Ida Prester: Iritantni kadrovi s Filozofskog

Zašto ne igramo Pictionary ili s glavom u pijesku ne čekamo “bolji život”? Zašto smo toliko iritantni i onda još moramo svojom iritantnošću iritirati iziritirane voditelje i gledatelje Dnevnika? Mi igramo Pictionary dok redarimo u hodnicima faxa čekajući bolji život za kojeg se borimo, a s vremena na vrijeme prije plenuma pogledamo i iritantni Dnevnik. O tome koliko je tko iritantan u tekstu kolumnistice Glasa Istre – Ide Prester.

Već šest mjeseci ignoriram studentske prosvjede. Ne pišem o tome, u mom društvu to nije glavna tema, zabila glavu u zemlju i čekam da prođe. Imam ja svoje probleme, utjerivanje honorara, porast kamata za kredit, gripu, rat s medijskim lešinarima, mitesere… stvari koje razumijem i koje me se direktno tiču. Studentica sam bila, bilo je ok, preživjela sam, hvala lijepa doviđenja. Nek se klinci snađu, ja sam u nekim drugim lobi grupama.

E pa nije kul. Eto mene, pravi hamburger od čovjeka. Tetrapak proizvod fast food kulture sebičnjaka i socijalnih autista. Neću tako, to nisam ja kakvu želim, nit društvo u kojem želim živjeti. Ove teme, ruku na srce, ne bi ni bilo da prije par dana nisam upoznala nekoliko genijalnih curki i dečki (jebiga još izlazim na mjesta za mlade), koji su me malo posramili. Možda po prvi puta osjetila sam se nekako staro, umorno i “učipljeno” u sistem s kojim sam se više-manje pomirila.

Ono što nama “odraslima” nikako da uđe u glavu, a zapravo nas već pomalo i iritira pa kolutamo očima čim vidimo u Dnevniku kadrove s Filozofskog – zašto pobogu ti studenti ne odustanu??? Šta nas više dave s tih svojih par kuna upisnine? Dajte se predajte, ko što smo i mi svi – radnici, seljaci, umirovljenici, zaposlenici Peveca, tete na blagajnama, razočarani birači… odite više smotat đoint i igrat playstation il što već normalni polaznici fakulteta rade. Nema vam tu kruha, čujete li, prčurlijo? Pogni glavu, šuti, radi i sanjaj o “boljem životu” ko Dragiša Popadić.

Sad stoput recite da sam romantičnija od svih romana Danielle Steel zajedno, al meni su ti studenti super. Daju mi nadu da još nije sve propalo, da se nismo utopili u vlastitoj nemoći i konformizmu. Svih ovih pet-šest koje sam upoznala su pametni, obrazovani, prate politiku, znaju sve te ministre, prodekane, zakonske akte, proučili su tu nesretnu Bolognu, a pritom imaju i ono što se rijetko danas viđa čak i na TV-u – žar u očima. I to ne bilo kakav. Slučajno ili ne, četvero njih ne plaća studij. Znači mogli bi komotno doma čitat wikipediju il igrat Pictionary, problem školarina njih se tiče koliko i štrajk radnika Petrokemije. A oni su ipak svaki dan po plenumima, rade transparente, skriptiraju neke dosadne, nikom razumljive pravne dokumente koje im šibaju iz Ministarstva. Uvjeravaju me da je veliki broj stalne ekipe “blokadaša” oslobođen plaćanja za fakultet i da imaju visok prosjek. Možda im je ovo zabavnije raditi? Neka simulacija društvenog utjecaja? Može biti. Al ki će ga Vrag znati, jel stvarno tako teško povjerovati da se u tim novim klincima nekom genetskom greškom rodila mrva solidarnosti?

Solidarnost je riječ koja se danas rijetko izgovara. Nekako zvuči retro, pregažena vremenom, ko da je možeš kupiti još samo na Hreliću, u nekoj partijskoj knjižici. Podsjeća gadno na ona zabranjena vremena. Danas je doba egocentrizma, shopping mallova i Trenutka istine. Pobjednik ili ridikul, bos il hadžija. Ako si “najslabija karika”, siromašan, invalid, peder, čak i debela žena – jebiga, loša sreća. Karte se dijele vrlo rano, a ako izvučeš Crnog Petra, što ćemo ti mi. Starci ti nemaju 12.000 kuna godišnje samo za školarinu za tebe i brata? Zaposli se ko tajnica, šta će ti Veterina… Studirati na teret države u moje vrijeme je bilo ko popit čašu vode. Skoro 90 posto studenata nije ništa plaćalo. Danas “harač” plaća svaki drugi. Pritom su i školarine debelo nabujale. Apetiti rastu iz dana u dan, sky is the limit.

Kuda idu ti novci? Jel fakulteti odjednom imaju vrhunske strane predavače, science fiction laboratorije, klimatizirane moderne predavaone, organiziraju skupe seminare? Koliko mi je poznato, najveći napredak je ponegdje power point, umjesto starog grafoskopa. Sve se čini da je komercijalizacija obrazovanja politički korektan izraz za još jednu legaliziranu otimačinu bogatih od siromašnih. Nešto kao i tzv. krizni porez i rast PDV-a. I kazne Zagreb parkinga koje su proglašene protuzakonite, al to stupa na snagu tek za godinu i pol. Nešto kao hrpa pričica i žalopojki koje smo popušili zadnjih godina. I sad se nađe par stotina balavaca koji se ne daju, ne samo zbog sebe, već zbog svojih kolega. Ubojito. Besplatno visoko obrazovanje za sve ili gotovo sve po meni je vrijednost za koju se isplati boriti.

Treba biti realan, nismo bogata zemlja, nemamo naftu, rudnike dijamanata, Obamu ni Nokiu, a i nismo nešto sposobni ni produktivni. Ali ovo je luksuz koji si, vjerujem, možemo i moramo priuštiti. Gradimo crkve, grandomanske mostove i obijesne sportske dvorane, trošak godišnjeg proračunskog izdatka za besplatno studiranje za sve iznosi četvrtinu dosad ulupanih državnih para za rukometne dvorane! Plaćam za sport koji me ne zanima, crkve u koje ulazim samo na Božić zbog bake, plaćat ću još tih par stotina kuna godišnje i za studentariju, i moju buduću djecu uostalom. A dam se kladit da skupimo svu pokradenu imovinu ekipe iz HAC-a, Podravke i Hrvatskih željeznica – mogla bi cijela generacija džabe do doktorata.
Studenti – imate moj glas.

Vezani članci

  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve