kolumna

Prosvjedi i okupacija na Kalifornijskom sveučilištu: studenti i nastavnici protiv rezanja budžeta i drastičnog povećanja školarina

Masivni prosvjed na Berkeleyu, 24. rujna 2009 U četvrtak, 24. rujna, na prvi dan predavanja na fakultetima u Kaliforniji, studenti, nastavnici i radnici održali su masivne prosvjede i bojkote nastave na svih deset kampusa u sustavu Kalifornijskog sveučilišta. Dan nakon toga, nekoliko desetaka studenta započelo je okupaciju jedne zgrade na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu koja još traje.

Prvi dan nastave na fakultetima u Kaliforniji bio je obilježen bojkotom nastave u koji su se uključili brojni studenti, nastavnici i radnici na svih deset kampusa Kalifornijskog sveučilišta. Masivni prosvjed održan 24. rujna uslijedio je nakon postupnog pogoršavanja situacije na kalifornijskim kampusima koja su se kroz prošlu akademsku godinu već suočila sa znatnim rezanjima budžeta, smanjivanjem studijskih programa te povećanjima troškova studiranja za studente kroz rastuće troškove zdravstvenog osiguranja i stanovanja. Situacija je kulminirala nakon što su sveučilišne i državne vlasti početkom prošlog mjeseca najavile dodatna rezanja budžeta, otpuštanja radnika i nastavnika, smanjenje upisnih kvota i rast školarina za nevjerojatnih 30% (na preko $10,000).

Predložene mjere ne narušavaju samo kvalitetu nastave na fakultetima koji, suočeni sa smanjenim budžetima, moraju otkazati kolegije i otpustiti nastavnike; rastuće školarine kao i smanjenje upisnih kvota (uz istovremeno povećanje kvota za studente iz drugih država, koji plaćaju znatno višu školarinu) znače smanjenje pristupa visokom obrazovanju za najranjiviji i najmanje privilegiran dio studentske populacije: one manje imućne i pripadnike etničkih manjina, tradicionalno manje zastupljene među studentima. U Kaliforniji sada gotovo tri četvrtine studenata radi za vrijeme studija, mnogi od njih puno radno vrijeme, pa ipak i uz to nakon studija nasljeđuju velike dugove. Predložene mjere ne čine ništa drugo do pokušavaju iznijeti ekonomsku krizu koju su prouzročili najbogatiji tako što će dodatno opteretiti one ionako najranjivije dijelove populacije.

Grafit na zgradi Kalifornijskog sveučilišta u Santa Cruzu Stoga su kalifornijski studenti i nastavnici odlučili izraziti svoje snažno protivljenje takvoj državnoj i obrazovnoj politici jednodnevnim bojkotom nastave na prvi dan predavanja prošlog četvrtka, 24. rujna. Deset sveučilišnih kampusa, među kojima su Berkeley i UCLA, neki od najprestižnijih sveučilišta u Americi, eruptiralo je nezadovoljstvom u masivnom prosvjedu koji je okupio brojne nastavnike, studente i sindikate. Dan nakon toga, nekoliko desetaka studenta odlučilo je nastaviti prosvjed okupacijom jedne zgrade na kampusu u Santa Cruzu koja još uvijek traje. Dok im sa svih strana stižu pisma potpore (jedno takvo poslao je i plenum FFZG-a), a vlasti nastavljaju sa svojim planiranim mjerama koje bi mogle srušiti državni sveučilišni sustav i gurnuti Kalifornijsko sveučilište k privatizaciji, pobunjeni studenti pozivaju svoje kolege na drugim kalifornijskim kampusima da poduzmu slične akcije okupacije jer, kako kažu: “Radnici gube svoje poslove. Studenti nisu u mogućnosti upisati fakultet. Nemamo izbora nego okupirati i eskalirati.”[1]

Objavljujemo ovim putem prijevod pisma podrške koje su studenti Sveučilišta Columbia uputili svojim pobunjenim kolegama u Kaliforniji.

Iskaz solidarnosti Sveučilišta Columbia sa štrajkovima na Kalifornijskom sveučilištu i okupacijom na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu

Studenti ustaju, bune se, i preuzimaju natrag svoj fakultet. Zajedno s radnicima i nastavnicima bojkotiraju nastavu i ne mole, ne pitaju, već nedvosmislenim riječima zahtijevaju od države da im vrati njihovo sveučilište. Poziv odzvanja svim kampusima. U svakoj učionici sjede ljudi koji čekaju da čuju takav poziv, kad god i odakle god on stigao. Danas se on čuje iz Kalifornije, uskoro možda bude upućen od strane drugih, drugim riječima možda, ali u sličnom duhu, sa sličnim bijesom.

Tome se nadamo. Tako bi stvari, vjerujemo, trebale biti. Sveučilište je naše: svaki kampus, svaka zgrada, po pravu pripada onima koji u njima rade, koji u njima podučavaju i nama koji u njima učimo i živimo. Obrazovanje je po pravu naše. Ono se ne smije udjeljivati i uskraćivati kako se prohtije zakonodavcima i administratorima. Ono se ne smije suspendirati prateći ritam neuspjeha kapitalizma. Obrazovanje nije, niti bi ikada trebalo biti, privilegija.

Ali kako vi pokazujete, studenti odbijaju biti kontrolirani. Odbijamo biti samodopadni potrošači i žrtve “tržišta” s kojim smo u kontinuiranoj opoziciji. Odbijamo pristati na to da se pred nas postavlja granica – predstavljala ona spol, klasu, rasu, seksualnost ili bilo koji drugi oblik privilegije, nepodnošljiv rast školarina, sputavajuća rezanja budžeta. Peticije, prosvjedi, štrajkovi, pregovaranja i okupacije tek su početak ove borbe koju će, kojim god sredstvima potrebnim, odlučiti studenti.

Kalifornijsko sveučilište u Santa Cruzu i svaki fakultet unutar sustava Kalifornijskog sveučilišta vaš je fakultet. Svaki fakultet, bio on javan ili privatni, pripada nama. Radnicima, studentima i nastavnicima. Okupacije nisu teatralni trikovi namijenjeni privlačenju medijske pozornosti, ili ljutiti nemoćni ispadi aktivista, ili čak jednostavni i rutinski “prosvjedi”. Oni su temeljni, radikalni, podsjetnici nama samima i svim studentima čija se sveučilišta nalaze pod napadom: da postoji drugi način. Drugačije sveučilište i drugačiji svijet ujedno su i mogući i nužni.

Okupacije i prosvjedi, svi studentski pokreti predstavljaju silovitu erupciju krize. Krize koju osjećamo svakodnevno. Krize s kojom se suočavaju milijuni na svojim radnim mjestima, u učionicama, na ulicama, za kuhinjskim stolom. Nesklad između naših potreba i želja s jedne strane i trenutnog stanja, koje nam je nametnuto odozgo, s druge, katastrofalna je. I zato se bunimo.

Trenutna okupacija i val studentskih prosvjeda koji nastaje odgovor su na pitanje koje je nametnula ova kriza, pitanje koje sami sebi postavljamo već neko vrijeme: “ČIJI FAKULTET?” Hvala Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu i svim pobunjenim studentima Kalifornijskog sveučilišta što su nam dali tako jebeno dobar, glasan odgovor.

S istočne obale zapadnoj u ljubavi i solidarnosti,

Zajednica radikalnih studenata na Sveučilištu Columbia, Studenti za demokratsko društvo, Međunarodna socijalistička organizacija, Studentska koalicija za proširenje i gentrifikaciju, LUCHA Columbia, Studenti protiv imperijalizma, Koalicija protiv rata Sveučilišta Columbia, Palestinski forum Sveučilišta Columbia,

New York, 25. rujna 2009.

1 “Occupy and Escalate”: Inside the Barricades at UC Santa Cruz
Povezano: Za više informacija o sustavu visokog obrazovanja, svakako pročitajte tekst podrške Gordane P. Crnković, izvanredne profesorice na Sveučilištu države Washington u Seattleu. Profesorica Crnković daje informativan uvid u mehanizme financiranja studenata i sveučilišta, kako se američki sustav visokog obrazovanja u tom pogledu promijenio i kakve to implikacije ima ne samo za studente i sveučilište već i za društvo u globalu.

2. listopada 2009.
Tagovi:
, , , , ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka