Der Standard: Dekani kritiziraju “potpuno bijednu” politiku

Proljetos smo zajedno s cijelom javnošću bili svjedoci politikantskog i beskičmenjačkog podilaženja čelnika naših visokih učilišta ministru i državi te njihovim dnevnopolitičkim narativima i (dnevno)birokratskim izmišljotinama u vidu (trans)formiranja kojekakvih komisija. Redovno prateći situaciju u Austriji postajemo svjesni da je riječ o boljci koja je posljedica jedinstvenog sindroma naše (premrežene) političko-akademske zbilje. Naime, njihove kolege “po poziciji” – dekani austrijskih fakulteta jasno su se solidarizirali sa svojim kolegicama i kolegama, ne libeći se kritizirati službenu politiku ministra obrazovanja Hahna (koji poziva na kulturu dijaloga?), financija Prölla te saveznog kancelara Faymanna tražeći, čak, i radikalnije “udare” koji će biti usmjereni direktno prema centrima moći, tj. ministarstvu, jasno ističući “kaos” koji vlada sektorom visokog školstva. Nadamo se da će i naši akademski “vrhovnici” zaviriti na ovaj blog u potrazi za informacijama o novoj (eventualnoj) blokadi pa možda (slučajno) i pročitaju tekst koji prenosimo iz bečkog dnevnog lista Der Standard. Ako budemo imali sreće možda nešto i nauče iz prakse dekana “bečkih škola”!



Nakon više od tri tjedna mnoge predavaonice na austrijskim sveučilištima i dalje su zauzete, iako noću često samo malobrojni drže položaje. Dok se u Austriji ovaj prosvjedni tjedan odvijao bez velikih demonstracija, u Njemačkoj se sve više studenata priključuje akcijama. Plenum u bečkom Audimaxu sudjelovat će u dijalogu visokih škola, koji je sazvao ministar Hahn, no, koje će osobe kolektiv poslati na razgovore, tek će se danas još odlučiti.

U međuvremenu su dekani Sveučilišta u Beču dali ukor politici (osobito ministru Hahnu i kancelaru Faymannu). Ne žele “više prihvaćati podcjenjivanje stanja kroz političarske izjave”.

Update 17.15: Senat Sveučilišta za primijenjenu umjetnost u Beču u jednoj je rezoluciji “pozdravio i podržao” studentske prosvjede jer su doveli do toga da su sveučilišta “konačno postala predmetom široke društvene i političke diskusije”. Senat je solidaran sa studentima prije svega u zahtjevu za prekidom “dramatičnog podfinanciranja” sveučilišta. Od strane politike nužna je brza “promjena kursa” i hrabro djelovanje kao i u svladavanju bankarske krize.

Update 15.20: U Njemačkoj su, prema FZS-u (studentski krovni savez Njemačke), već na više od 50 visokih škola zauzete predavaonice, između ostalog u Hamburgu, Berlinu, Marburgu, Potsdamu, Heidelbergu, Münsteru, Bielefeldu i Darmstadtu. U mnogim gradovima štrajk obrazovanja tek treba krenuti sljedećeg utorka u velikim demonstracijama na kojima se očekuju deseci tisuća ljudi.

Update 12.50: Beč – Dekan Heinz Mayer [Pravni fakultet] i dalje simpatizira sa zahtjevima prosvjednika, međutim vidi također i troškove od 20 do 25 tisuća eura dnevno. Zbog toga je na adresu prosvjednika uputio poruku “Ako već – onda zauzeti Ministarstvo znanosti!” Predsjednici studentskog zbora već je navodno ponudio da će i sâm sudjelovati ako bi prosvjednici zauzvrat otišli iz Audimaxa.

Update 12.40: Beč – Neki dekani Sveučilišta u Beču izjasnili su se danas pred javnošću na novinskoj konferenciji. “Već više godina vlada potpun kaos u znanstvenoj politici”, ljute se oni. “Među dekanima vlada takvo neraspoloženje da više ne možemo šutjeti”, naglasio je dekan Pravnog fakulteta, Heinz Mayer, na novinskoj konferenciji u petak. Ne može se “više prihvaćati podcjenjivanje stanja kroz političarske izjave”. U to spada i da se prekine obmanjivati s deklaracijom o navodno 34 dodatnih milijuna eura za sveučilišta koja ionako opet dolaze iz budžeta sveučilišta.” Isto tako, i dekan Fakulteta za geoznanosti, geografiju i astronomiju, Heinz Fassmann, malo drži do Hahnovog dijaloga visokih škola – “sastanak na vrhu s 51 osobom gdje svatko smije govoriti 35 sekundi ili jednu minutu.”

Update 11.30: Innsbruck – Uprava Sveučilišta u Innsbrucku izašla je prema prosvjednicima s ponudom ne bi li oni oslobodili zauzetu predavaonicu. Između ostalog, Sveučilište bi im stavilo na raspolaganje vlastiti homepage, vlastitu predavaonicu i druge prostorije za aktivnosti kako bi mogli otvoreno raspravljati o razvoju sveučilišta. Redovito bi se održavali skupovi na kojima će uprava Sveučilišta biti na raspolaganju za diskusije. Novac od ministra Hahna potrošit će se na uređenje jedne “multifunkcionalne višenamjenske dvorane” za studente.

Vezani članci

  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 27. lipnja 2023. Globalni kulturni ratovi i kakve veze pandemija ima s tim? (drugi dio) Osim što je ostavila traga na mnogobrojnim ljudskim životima, pandemija AIDS-a je krajem 20. stoljeća utjecala i na razvoj LGBT pokreta, kako u Sjedinjenim Državama, tako i globalno. Nekadašnji radikalni Pokret za oslobođenje gejeva i lezbijki napravio je zaokret prema bračnoj jednakosti kao osnovnom cilju, koji se zahvaljujući američkoj kulturnoj dominaciji i dalje nameće kao jedno od glavnih obilježja borbe za prava LGBT osoba. Dalekosežne posljedice ovakvog liberalnog razvodnjavanja i konzervativnog kooptiranja LGBT pokreta u kontekstu rješavanja AIDS krize konzervativnim biopolitikama braka i obitelji, ogledaju se i u današnjim borbama protiv (ultra)konzervativnih politika i praksi, koje u SAD-u i drugdje u svijetu izravno i neizravno ugrožavaju živote transrodne populacije.
  • 20. lipnja 2023. Materijalistička kritika građanske jugonostalgije Postoje različite jugonostalgije, među kojima je i ona (malo)građanskog ili liberalnog tipa. Osim fokusa na određeni (uži) period Jugoslavije, ideju socijalizma razmatra kroz pojednostavljenu predstavu povijesti kao sukoba „modernizma“ i „antimodernizma“, te „individualizma“ i „kolektivizma“. Socijalizam se zamišlja više kao „životni stil“, ispražnjen od emancipatornog političkog sadržaja, a nit vodilja zapravo je uklapanje u svjetski poredak slobodnog tržišta – ova kulturna imaginacija prije svega žali što je propuštena karta za „pravi“ kapitalizam. Za razliku od idealističkog historijskog pristupa, materijalistička analiza Jugoslaviji pristupa kroz analizu klasnih odnosa, a umjesto na potrošačke standarde, usredotočuje se na radničku participaciju u proizvodnji (samoupravne ekonomije, politike, tendencije, krize i neuspjehe). Materijalistička analiza državnog socijalizma utoliko nije nostalgična, nego kritička.
  • 15. lipnja 2023. Iz istorije borbe za socijalno stanovanje u Srbiji Neposredno nakon Prvog svjetskog rata, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca uvedene su regulativne mjere kojima je država ozbiljnije intervenirala u odnose zajmodavaca i podstanara: rekvizicija stanova, moratorij na iseljenje i ograničenja cijena najamnina. Iako je stambena bijeda nakon rata dosegla ogromne razmjere, državne politike kao pomoć najsiromašnijima bile su isključivo ustupak borbi i otporu, kojima je ritam udarala snažna Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista). Partija je kreirala progresivni stambeni program, pozivala na bojkot, predvodila prosvjede i organizirala štrajkove protiv stambene oskudice i drugih pitanja, te aktivno pratila provođenje zakona i situaciju na terenu – osobito u Srbiji, najpogođenijoj ratnim razaranjima i stoga s najviše problema u polju stanovanja. Gotovo nepostojeća regulacija podstanarstva i neoliberalno socijalno stanovanje koje ne zadovoljava potrebe najugroženijih u našim današnjim državama, daju nam povoda da uzmemo ovakve historijske primjere i periode u kojima je izborena barem minimalna reforma stanovanja kao smjerokaz za aktualne i buduće borbe.
  • 29. svibnja 2023. Vampiri, zombiji i druga čudovišta kapitalizma Različite su paradigme strahova (strepnja, izgubljenost, otuđenost, jeza, tjelesna panika, apokaliptičnost) reflektirane u žanru horora tijekom povijesnog razvoja kapitalizma, kroz figure čudovišta koja odražavaju suštinske bojazni vezane uz reprodukciju života u tom sistemu. Komparativno se koristeći analizom popkulturne imaginacije u ovom žanru, te historijsko-materijalističkim pristupom, autor trasira genealogiju suvremenih čudovišta (zombija, vukodlaka, vještica, vampira, kanibala) i afektivnih struktura straha u period prvobitne akumulacije i uspostavljanja kapitalističkog društvenog okvira, izvlačeći na vidjelo neskriveno nasilje i monstruoznost sâmog kapitalizma, čija je eksploativna struktura danas umnogome normalizirana kao fetišizirana apstrakcija.
  • 29. travnja 2023. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju treći po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Bavit ćemo se kapitalističkim obrazovanjem, odnosom eksploatacije i opresivnih ejblističkih režima, orodnjenim nasiljem, pitanjem nacionalizma, slijepim pjegama u primjenama pojmova roda, spola i klase, političkom ofenzivom na transrodnu zajednicu, umjetničkim radom te kritičkim čitanjem popularne kulture. Prijave traju do 10. svibnja 2023. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 15. do 20. svibnja. Vidimo se!
  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju Muzeji kao hijerarhizirani zapadnocentrični prostori moći, znanja i historije ne samo da brišu povijest kolonizacije i imperijalnih porobljavanja, nego uglavnom i postoje zahvaljujući ovim dinamikama i pljački artefakata autohtonih kultura, dok u svojim postavima i programima perpetuiraju nacionalizam i identitetske teme. Muzeji, ipak, mogu biti građeni i kao mjesta društvene pravednosti i jednakosti, kao što na jugoslavenskim prostorima svjedoči uspostavljanje brojnih revolucionarnih muzeja nakon oslobodilačke borbe i tijekom izgradnje socijalizma. U suvremenim raspravama koje vode konzervativni i reformski muzealci_ke, novi val zahtjeva za dekolonizacijom i restitucijom muzeja (što ne uključuje samo prakse vraćanja artefakata opljačkanim zajednicama) ocrtava tragove na kojima bi se mogli graditi novi progresivni muzeji ‒ za sve.
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima U dječjim animiranim filmovima, a osobito u individualističkim reprezentacijama dispozicija i postignuća likova, zanemaruju se prikazi socioekonomske stratifikacije i klasnih podjela, a djeca i njihovi kapaciteti za razumijevanje sadržaja (pa i korijena nejednakosti) uporno podcjenjuju. Prema još uvijek prevladavajućoj viktorijanskoj optici, djeca su nevina i krhka bića koja treba štititi od svijeta, dok djeca u realnom svijetu vrlo brzo uviđaju pravila i implikacije klasnih pozicija, a rano dožive i vršnjačko nasilje upravo na tim osnovama. Klasa je, za razliku od orodnjenog, rasiziranog i seksualnog identiteta, u animiranim filmovima prikazana sporedno, uglavnom kroz nekoliko okvira: dobroćudni (narativi u kojima se siromaštvo i klasna nejednakost ili ne prikazuju ili se radnička klasa prikazuje kao da nikada nije prijetnja višoj, već s njom dijeli interese), zloćudni (klasna mobilnost je određena moralnim zaslugama protagonista), konsenzualni (bogati se prikazuju kao obični ljudi s kojima je moguće suosjećati), okvir divljenja (bogati su divni jer nesebično pomažu svijetu) i oponašanja (svi bi trebali imitirati stil i oznake bogatstva). Izbjegavajući nagovore na programatsko usmjerenje animiranog filma u buđenje klasne svijesti djece, autorica ističe značaj fiktivnog u senzibiliziranju za drugačije klasne pozicije, kao i revolucionarni potencijal dječje mašte.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve