kolumna 21. studenoga 2009.

Sveučilište bez studenata – trodnevni prosvjedi u Kaliforniji

Jučerašnjim je danom u Kaliforniji završen trodnevni studentski prosvjed protiv povećanja školarina na sveučilištima (18.-20. studeni). Usprkos masovnim demonstracijama, članovi upravnog odbora Kalifornijskog sveučilišta u četvrtak su odobrili rast školarina za 32% što je u zadnjih deset godina čak trostruki porast. Studenti ne prestaju s blokadama i prosvjedima.

Gotovo dva mjeseca nakon rujanskih masovnih prosvjeda na Kalifornijskom sveučilištu, kada se tisuće članova Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu (UC Berkeley) okupilo na Sproul Plazi kako bi prosvjedovali zbog rezanja proračuna, otpuštanja nastavnika i radnika te drastičnog rasta školarina, organizatori su pripremili još jedan prosvjed povodom najavljenog povećanja školarina od 32% i uvođenja školarina na neke dosada besplatne studije.

Studenti UC Berkeleyja održali su trodnevni prosvjed koji je počeo 18. studenog i poklapa se sa sastankom članova upravnog odbora Kalifornijskog sveučilišta koji se održava na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu (UCLA) od 17. do 19. studenog. Članovi odbora razmatrali su povećanje preddiplomskih školarina za 32% (otprilike 2500 dolara), te naplaćivanje školarina za neke diplomske studije koji su dosad bili besplatni. Prošlo ljeto školarine su narasle za 9%, a odobravanje porasta od 32% značilo bi da će školarine porasti trostruko od 2000. godine. Istovremeno, sveučilište otpušta radnike i profesore, drastično reducira plaće, radna mjesta i studentske programe.

Kako bi prosvjedovali protiv predloženog povećanja školarina, studenti s raznih sveučilišta došli su na UCLA i prosvjedovali pred zgradom u kojoj se održavao sastanak upravnog odbora. Na drugim sveučilištima studenti su izašli iz predavaona i blokirali zgrade kako bi afirmirali svoje pravo i borili se protiv takve nedemokratske sveučilišne strukture kao znak solidarnosti sa studentima i radnicima u cijeloj zemlji.

Prvog dana prosvjeda, 18. studenog, studenti su probili barikade do mjesta sastanka članova odbora da bi naišli na represiju policije koja je okupljanje proglasila nezakonitim te nasilno studente odgurala, koristila elektrošok pištolje i uhitila njih 14. Oni koji su uhićeni upali su na sastanak članova uprave gdje se odlučivalo o školarinama i proveli akciju građanske neposlušnosti pjevajući We Shall Overcome dok ih policija nije odvela.

Približavanjem večeri na prostoru je sveučilišta stotinjak studenata postavilo šatore kao dio cjelonoćnog prosvjeda protiv rezanja proračuna, otpuštanja i povišenja školarina na kalifornijskom sveučilištu. Istovremeno su organizirane radionice na kojima se obrazuju o borbi za obrazovanje.

Drugog dana prosvjeda, 19. studenog, studenti iz cijele zemlje su se okupili na UCLA gdje su uspjeli blokirati zgradu Campbell Hall. Slične akcije poduzete su na drugim sveučilištima te su tako na Sveučilištu u Santa Cruzu (UCSC) okupirane Kresge Town Hall i Kerr Hall, dok je na Sveučilištu u Davisu (UC Davis) okupirana Mrak Hall. Na Sveučilištu u Berkeleyu studenti su uspjeli tokom petka okupirati Wheeler Hall, međutim policija ih je uspjela izbaciti u večernjim satima uhitivši pritom 41 prosvjednika. Oko 1000 studenata blokiralo je zgradu na UCLA u kojoj se održavao sastanak upravnog odbora onemogućavajući izlazak članovima uprave koji su po završetku sastanka neko vrijeme bili zarobljeni u zgradi dok ih policija nije uspjela izvući.

Unatoč studentskim blokadama i masovnim protestima, članovi odbora su 19. studenog ipak izglasali predloženo povećanje školarina.

Na Slobodnom Filozofskom nastavit ćemo izvještavati o događajima u Kaliforniji, u međuvremenu više informacija možete pronaći na stranicama UCLA Resistance, Student Activism te UC Solidarity.

Tagovi:
, , , , ,

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve