Potpora vukovarskim srednjoškolcima od plenuma Filozofskog fakulteta

Obrazovanje bi u Hrvatskoj, kao što je zajamčeno Ustavom, trebalo biti dostupno svima. No iz dana u dan se sve više vidi da je od toga ostalo samo golo slovo na papiru. Pokazali su to proljetošnji masovni studentski prosvjedi kojima su studenti tražili da obrazovanje bude dostupno svima neovisno o njihovim financijskim mogućnostima. Na taj su se način suprotstavili jednom od vidova komercijalizacije obrazovanja.

Situacija pak u mnogim dijelovima zemlje pokazuje da komercijalizacija obrazovanja postoji i izvan sfere visokoga školstva te da i polje obrazovanja sve više postaje oblik proizvodnje i učvršćivanja društvenih nejednakosti, i to od samih početaka školovanja. To je očito već po velikim troškovima koji se nameću roditeljima da bi se njihova djeca mogla školovati. Osnovno školovanje već sada je obavezno, srednje će to ubrzo postati. Tako se otvara golemo tržište za profit na tiskanju školskih udžbenika, a ako je suditi po odlukama vladajućih, pitanje profita sve više zasjenjuje interese većine.

Država je pod pritiskom krize (za koju obični ljudi i radnici nisu ni krivi, ali su, prema očitom mišljenju političke i gospodarske nomenklature, dužni na svojim leđima iznijeti njezine posljedice) uspjela “zaboraviti” čak i to da se učenicima mora omogućiti sâm fizički pristup školovanju. Tako imamo apsurdnu situaciju da se u mnogim krajevima Hrvatske za mjesečne pokaze, koji su nužni da bi mnoga djeca mogla uopće doći do škole, plaćaju iznosi i do 1200 kn po djetetu (što je jednako iznosu mjesečnih prihoda nekih građana). I ovdje se postavlja pitanje skrbi li država o interesima pojedinih privatnih prijevoznika ili interesima većine svojih građana.

Kako je moguće osnovno, a uskoro i srednje školovanje, proglasiti obaveznim i svima dostupnim, a istovremeno ne voditi računa o tome mogu li si svi uopće priuštiti prijevoz do mjesta školovanja? Kakav to napredak društva odgovorni zamišljaju ako ne mare za činjenicu da su mnogima već najniže razine školovanja nedostupne ili teške priuštive?

I na ovim primjerima se pokazuje pogubni učinak prepuštanja pitanja od presudnog društvenog značaja silama „tržišta“ – tj. nekontroliranoj međuigri sukobljenih privatnih interesâ. Država koja doista skrbi o boljitku svih svojih građana, ne može cinično dizati ruke od odgovornosti da učini sve da omogući svima jednak pristup školovanju. Ako ne drugačije, a onda stavljanjem pod državni i društveni nadzor pitanjâ poput tiskanja i distribucije školskih udžbenika i prijevoza učenikâ do škole.

U tom svjetlu izrazito ohrabrujućim i pohvalnim smatramo nedavni primjer vukovarskih srednjoškolaca koji su nam svima pokazali kako se treba boriti za javni interes. Nekoliko stotina vukovarskih srednjoškolaca odbilo je pohađati nastavu sve dok im se svima ne omogući besplatan prijevoz do škole. Pritom su pokazali nevjerojatnu zrelost i odlučnost na više razinâ. Odbili su pristati na politikantska polurješenja. Umjesto da nasjednu prodavanju magle, odlučno su krenuli u direktnu akciju i borbu za obranu svojih prava. Posebno treba pohvaliti solidarnost s kojom su se učenici iz samoga grada pridružili prosvjedu kolegâ iz okolice Vukovara koji ispaštaju zbog besramno skupog naplaćivanja školskog prijevoza.

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu im stoga pruža potpunu podršku u njihovima nastojanjima i borbi za svoja prava i općedruštveni napredak. Radnici, studenti i učenici su u ovome zajedno: jedan svijet – jedna borba!

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve