Prosvjedi i okupacija na Kalifornijskom sveučilištu: studenti i nastavnici protiv rezanja budžeta i drastičnog povećanja školarina

Masivni prosvjed na Berkeleyu, 24. rujna 2009 U četvrtak, 24. rujna, na prvi dan predavanja na fakultetima u Kaliforniji, studenti, nastavnici i radnici održali su masivne prosvjede i bojkote nastave na svih deset kampusa u sustavu Kalifornijskog sveučilišta. Dan nakon toga, nekoliko desetaka studenta započelo je okupaciju jedne zgrade na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu koja još traje.

Prvi dan nastave na fakultetima u Kaliforniji bio je obilježen bojkotom nastave u koji su se uključili brojni studenti, nastavnici i radnici na svih deset kampusa Kalifornijskog sveučilišta. Masivni prosvjed održan 24. rujna uslijedio je nakon postupnog pogoršavanja situacije na kalifornijskim kampusima koja su se kroz prošlu akademsku godinu već suočila sa znatnim rezanjima budžeta, smanjivanjem studijskih programa te povećanjima troškova studiranja za studente kroz rastuće troškove zdravstvenog osiguranja i stanovanja. Situacija je kulminirala nakon što su sveučilišne i državne vlasti početkom prošlog mjeseca najavile dodatna rezanja budžeta, otpuštanja radnika i nastavnika, smanjenje upisnih kvota i rast školarina za nevjerojatnih 30% (na preko $10,000).

Predložene mjere ne narušavaju samo kvalitetu nastave na fakultetima koji, suočeni sa smanjenim budžetima, moraju otkazati kolegije i otpustiti nastavnike; rastuće školarine kao i smanjenje upisnih kvota (uz istovremeno povećanje kvota za studente iz drugih država, koji plaćaju znatno višu školarinu) znače smanjenje pristupa visokom obrazovanju za najranjiviji i najmanje privilegiran dio studentske populacije: one manje imućne i pripadnike etničkih manjina, tradicionalno manje zastupljene među studentima. U Kaliforniji sada gotovo tri četvrtine studenata radi za vrijeme studija, mnogi od njih puno radno vrijeme, pa ipak i uz to nakon studija nasljeđuju velike dugove. Predložene mjere ne čine ništa drugo do pokušavaju iznijeti ekonomsku krizu koju su prouzročili najbogatiji tako što će dodatno opteretiti one ionako najranjivije dijelove populacije.

Grafit na zgradi Kalifornijskog sveučilišta u Santa Cruzu Stoga su kalifornijski studenti i nastavnici odlučili izraziti svoje snažno protivljenje takvoj državnoj i obrazovnoj politici jednodnevnim bojkotom nastave na prvi dan predavanja prošlog četvrtka, 24. rujna. Deset sveučilišnih kampusa, među kojima su Berkeley i UCLA, neki od najprestižnijih sveučilišta u Americi, eruptiralo je nezadovoljstvom u masivnom prosvjedu koji je okupio brojne nastavnike, studente i sindikate. Dan nakon toga, nekoliko desetaka studenta odlučilo je nastaviti prosvjed okupacijom jedne zgrade na kampusu u Santa Cruzu koja još uvijek traje. Dok im sa svih strana stižu pisma potpore (jedno takvo poslao je i plenum FFZG-a), a vlasti nastavljaju sa svojim planiranim mjerama koje bi mogle srušiti državni sveučilišni sustav i gurnuti Kalifornijsko sveučilište k privatizaciji, pobunjeni studenti pozivaju svoje kolege na drugim kalifornijskim kampusima da poduzmu slične akcije okupacije jer, kako kažu: “Radnici gube svoje poslove. Studenti nisu u mogućnosti upisati fakultet. Nemamo izbora nego okupirati i eskalirati.”[1]

Objavljujemo ovim putem prijevod pisma podrške koje su studenti Sveučilišta Columbia uputili svojim pobunjenim kolegama u Kaliforniji.

Iskaz solidarnosti Sveučilišta Columbia sa štrajkovima na Kalifornijskom sveučilištu i okupacijom na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu

Studenti ustaju, bune se, i preuzimaju natrag svoj fakultet. Zajedno s radnicima i nastavnicima bojkotiraju nastavu i ne mole, ne pitaju, već nedvosmislenim riječima zahtijevaju od države da im vrati njihovo sveučilište. Poziv odzvanja svim kampusima. U svakoj učionici sjede ljudi koji čekaju da čuju takav poziv, kad god i odakle god on stigao. Danas se on čuje iz Kalifornije, uskoro možda bude upućen od strane drugih, drugim riječima možda, ali u sličnom duhu, sa sličnim bijesom.

Tome se nadamo. Tako bi stvari, vjerujemo, trebale biti. Sveučilište je naše: svaki kampus, svaka zgrada, po pravu pripada onima koji u njima rade, koji u njima podučavaju i nama koji u njima učimo i živimo. Obrazovanje je po pravu naše. Ono se ne smije udjeljivati i uskraćivati kako se prohtije zakonodavcima i administratorima. Ono se ne smije suspendirati prateći ritam neuspjeha kapitalizma. Obrazovanje nije, niti bi ikada trebalo biti, privilegija.

Ali kako vi pokazujete, studenti odbijaju biti kontrolirani. Odbijamo biti samodopadni potrošači i žrtve “tržišta” s kojim smo u kontinuiranoj opoziciji. Odbijamo pristati na to da se pred nas postavlja granica – predstavljala ona spol, klasu, rasu, seksualnost ili bilo koji drugi oblik privilegije, nepodnošljiv rast školarina, sputavajuća rezanja budžeta. Peticije, prosvjedi, štrajkovi, pregovaranja i okupacije tek su početak ove borbe koju će, kojim god sredstvima potrebnim, odlučiti studenti.

Kalifornijsko sveučilište u Santa Cruzu i svaki fakultet unutar sustava Kalifornijskog sveučilišta vaš je fakultet. Svaki fakultet, bio on javan ili privatni, pripada nama. Radnicima, studentima i nastavnicima. Okupacije nisu teatralni trikovi namijenjeni privlačenju medijske pozornosti, ili ljutiti nemoćni ispadi aktivista, ili čak jednostavni i rutinski “prosvjedi”. Oni su temeljni, radikalni, podsjetnici nama samima i svim studentima čija se sveučilišta nalaze pod napadom: da postoji drugi način. Drugačije sveučilište i drugačiji svijet ujedno su i mogući i nužni.

Okupacije i prosvjedi, svi studentski pokreti predstavljaju silovitu erupciju krize. Krize koju osjećamo svakodnevno. Krize s kojom se suočavaju milijuni na svojim radnim mjestima, u učionicama, na ulicama, za kuhinjskim stolom. Nesklad između naših potreba i želja s jedne strane i trenutnog stanja, koje nam je nametnuto odozgo, s druge, katastrofalna je. I zato se bunimo.

Trenutna okupacija i val studentskih prosvjeda koji nastaje odgovor su na pitanje koje je nametnula ova kriza, pitanje koje sami sebi postavljamo već neko vrijeme: “ČIJI FAKULTET?” Hvala Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu i svim pobunjenim studentima Kalifornijskog sveučilišta što su nam dali tako jebeno dobar, glasan odgovor.

S istočne obale zapadnoj u ljubavi i solidarnosti,

Zajednica radikalnih studenata na Sveučilištu Columbia, Studenti za demokratsko društvo, Međunarodna socijalistička organizacija, Studentska koalicija za proširenje i gentrifikaciju, LUCHA Columbia, Studenti protiv imperijalizma, Koalicija protiv rata Sveučilišta Columbia, Palestinski forum Sveučilišta Columbia,

New York, 25. rujna 2009.

1 “Occupy and Escalate”: Inside the Barricades at UC Santa Cruz
Povezano: Za više informacija o sustavu visokog obrazovanja, svakako pročitajte tekst podrške Gordane P. Crnković, izvanredne profesorice na Sveučilištu države Washington u Seattleu. Profesorica Crnković daje informativan uvid u mehanizme financiranja studenata i sveučilišta, kako se američki sustav visokog obrazovanja u tom pogledu promijenio i kakve to implikacije ima ne samo za studente i sveučilište već i za društvo u globalu.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve