kolumna

Izjava za medije, 27.11.2009.

Idući ponedjeljak na Filozofskom fakultetu u Zagrebu sastat će se povjerenstvo za izradu prijedloga zakona koji bi trebao regulirati pitanje financiranja visokoškolskog obrazovanja. Predsjednik povjerenstva pokušao je u javnosti prikazati taj sastanak kao jamstvo demokratskog dijaloga. Bez obzira na tu paradu, jasno je kako je ono politički sasvim impotentno. Njegov je sastanak inscenacija procesa dijaloga kako bi se prikrila činjenica da se on u ovakvom poretku uopće ne može voditi. Potvrđuje to resorni ministar, zajedno s premijerkom, koji sasvim konkretno najavljuje detalje novog zakona te obećava njegovo donošenje danima prije nego što se povjerenstvo uopće sastalo da raspravlja o svome prijedlogu. Promjene koje ministrov zakon donosi su očekivano samo kozmetičke i tek se djelomično dotiču problema komercijalizacije visokoškolskog obrazovanja, dok se onog reprodukcije socijalnih nejednakosti kroz njegov sustav ne dotiču uopće. Taj zakon nije u interesu većine članova ovog društva i ne čini ništa da se sistemski olakša pozicija socijalno najosjetljivijih. Nikakvo zasnivanje stručnih povjerenstava to ne može sakriti. Zasad jedini prijedlog zakona koji efikasno može riješiti te probleme onaj je koji smo izradili mi. Od njega nećemo odustati.

PRIJEDLOG IZMJENE ZAKONA O ZNANOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU

Sadašnji članak 86.

(4) Redoviti su oni studenti koji studiraju prema programu koji se temelji na punoj nastavnoj satnici (puno radno vrijeme). Trošak redovitog studija (studijskog programa) dijelom ili u cijelosti, sukladno općem aktu sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole, subvencionira se iz državnog proračuna.

(5) Izvanredni studenti su oni koji obrazovni program pohađaju uz rad ili drugu aktivnost koja traži specifičan program. Troškove takvog studija u cijelosti ili dijelom snosi sam student, sukladno općem aktu sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole.

Naš prijedlog izmjena:

(4) Redoviti su oni studenti koji studiraju prema programu koji se temelji na punoj nastavnoj satnici (puno radno vrijeme).

(5) Izvanredni studenti su oni koji obrazovni program pohađaju uz rad ili drugu aktivnost koja traži specifičan program.

(6) Trošak redovitog i izvanrednog studija (studijskog programa) u cijelosti, NA PREDDIPLOMSKOJ, DIPLOMSKOJ I POSTDIPLOMSKOJ RAZINI, sukladno općem aktu sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole FINANCIRA se iz državnog proračuna.

MODEL BESPLATNOG OBRAZOVANJA

Studij mora biti besplatan za sve i ne smiju postojati nikakvi vidovi naplaćivanja tijekom visokog obrazovanja. Kao rješenje se nudi proširenje sadašnjega modela besplatnoga studiranja na sve studente koji su stekli pravo na studij. Regulacije u pogledu upisivanja novoga studija, prebacivanja na drugi studij, upisivanja paralelnog studija, studentskih prava itd. ostaju iste kao i dosada, samo što nitko više ne bi plaćao studij. Smatramo da je dovoljan korektiv za neredovito izvršavanje studentskih obveza privremeno uskraćivanje ili gubitak studentskih prava, a nikako plaćanje studija, ECTS-bodova, kolegija ili dr. oblici novčane penalizacije. Birokratske tehnikalije bolonjskog procesa (kao što je ponovno upisivanje kolegija) ne smiju biti prepreka potpuno javno financiranom obrazovanju, niti smiju biti opravdanje za uvođenje mehanizma plaćanja u sustav bez plaćanja.

27. studenoga 2009.
Tagovi:

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka