Izjava za medije, 26.11.2009.
Ministar je izjavio kako nije u redu da studenti onemogućuju nastavu onima koji se ne slažu s blokadom. Takvo reduciranje problema studentske akcije na interni sukob oko metode taktika je za međusobnu podjelu studenata, ali i manevar izbjegavanja govora o sistemskom nasilju u sustavu visokoškolskog obrazovanja. Koliko god bila neugodna, metodu blokade odabrali smo da ukažemo upravo na postojanje tog nasilja, nakon što su sve ostale metode uporno i dugotrajno ignorirane.
Diskusije o privremenim neugodnostima blokade skreću pažnju s ključnog pitanja trajnih i teških posljedica onemogućavanja pristupa visokoškolskom obrazovanju najširim slojevima socijalno ugroženih. Zbog toga, važno je ne gubiti iz vida o čemu se točno radi: nikako o sebičnoj borbi nekolicine komotnih hobi-prosvjednika, već o demokratskom političkom pokretu čiji je cilj zaustavljanje destruktivne politike komercijalizacije, privatizacije i destrukcije univerzalnih socijalnih prava.
Takva politika nije, međutim, ograničena samo na visokoškolsko obrazovanje. U svom povijesnom kontinuitetu ona progresivno zahvaća sva društvena polja i proizvodi učinke koji su poželjni za manjinu privilegiranih, a idu na štetu ionako već ugrožene većine. Ukidanje prava radnikâ, privatizacija javnih dobara, destrukcija institucijâ socijalne države, ili komercijalizacija visokoškolskog obrazovanja, samo su dio njenih učinaka koje ne treba promatrati izolirano, kao pojedinačne probleme stvorene slučajnim pogrešnim odabirom, već kao povezane dijelove sustavnih promjena koje se uvode pod krinkom “europeizacije”, “povećanja produktivnosti”, “protočnosti”, “konkurentnosti”, i sličnih fraza.
Nedavne promjene i odluke Vlade u sklopu programa “izlaska iz krize” ukazuju na nastavak agresivne politike koja nas je u ovakvu ekonomsku situaciju i dovela. Njen je apsurd lako uočiti: ako dopustimo da štetu saniraju upravo oni koji su na osnovu nje i profitirali, ne možemo očekivati da će sanacija biti išta više od privremenog zakrpavanja.
Novi zakon Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa jedno je takvo zakrpavanje. Pod snažnim pritiskom odozdo koji je proizvela studentska akcija uz pomoć brojnih solidarnih društvenih grupa, izvršna je vlast priznala da postoje problemi u sustavu visokog obrazovanja, ali i dalje ne priznaje da se njihovo rješavanje ne može izvesti unutar postojećih okvira. Svaki zakon koji ostavlja mogućnost uvođenja tržišnih modela, komercijalizacije i privatizacije u nužno egalitaran sustav regulacije socijalnih prava od javnog interesa, opasan je i destruktivan za socijalno najosjetljivije i za interese društva u cjelini. Zvao se on Zakon o znanstvenoj djelatnosti ili Zakon o zdravstvenoj zaštiti, njegove će negativne posljedice uvijek osjetiti većina. Izabrani predstavnici vlasti pred tim posljedicama uporno gledaju na drugu stranu. Mi nećemo. Učinit ćemo sve da se njihov učinak preokrene, a većinu koja je njime zahvaćena pozivamo da nam se u toj borbi pridruži.