Tom Holert: Zauzeti i razumjeti

Objavljujemo prijevod teksta Toma Holerta o studenskoj blokadi na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču, originalno objavljen u listu “Der Standard” (27. listopada 2009.). Holert, povjesničar umjetnosti i kulturni kritičar, u svom se članku osvrće na način na koji studentska kritika specifičnih problema visokoškolskih institucija istovremeno zahvaća šire probleme promjene obrazovanja, dok se njihova borba za partikularne interese vodi u sklopu, i uz svjesnost o širem kontekstu internacionalne borbe protiv rastućih nejednakosti.

To što je štrajkaški pokret studenata počeo upravo na jednoj umjetničkoj visokoj školi, dakle na mjestu za estetske protuprojekte, od velike je simboličke vrijednosti za političku relevanciju konflikta.

Možda je neoklasicistička aula Akademije likovnih umjetnosti na Schillerovom trgu savršena pozornica za ustanak. U toj sakralnoj dvorani, koja je kao estetski statement svoga arhitekta Theophila Hansena tako lijepo dovoljna samoj sebi, možemo i moramo se zapravo ponašati samo neprilično. A to je enormna strateška prednost. Plenarni skupovi, sastanci radnih grupa, partyji i predavanja, koja se ovdje održavaju od prošlog utorka koriste tu prednost i produciraju znakovite kontraste – između klasicističkog apela na tiho zadubljenje i intenziteta kolektivne debate, između krute geometrije mjesta i koliko god je moguće otvorene i pokretne samoorganizirane prakse.

Događanja koji su doveli do štrajka na Akademiji likovnih umjetnosti i do njezina zaposjedanja, različitog su stupnja. Ako je, s jedne strane, kritika usmjerena na veoma lokalna, specifična stanja na ovoj visokoj školi (proturječja između razvojnog plana, pripremanog mjesecima u radnim tijelima, i ekonomske stvarnosti o čijem oblikovanju na kraju odlučuje rektorat; pregovori o ugovornim davanjima između rektorata i ministarstva znanosti itd.), ta kritika cilja, s druge strane, ipak na zamašnije promjene obrazovanja (protiv široke ekonomizacije i gubitka demokratičnosti u istraživanjima i nastavi; protiv oštrog reza između elitnih studija i bachelor-tvornica – za zahtjevima za samoodređenje u učenju i poučavanju itsl.).

Međutim, ono što od tekućih događaja stvara “događaj” u smislu loma, jest način na koji oni pokazuju da su mikro i makro nerazdvojivi. Partikularni interesi moraju se zastupati u kontekstu internacionalnih bitaka za pristup obrazovanju i za preraspodjelu nadležnosti u znanju:

Želimo li govoriti o odnosu bachelor/master, ne smijemo šutjeti o neoliberalnoj racionalnosti. Osim toga, pogoršavanje uvjeta izobrazbe umjetnika/ica, arhitekata, umjetničkih odgajatelja, kulturnih znanstvenika i restauratora ne pogađa samo jednu ekskluzivnu manjinu već ukazuju na zatvaranja prostora za socijalno djelovanje, za demokratske odnose i za životne forme općenito.

Nije reprezentativno…

Aktivisti i aktivistkinje na Akademiji, studenti i nastavnici, potpuno su svjesni visokog stupnja umreženosti vlastitih problema. Uvijek iznova u njihovim prilozima iskazuje se znanje o tome kako je borba za emancipacijske strukture obrazovanja povezana s borbom protiv rastućih nejednakosti u cijelom svijetu.

Stoga bi bilo krivo tvrditi da na Schillerovu trgu vlada singularnost. Kao umjetničko sveučilište Akademija možda nije reprezentativna za obrazovni sustav, ali ona je upravo sve drugo samo ne iznimka. Rasprave koje se vode na tome mjestu (usp. http://malen-nach-zahlen.at/) ne privlače samo puno ljudi iz drugih obrazovnih i istraživačkih područja nego sudjeluju u proširenju akcija štrajka i zaposjedanja na Sveučilištu Beč i Sveučilištu Karl Franzen u Grazu.

… ali je simptomatično

Na konfliktu u Akademiji može se osim toga očitati koliko je velika postala ovisnost o jednoj političkoj ekonomiji “krize” upravo tamo gdje “sloboda” (umjetnosti i znanosti, ali također i sloboda življenja drugačijeg života) navodno predstavlja nedodirljivo dobro. Ako se ne može štititi čak ni prostor koji je prema jednoj žilavoj ideologiji odabran baš za to da razvija estetske protuprojekte postojećem poretku, kako li tek stoji s neovisnošću političkog i znanstvenog mišljenja koje se suprotstavlja sugestijama sa svih strana o nepostojanju alternativa ekonomskoj logici?

To da se na sveučilištima trenutno zbiva nešto što ne slijedi nikakav predzadani scenario, jer je kroz susretanje i sumišljenje različitih pozicija, tema i političkih formi izražavanja nastala situacija koju tek treba razumjeti (a ne oduvijek već razumljena), može se vrednovati kao prvi uspjeh. Aule i predavaonice su zauzete. Trebale bi to i ostati. I to u više nego jednom značenju.

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve