Jelena Lovrić: Obama s filozofije

U kontekstu izvještaja plasiranih iz novinskih centrala EuropaPress Holdinga, tekst Jelene Lovrić se čini kao odmak od ustaljenog i dekretom utvrđenog pravca (dez)informiranja i poluinformiranja što je očito postala (po)etika određenih medijskih kuća koji ne kriju svoju “režimsku” pripadnost. Isto tako u kontekstu besplatnog preuzimanja “platnih” tvornica (što Lovrić jasno ističe), zahtjev za besplatnim obrazovanjem dobiva u hrvatskoj stvarnosti dodatnu snagu u izbjegavanju ulaska u (post)tranzicijsku neoliberalnu kaljužu.

Na studentsku pobunu proljetos nadležno je ministarstvo reagiralo diskvalifikacijama i višednevnim skrivanjem ministra. Sada žurnom izjavom da studenti kucaju na otvorena vrata i da će se već iduće godine na fakultete upisivati bez ikakvog plaćanja školarina.

Oni koji su prije nekoliko mjeseci studentska zborovanja bezobrazno uspoređivali s plenumima komunističke partije, sada izjavljuju da su studentski prosvjedi opravdano ukazali na postojeće nepravde. Benevolentnost je znak da se možda nešto naučilo? Svojedobni napadi imali su učinak gašenja vatre benzinom. Ili se sada možda samo lukavije postupa?

Ministarstvo tvrdi da je većina studentskih zahtjeva već ispunjena. Možda na razini obećanja. Studenti nemaju ništa na papiru. Novi se model financiranja visokog obrazovanja tek kroji. Ekipa za izradu novog zakona uspjela se sastati samo dva puta.

Usto, studentske se blokade, baš kao i u prvom navratu, medijski pokušavaju ocrniti osporavanjem njihova demokratskog legitimiteta ili prozivanjem njihova tobožnjeg financijskog autizma, slijepog za duboko posrnule ekonomske mogućnosti zemlje.

Napadajući proljetos studentsku pobunu, nekadašnji ministar a danas premijerkin savjetnik Borislav Škegro docirao je kako nigdje nema besplatnog ručka, pa je tako nemoguće i besplatno studiranje. Nema besplatnog ručka, ali je bilo besplatnih tvornica i drugih hrvatskih divota. Studentski prosvjedi zaslužuju podršku, prvo, zato što je za Hrvatsku i njenu budućnost jako dobro da su se mladi probudili iz višedecenijskog sna. Stanje pobune mnogo je bolje od stanja letargije.

Predugo se studente nije vidjelo i nije čulo, kao da ne postoje, što je sigurno problematičnije od njihova novopokrenutog angažmana. Njihov je primjer i socijalno vrlo koristan. Može podići opću političku kulturu nacije.

Držanje je studenata mirno i dostojanstveno, bez bilo kakvih ispada, retorika uzorno demokratska. Usto, u totalno pasiviziranoj Hrvatskoj, gdje se golemo nezadovoljstvo ne transformira u akciju, nego se pretvara u močvaru, njihov primjer može biti poticajan za dinamiziranje ukupnog društva. Još u ovoj zemlji ima boraca.

Drugo, studentske blokade treba podržati jer su one izraz masovne čežnje za boljom Hrvatskom. Najeksplicitniji su zahtjevi za besplatnim obrazovanjem i protivljenje komercijalizaciji visokog školstva. Zbog visokih školarina fakulteti postaju nedostupni za široke slojeve stanovništva. Trenutno je sedamdesetak europskih sveučilišta blokirano iz istih razloga, pa tako hrvatski studenti svojom akcijom korespondiraju s Europom. Ali studentska je pobuna sinkronizirana i sa specifičnim hrvatskim problemima. Treba je razumjeti kao prosvjed protiv socijalne nepravde i deprivilegiranosti, protiv bezdušnog, predatorskog kapitalizma. U biti ona je zahtjev za socijalno osjetljivijom i pravednijom državom. Naposljetku, riječ je o pobuni intelektualnog proletarijata, koji se pretvorio u jednog od velikih gubitnika hrvatske tranzicije. Treće, studentske prosvjede treba podržati jer su ohrabrujući znak da plemeniti ideali još nisu mrtvi.

Političke elite, potrošene i bezidejne, uspjele su da u naciji ubiju svaki zanos. Hrvatska nema svoga Obamu, ali, eto, klinci s filozofije svojevrsni su glasnici nade. Prije osamnaest godina ista su takva djeca jurišala u rat i obranu.

Jelena Lovrić

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve