Izjava za medije – 2.12.2009.

Jučerašnji prosvjed studenata Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa bio je upućen onima koji iza njegovih vrata donose odluke o budućnosti prosvjednika. Odgovor je međutim stigao s druge adrese, iz Ministarstva unutarnjih poslova. Ministarstvo kojemu je na čelu Radovan Fuchs akciju i zahtjeve prosvjednika odlučilo je shvatiti kao isključivo redarstveni problem, pa je odgovornost za njega prebacilo na državnu instancu koju očito smatra kompetentnijom za rješavanje ovoga pitanja. Apel na odgovornost tako je proizveo medijski spektakl sučeljavanja studenata s interventnom policijom.

No, bilo bi krivo u takvom razvoju događaja vidjeti nešto bitno novo u držanju Ministarstva. Krunski dokaz za to su kuloarske informacije o nacrtu novoga Zakona o sveučilištima. Zakon je već više-manje napisan, ali Ministarstvo čeka jenjavanje javnog pritiska i radoznalosti koje je blokada fakultetâ proizvela da ga potiho progura mimo svake javne rasprave. Umjesto interventne policije, u ovome slučaju netransparentnost igra ulogu zaklona od obaveze odgovora na pritisak odozdo. Povjerenstvu kojemu je na čelu Žarko Puhovski u toj priči je namijenjena dvostruka funkcija: u prvoj fazi treba simulirati sudjelovanje zainteresirane i stručne javnosti u izradi zakona; u drugoj gotov tekst Zakona treba blagosloviti kao rezultat široke javne participacije koja se nije dogodila i tako mu osigurati demokratski legitimitet.

Ono što se međutim o novome zakonu već sada zna upućuje u drugom smjeru. Predviđeno plaćanje ECTS-bodova kao tobožnja “alternativa” participacijama u školarinama vodi u potencijalno veće financijsko opterećene studenata nego fiksne školarine. Ovo je izričito priznao sâm predsjednik Povjerenstva. Jučerašnje izjave Duje Bonaccija pred prosvjednicima ispred Ministarstva pod medijski dopadljivim sloganom “kriterija uspješnosti” pravo na obrazovanje i dalje svode na privilegiju male manjine.

Novi Zakon o sveučilištima ne predstavlja međutim samo napad na socijalna prava, nego i otvoren napad na autonomiju sveučilišta. Koliko-toliko demokratske procedure odlučivanja o upravljanju sveučilištem ukidaju se u korist sve naglašenijeg podčinjavanja sveučilišta Ministarstvu. Mehanizmi kojima to ima biti postignuto sežu od fragmentacije do sve otvorenije komercijalizacije. Programirana financijska nesigurnost sveučilišta kao posljedica povećanja ovlasti Ministarstva nad odlukama o raspoređivanju sredstava – pod krinkom povećanja financijske odgovornosti sveučilišta – sredstvo je direktna slabljenja utjecaja sveučilišta nad programom studiranja. Ovo su samo neki aspekti onoga što se sprema.

Umjesto da se bavi ekscesom policijske intervencije, javnost bi se trebala usmjeriti na razorne posljedice koje će prijedlog novoga zakona proizvesti i po pitanju socijalnih prava i po pitanju autonomije sveučilišta i budućnosti obrazovanja. Ne zato što prebacivanja odgovornosti na policiju ne bi predstavljalo skandal, nego zato što predstavlja samo mali simptom puno dalekosežnijih procesa. Činjenica da se ti procesi odvijaju iza kulisâ i izvan dometa reflektorâ problem čini samo još akutnijim.


DODATAK

O sastanku povjerenstva za izradu prijedloga zakonskog okvira promjena u visokoškolskom obrazovanju

Mediji su nakon sastanka povjerenstva za izradu novog zakona o obrazovanju pod predsjedanjem Žarka Puhovskog istakli da je riječ o ispunjavanju studentskih zahtjeva za besplatnim (tj. javno financiranim) obrazovanjem. No mnogi važni detalji nisu spomenuti.

Riječ je o povjerenstvu koje se u javno dostupnom zapisniku sastanka Rektorata Sveučilišta u Zagrebu naziva “paravanom”. O ozbiljnosti dotičnoga povjerenstva i njegova sastanka u ponedjeljak 30.11. govori i činjenica da članovi povjerenstva nisu uopće znali o čemu bi točno trebali raspravljati, a na sastanku nije čak vođen ni zapisnik. Na sastanku uopće nije bilo riječi o izvanrednim studentima ni o postdiplomskim studijima. Podsjećamo, studenti su tražili ukidanje svih vidova naplaćivanja (uključujući i naplaćivanje studija izvanrednim studentima) i na svim razinama (uključujući i postdiplomske studije). Neformalni su zaključci povjerenstva bili da više neće biti školarinâ (iako je ostalo nejasno odnosi li se to samo na prvu godinu preddiplomskoga studija ili na cijeli preddiplomski studij), nego će se plaćati “zakasnine” po ECTS-bodu ako se ne ispune sve obveze na pojedinoj studijskoj godini. Problem je s takvim prijedlogom što on opet uvodi novčanu penalizaciju u studij te kao takav nije model besplatnog obrazovanja. Također, prema otvorenom priznanju predsjednika povjerenstva, takvo plaćanje “zakasninâ” može biti skuplje od školarinâ. Cijena ECTS-bodova ne bi bila regulirana zakonom nego bi njezino određivanje bilo prepušteno pojedinim fakultetima. Podsjetimo, već su sada ECTS-bodovi izrazito skupi na nekim fakultetima (primjerice, 360 kn na Kineziološkom fakultetu u Splitu), a pojedini ispiti na nekim fakultetima nose i do 10 ECTS-bodova. Dakle, nije uopće nezamislivo da bi se samo jedan nepoloženi ispit mogao plaćati i po više tisuća kuna. Nije ni potrebno govoriti koliko je tu manipulacija moguće. S obzirom na trenutnu politiku mnogih fakulteta, sasvim je realno pretpostaviti da će se radi novčane koristi namjerno ići na postrožavanje kriterijâ i “rušenje” studenata. Na kraju bismo takvim zakonom mogli opet doći do situacije da većina studenata plaća za svoje obrazovanje.

Izjave o tobožnjoj “nemoralnosti” toga da se kolegiji koji se ponovno slušaju ne plaćaju, potpuno su proizvoljni. Odavna je dokazano da novčana penalizacija nikako ne pridonosi uspjehu, dužini i kvaliteti studiranja. Podsjetimo, “vječno studiranje” je po bolonjskom sustavu nemoguće. Tko ne položi isti kolegij dva puta zaredom, gubi pravo na studiranje dotičnoga studija.

O novom Zakonu o sveučilištima

Već je neko vrijeme u pripremi novi Zakon o sveučilištima, u kojem se vide neki drugi pogubni aspekti komercijalizacije obrazovanja protiv koje se studenti bore. Riječ je nacrtu zakona koji se uspješno skriva od javnosti i od najvećega dijela akademske zajednice. Takva netransparentnost i nedemokratičnost je nedopustiva i javnost bi svakako trebala dobiti uvid u dotični nacrt zakona iako je, kako ćemo vidjeti, riječ o posve neprihvatljivu zakonu.

Dotičnim se nacrtom zakona u potpunosti ruši autonomija sveučilištâ. Sveučilišta gube mogućnost samostalnog upravljanja samim sobom te se stavljaju pod izravni nadzor državnih struktura (preko tzv. Sveučilišnog vijeća) koje preuzimaju gotovo sve ovlasti koje se tiču financijâ, cijepanja sveučilištâ itd. Valja reći da ni autonomija sveučilišta ni državni nadzor nad sveučilištima nisu a priori sasvim negativne ili sasvim pozitivne činjenice, ali u ovom je slučaju nesumnjivo riječ o korporativizaciji sveučilišta i rušenju sadašnjih koliko-toliko demokratskih predstavničkih struktura unutar sveučilištâ. U nacrtu zakona se, među ostalim, donose i temelji za buduću elitizaciju sveučilištâ, tj. podjelu sveučilištâ na “elitna” i “neelitna”. Riječ je o procesu koji se već dogodio u nekim zapadnim zemljama, primjerice Velikoj Britaniji, i koji je poguban za opće interese i budućnost sveučilišta.

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve