Prosvjedi i okupacija na Kalifornijskom sveučilištu: studenti i nastavnici protiv rezanja budžeta i drastičnog povećanja školarina

Masivni prosvjed na Berkeleyu, 24. rujna 2009 U četvrtak, 24. rujna, na prvi dan predavanja na fakultetima u Kaliforniji, studenti, nastavnici i radnici održali su masivne prosvjede i bojkote nastave na svih deset kampusa u sustavu Kalifornijskog sveučilišta. Dan nakon toga, nekoliko desetaka studenta započelo je okupaciju jedne zgrade na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu koja još traje.

Prvi dan nastave na fakultetima u Kaliforniji bio je obilježen bojkotom nastave u koji su se uključili brojni studenti, nastavnici i radnici na svih deset kampusa Kalifornijskog sveučilišta. Masivni prosvjed održan 24. rujna uslijedio je nakon postupnog pogoršavanja situacije na kalifornijskim kampusima koja su se kroz prošlu akademsku godinu već suočila sa znatnim rezanjima budžeta, smanjivanjem studijskih programa te povećanjima troškova studiranja za studente kroz rastuće troškove zdravstvenog osiguranja i stanovanja. Situacija je kulminirala nakon što su sveučilišne i državne vlasti početkom prošlog mjeseca najavile dodatna rezanja budžeta, otpuštanja radnika i nastavnika, smanjenje upisnih kvota i rast školarina za nevjerojatnih 30% (na preko $10,000).

Predložene mjere ne narušavaju samo kvalitetu nastave na fakultetima koji, suočeni sa smanjenim budžetima, moraju otkazati kolegije i otpustiti nastavnike; rastuće školarine kao i smanjenje upisnih kvota (uz istovremeno povećanje kvota za studente iz drugih država, koji plaćaju znatno višu školarinu) znače smanjenje pristupa visokom obrazovanju za najranjiviji i najmanje privilegiran dio studentske populacije: one manje imućne i pripadnike etničkih manjina, tradicionalno manje zastupljene među studentima. U Kaliforniji sada gotovo tri četvrtine studenata radi za vrijeme studija, mnogi od njih puno radno vrijeme, pa ipak i uz to nakon studija nasljeđuju velike dugove. Predložene mjere ne čine ništa drugo do pokušavaju iznijeti ekonomsku krizu koju su prouzročili najbogatiji tako što će dodatno opteretiti one ionako najranjivije dijelove populacije.

Grafit na zgradi Kalifornijskog sveučilišta u Santa Cruzu Stoga su kalifornijski studenti i nastavnici odlučili izraziti svoje snažno protivljenje takvoj državnoj i obrazovnoj politici jednodnevnim bojkotom nastave na prvi dan predavanja prošlog četvrtka, 24. rujna. Deset sveučilišnih kampusa, među kojima su Berkeley i UCLA, neki od najprestižnijih sveučilišta u Americi, eruptiralo je nezadovoljstvom u masivnom prosvjedu koji je okupio brojne nastavnike, studente i sindikate. Dan nakon toga, nekoliko desetaka studenta odlučilo je nastaviti prosvjed okupacijom jedne zgrade na kampusu u Santa Cruzu koja još uvijek traje. Dok im sa svih strana stižu pisma potpore (jedno takvo poslao je i plenum FFZG-a), a vlasti nastavljaju sa svojim planiranim mjerama koje bi mogle srušiti državni sveučilišni sustav i gurnuti Kalifornijsko sveučilište k privatizaciji, pobunjeni studenti pozivaju svoje kolege na drugim kalifornijskim kampusima da poduzmu slične akcije okupacije jer, kako kažu: “Radnici gube svoje poslove. Studenti nisu u mogućnosti upisati fakultet. Nemamo izbora nego okupirati i eskalirati.”[1]

Objavljujemo ovim putem prijevod pisma podrške koje su studenti Sveučilišta Columbia uputili svojim pobunjenim kolegama u Kaliforniji.

Iskaz solidarnosti Sveučilišta Columbia sa štrajkovima na Kalifornijskom sveučilištu i okupacijom na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu

Studenti ustaju, bune se, i preuzimaju natrag svoj fakultet. Zajedno s radnicima i nastavnicima bojkotiraju nastavu i ne mole, ne pitaju, već nedvosmislenim riječima zahtijevaju od države da im vrati njihovo sveučilište. Poziv odzvanja svim kampusima. U svakoj učionici sjede ljudi koji čekaju da čuju takav poziv, kad god i odakle god on stigao. Danas se on čuje iz Kalifornije, uskoro možda bude upućen od strane drugih, drugim riječima možda, ali u sličnom duhu, sa sličnim bijesom.

Tome se nadamo. Tako bi stvari, vjerujemo, trebale biti. Sveučilište je naše: svaki kampus, svaka zgrada, po pravu pripada onima koji u njima rade, koji u njima podučavaju i nama koji u njima učimo i živimo. Obrazovanje je po pravu naše. Ono se ne smije udjeljivati i uskraćivati kako se prohtije zakonodavcima i administratorima. Ono se ne smije suspendirati prateći ritam neuspjeha kapitalizma. Obrazovanje nije, niti bi ikada trebalo biti, privilegija.

Ali kako vi pokazujete, studenti odbijaju biti kontrolirani. Odbijamo biti samodopadni potrošači i žrtve “tržišta” s kojim smo u kontinuiranoj opoziciji. Odbijamo pristati na to da se pred nas postavlja granica – predstavljala ona spol, klasu, rasu, seksualnost ili bilo koji drugi oblik privilegije, nepodnošljiv rast školarina, sputavajuća rezanja budžeta. Peticije, prosvjedi, štrajkovi, pregovaranja i okupacije tek su početak ove borbe koju će, kojim god sredstvima potrebnim, odlučiti studenti.

Kalifornijsko sveučilište u Santa Cruzu i svaki fakultet unutar sustava Kalifornijskog sveučilišta vaš je fakultet. Svaki fakultet, bio on javan ili privatni, pripada nama. Radnicima, studentima i nastavnicima. Okupacije nisu teatralni trikovi namijenjeni privlačenju medijske pozornosti, ili ljutiti nemoćni ispadi aktivista, ili čak jednostavni i rutinski “prosvjedi”. Oni su temeljni, radikalni, podsjetnici nama samima i svim studentima čija se sveučilišta nalaze pod napadom: da postoji drugi način. Drugačije sveučilište i drugačiji svijet ujedno su i mogući i nužni.

Okupacije i prosvjedi, svi studentski pokreti predstavljaju silovitu erupciju krize. Krize koju osjećamo svakodnevno. Krize s kojom se suočavaju milijuni na svojim radnim mjestima, u učionicama, na ulicama, za kuhinjskim stolom. Nesklad između naših potreba i želja s jedne strane i trenutnog stanja, koje nam je nametnuto odozgo, s druge, katastrofalna je. I zato se bunimo.

Trenutna okupacija i val studentskih prosvjeda koji nastaje odgovor su na pitanje koje je nametnula ova kriza, pitanje koje sami sebi postavljamo već neko vrijeme: “ČIJI FAKULTET?” Hvala Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu i svim pobunjenim studentima Kalifornijskog sveučilišta što su nam dali tako jebeno dobar, glasan odgovor.

S istočne obale zapadnoj u ljubavi i solidarnosti,

Zajednica radikalnih studenata na Sveučilištu Columbia, Studenti za demokratsko društvo, Međunarodna socijalistička organizacija, Studentska koalicija za proširenje i gentrifikaciju, LUCHA Columbia, Studenti protiv imperijalizma, Koalicija protiv rata Sveučilišta Columbia, Palestinski forum Sveučilišta Columbia,

New York, 25. rujna 2009.

1 “Occupy and Escalate”: Inside the Barricades at UC Santa Cruz
Povezano: Za više informacija o sustavu visokog obrazovanja, svakako pročitajte tekst podrške Gordane P. Crnković, izvanredne profesorice na Sveučilištu države Washington u Seattleu. Profesorica Crnković daje informativan uvid u mehanizme financiranja studenata i sveučilišta, kako se američki sustav visokog obrazovanja u tom pogledu promijenio i kakve to implikacije ima ne samo za studente i sveučilište već i za društvo u globalu.

Vezani članci

  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve