Izjava za medije, 30.11.2009.

Studentska akcija preuzimanja kontrole nad fakultetima danas ulazi u svoj drugi tjedan. Blokada nastave sredstvo je ometanja redovnog rada institucije i ima svrhu proizvodnje političkog pritiska. Trenutačno se provodi u četiri hrvatska sveučilišna grada: Puli, Zagrebu, Rijeci i Splitu. Na zauzetim fakultetima svakodnevno nastavljaju zasjedati plenumi, kao kolektivni i izvaninstitucionalni politički subjekti otvoreni svima. Njihova apsolutna inkluzivnost, zajedno s raspravnim izravnodemokratskim procesom kroz koji se donose sve odluke, temelji su njihovog samoproizvedenog legitimiteta. Politički je sadržaj studentske akcije borba protiv socijalno destruktivnog procesa komercijalizacije visokoškolskog obrazovanja kojime se pravo na obrazovanje uskraćuje onima koji si ga ne mogu priuštiti. Poprišta ove i srodnih borbi su visokoobrazovne, ali i ostale javne institucije, javni prostori i radna mjesta širom svijeta.

Sve ovo ponovili smo već bezbroj puta, no čini se da su interesi aktivnijih protivnika studentske akcije, oslanjali se oni na simboličku moć svoje predstavničke vlasti ili glumili bezinteresne komentatore, usko vezani uz nužnost oglušivanja na politički i legislativni sadržaj studentskih zahtjeva. Argumenti koje koriste redovito ciljaju osporiti politički subjekt koji donosi odluke, metodu proizvodnje pritiska, a često su i proizvoljne osobne diskreditacije studenata koji sudjeluju u akciji. Na prvo je moguće odgovoriti pozivom na sudjelovanje u procesu odlučivanja iz kojeg nitko nije isključen i na koji svatko može utjecati. Na drugo otvorenim priznanjem da se uistinu radi o metodi koja pojedincima do određene mjere može naštetiti, no i čvrstim uvjerenjem da je ona nakon svih prethodnih pokušaja jedino što preostaje u borbi protiv sistemskog nasilja koje će dugoročno neusporedivo gore naštetiti onima koji ionako ne kreću iz ravnopravne socijalne pozicije: pravo na jednokratno korištenje javnog prijevoza ne može biti nadređeno pravu radnika u javnom prijevozu na štrajk i ne može osporiti njegovu borbu za dugoročno bolje uvjete rada. Pravdati protivljenje tom štrajku nečijim kašnjenjem na sastanak pokazuje potpuno nerazumijevanje dinamike socijalnih procesa i konformizam noja čija je glava stalno u pijesku. Na treće odgovarati uopće ne treba.
 
Navedeni se argumenti koriste do izlizanosti, no učinak postižu tek posredno. Njihovim guranjem u prvi plan, ključne rasprave o posljedicama zakonskih promjena koje predlaže resorno ministarstvo potiskuju se u pozadinu. Tako se oni koji ih beskrajno reproduciraju htjeli-ne htjeli politički opredjeljuju, i to na stranu vlasti koja radi u interesu privilegirane manjine. Na njih ne treba trošiti dodatnu energiju. Umjesto toga, koncentrirat ćemo se na postizanje svog cilja ne štedeći truda da svima ukažemo na socijalnu destruktivnost tendencijâ koje se novim zakonom potiho pokušava nametnuti kao neupitne i prirodne. One nisu ni neupitne ni prirodne. Dio su programa koji socijalno privilegirana manjina provodi radi sasvim konkretnih materijalnih ciljeva. No politička borba koju smo započeli da to onemogućimo završit će našom pobjedom. Ma koliko nam dugo i ma koliko nam novih akcija za to trebalo.

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve