Sveučilište bez studenata – trodnevni prosvjedi u Kaliforniji

Jučerašnjim je danom u Kaliforniji završen trodnevni studentski prosvjed protiv povećanja školarina na sveučilištima (18.-20. studeni). Usprkos masovnim demonstracijama, članovi upravnog odbora Kalifornijskog sveučilišta u četvrtak su odobrili rast školarina za 32% što je u zadnjih deset godina čak trostruki porast. Studenti ne prestaju s blokadama i prosvjedima.

Gotovo dva mjeseca nakon rujanskih masovnih prosvjeda na Kalifornijskom sveučilištu, kada se tisuće članova Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu (UC Berkeley) okupilo na Sproul Plazi kako bi prosvjedovali zbog rezanja proračuna, otpuštanja nastavnika i radnika te drastičnog rasta školarina, organizatori su pripremili još jedan prosvjed povodom najavljenog povećanja školarina od 32% i uvođenja školarina na neke dosada besplatne studije.

Studenti UC Berkeleyja održali su trodnevni prosvjed koji je počeo 18. studenog i poklapa se sa sastankom članova upravnog odbora Kalifornijskog sveučilišta koji se održava na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu (UCLA) od 17. do 19. studenog. Članovi odbora razmatrali su povećanje preddiplomskih školarina za 32% (otprilike 2500 dolara), te naplaćivanje školarina za neke diplomske studije koji su dosad bili besplatni. Prošlo ljeto školarine su narasle za 9%, a odobravanje porasta od 32% značilo bi da će školarine porasti trostruko od 2000. godine. Istovremeno, sveučilište otpušta radnike i profesore, drastično reducira plaće, radna mjesta i studentske programe.

Kako bi prosvjedovali protiv predloženog povećanja školarina, studenti s raznih sveučilišta došli su na UCLA i prosvjedovali pred zgradom u kojoj se održavao sastanak upravnog odbora. Na drugim sveučilištima studenti su izašli iz predavaona i blokirali zgrade kako bi afirmirali svoje pravo i borili se protiv takve nedemokratske sveučilišne strukture kao znak solidarnosti sa studentima i radnicima u cijeloj zemlji.

Prvog dana prosvjeda, 18. studenog, studenti su probili barikade do mjesta sastanka članova odbora da bi naišli na represiju policije koja je okupljanje proglasila nezakonitim te nasilno studente odgurala, koristila elektrošok pištolje i uhitila njih 14. Oni koji su uhićeni upali su na sastanak članova uprave gdje se odlučivalo o školarinama i proveli akciju građanske neposlušnosti pjevajući We Shall Overcome dok ih policija nije odvela.

Približavanjem večeri na prostoru je sveučilišta stotinjak studenata postavilo šatore kao dio cjelonoćnog prosvjeda protiv rezanja proračuna, otpuštanja i povišenja školarina na kalifornijskom sveučilištu. Istovremeno su organizirane radionice na kojima se obrazuju o borbi za obrazovanje.

Drugog dana prosvjeda, 19. studenog, studenti iz cijele zemlje su se okupili na UCLA gdje su uspjeli blokirati zgradu Campbell Hall. Slične akcije poduzete su na drugim sveučilištima te su tako na Sveučilištu u Santa Cruzu (UCSC) okupirane Kresge Town Hall i Kerr Hall, dok je na Sveučilištu u Davisu (UC Davis) okupirana Mrak Hall. Na Sveučilištu u Berkeleyu studenti su uspjeli tokom petka okupirati Wheeler Hall, međutim policija ih je uspjela izbaciti u večernjim satima uhitivši pritom 41 prosvjednika. Oko 1000 studenata blokiralo je zgradu na UCLA u kojoj se održavao sastanak upravnog odbora onemogućavajući izlazak članovima uprave koji su po završetku sastanka neko vrijeme bili zarobljeni u zgradi dok ih policija nije uspjela izvući.

Unatoč studentskim blokadama i masovnim protestima, članovi odbora su 19. studenog ipak izglasali predloženo povećanje školarina.

Na Slobodnom Filozofskom nastavit ćemo izvještavati o događajima u Kaliforniji, u međuvremenu više informacija možete pronaći na stranicama UCLA Resistance, Student Activism te UC Solidarity.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve