Izjava za medije – 2.12.2009.

Jučerašnji prosvjed studenata Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa bio je upućen onima koji iza njegovih vrata donose odluke o budućnosti prosvjednika. Odgovor je međutim stigao s druge adrese, iz Ministarstva unutarnjih poslova. Ministarstvo kojemu je na čelu Radovan Fuchs akciju i zahtjeve prosvjednika odlučilo je shvatiti kao isključivo redarstveni problem, pa je odgovornost za njega prebacilo na državnu instancu koju očito smatra kompetentnijom za rješavanje ovoga pitanja. Apel na odgovornost tako je proizveo medijski spektakl sučeljavanja studenata s interventnom policijom.

No, bilo bi krivo u takvom razvoju događaja vidjeti nešto bitno novo u držanju Ministarstva. Krunski dokaz za to su kuloarske informacije o nacrtu novoga Zakona o sveučilištima. Zakon je već više-manje napisan, ali Ministarstvo čeka jenjavanje javnog pritiska i radoznalosti koje je blokada fakultetâ proizvela da ga potiho progura mimo svake javne rasprave. Umjesto interventne policije, u ovome slučaju netransparentnost igra ulogu zaklona od obaveze odgovora na pritisak odozdo. Povjerenstvu kojemu je na čelu Žarko Puhovski u toj priči je namijenjena dvostruka funkcija: u prvoj fazi treba simulirati sudjelovanje zainteresirane i stručne javnosti u izradi zakona; u drugoj gotov tekst Zakona treba blagosloviti kao rezultat široke javne participacije koja se nije dogodila i tako mu osigurati demokratski legitimitet.

Ono što se međutim o novome zakonu već sada zna upućuje u drugom smjeru. Predviđeno plaćanje ECTS-bodova kao tobožnja “alternativa” participacijama u školarinama vodi u potencijalno veće financijsko opterećene studenata nego fiksne školarine. Ovo je izričito priznao sâm predsjednik Povjerenstva. Jučerašnje izjave Duje Bonaccija pred prosvjednicima ispred Ministarstva pod medijski dopadljivim sloganom “kriterija uspješnosti” pravo na obrazovanje i dalje svode na privilegiju male manjine.

Novi Zakon o sveučilištima ne predstavlja međutim samo napad na socijalna prava, nego i otvoren napad na autonomiju sveučilišta. Koliko-toliko demokratske procedure odlučivanja o upravljanju sveučilištem ukidaju se u korist sve naglašenijeg podčinjavanja sveučilišta Ministarstvu. Mehanizmi kojima to ima biti postignuto sežu od fragmentacije do sve otvorenije komercijalizacije. Programirana financijska nesigurnost sveučilišta kao posljedica povećanja ovlasti Ministarstva nad odlukama o raspoređivanju sredstava – pod krinkom povećanja financijske odgovornosti sveučilišta – sredstvo je direktna slabljenja utjecaja sveučilišta nad programom studiranja. Ovo su samo neki aspekti onoga što se sprema.

Umjesto da se bavi ekscesom policijske intervencije, javnost bi se trebala usmjeriti na razorne posljedice koje će prijedlog novoga zakona proizvesti i po pitanju socijalnih prava i po pitanju autonomije sveučilišta i budućnosti obrazovanja. Ne zato što prebacivanja odgovornosti na policiju ne bi predstavljalo skandal, nego zato što predstavlja samo mali simptom puno dalekosežnijih procesa. Činjenica da se ti procesi odvijaju iza kulisâ i izvan dometa reflektorâ problem čini samo još akutnijim.


DODATAK

O sastanku povjerenstva za izradu prijedloga zakonskog okvira promjena u visokoškolskom obrazovanju

Mediji su nakon sastanka povjerenstva za izradu novog zakona o obrazovanju pod predsjedanjem Žarka Puhovskog istakli da je riječ o ispunjavanju studentskih zahtjeva za besplatnim (tj. javno financiranim) obrazovanjem. No mnogi važni detalji nisu spomenuti.

Riječ je o povjerenstvu koje se u javno dostupnom zapisniku sastanka Rektorata Sveučilišta u Zagrebu naziva “paravanom”. O ozbiljnosti dotičnoga povjerenstva i njegova sastanka u ponedjeljak 30.11. govori i činjenica da članovi povjerenstva nisu uopće znali o čemu bi točno trebali raspravljati, a na sastanku nije čak vođen ni zapisnik. Na sastanku uopće nije bilo riječi o izvanrednim studentima ni o postdiplomskim studijima. Podsjećamo, studenti su tražili ukidanje svih vidova naplaćivanja (uključujući i naplaćivanje studija izvanrednim studentima) i na svim razinama (uključujući i postdiplomske studije). Neformalni su zaključci povjerenstva bili da više neće biti školarinâ (iako je ostalo nejasno odnosi li se to samo na prvu godinu preddiplomskoga studija ili na cijeli preddiplomski studij), nego će se plaćati “zakasnine” po ECTS-bodu ako se ne ispune sve obveze na pojedinoj studijskoj godini. Problem je s takvim prijedlogom što on opet uvodi novčanu penalizaciju u studij te kao takav nije model besplatnog obrazovanja. Također, prema otvorenom priznanju predsjednika povjerenstva, takvo plaćanje “zakasninâ” može biti skuplje od školarinâ. Cijena ECTS-bodova ne bi bila regulirana zakonom nego bi njezino određivanje bilo prepušteno pojedinim fakultetima. Podsjetimo, već su sada ECTS-bodovi izrazito skupi na nekim fakultetima (primjerice, 360 kn na Kineziološkom fakultetu u Splitu), a pojedini ispiti na nekim fakultetima nose i do 10 ECTS-bodova. Dakle, nije uopće nezamislivo da bi se samo jedan nepoloženi ispit mogao plaćati i po više tisuća kuna. Nije ni potrebno govoriti koliko je tu manipulacija moguće. S obzirom na trenutnu politiku mnogih fakulteta, sasvim je realno pretpostaviti da će se radi novčane koristi namjerno ići na postrožavanje kriterijâ i “rušenje” studenata. Na kraju bismo takvim zakonom mogli opet doći do situacije da većina studenata plaća za svoje obrazovanje.

Izjave o tobožnjoj “nemoralnosti” toga da se kolegiji koji se ponovno slušaju ne plaćaju, potpuno su proizvoljni. Odavna je dokazano da novčana penalizacija nikako ne pridonosi uspjehu, dužini i kvaliteti studiranja. Podsjetimo, “vječno studiranje” je po bolonjskom sustavu nemoguće. Tko ne položi isti kolegij dva puta zaredom, gubi pravo na studiranje dotičnoga studija.

O novom Zakonu o sveučilištima

Već je neko vrijeme u pripremi novi Zakon o sveučilištima, u kojem se vide neki drugi pogubni aspekti komercijalizacije obrazovanja protiv koje se studenti bore. Riječ je nacrtu zakona koji se uspješno skriva od javnosti i od najvećega dijela akademske zajednice. Takva netransparentnost i nedemokratičnost je nedopustiva i javnost bi svakako trebala dobiti uvid u dotični nacrt zakona iako je, kako ćemo vidjeti, riječ o posve neprihvatljivu zakonu.

Dotičnim se nacrtom zakona u potpunosti ruši autonomija sveučilištâ. Sveučilišta gube mogućnost samostalnog upravljanja samim sobom te se stavljaju pod izravni nadzor državnih struktura (preko tzv. Sveučilišnog vijeća) koje preuzimaju gotovo sve ovlasti koje se tiču financijâ, cijepanja sveučilištâ itd. Valja reći da ni autonomija sveučilišta ni državni nadzor nad sveučilištima nisu a priori sasvim negativne ili sasvim pozitivne činjenice, ali u ovom je slučaju nesumnjivo riječ o korporativizaciji sveučilišta i rušenju sadašnjih koliko-toliko demokratskih predstavničkih struktura unutar sveučilištâ. U nacrtu zakona se, među ostalim, donose i temelji za buduću elitizaciju sveučilištâ, tj. podjelu sveučilištâ na “elitna” i “neelitna”. Riječ je o procesu koji se već dogodio u nekim zapadnim zemljama, primjerice Velikoj Britaniji, i koji je poguban za opće interese i budućnost sveučilišta.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve