda, Economics for everyone. A short guide to the economics of capitalism, Pluto Press 2008.

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve