Izjava za medije, 5. prosinca 2009.

Plenum na Filozofskom fakultetu u Zagrebu odlučio je privremeno prekinuti studentsku kontrolu nad fakultetom. Odluku smo donijeli kao i svaki puta do sad: kroz raspravni proces, izravnodemokratskim glasovanjem otvorenim svima, nakon što su izneseni argumenti koji je dostatno opravdavaju.

Kao i svaka druga odluka, i ova je rezultat procjene objektivnih uvjeta u kojima se donosi. Njih se ne može poistovjetiti s distorziranim i reduciranim prikazima situacije proizvedenim u kampanjama medijskih korporacija. Izostanak pozitivno intoniranih vijesti, ili slabija prisutnost u medijima nisu pokazatelj stvarnosti ili mišljenja javnosti, već pokazatelj konkretnih političkih i materijalnih interesa onih koji tu stvarnost medijski posreduju. Dominantna medijska logika proizvodnje jednokratnih spektakala koji su već sljedećeg dana osuđeni na zaborav logika je kojoj od samog početka suprotstavljamo upućivanje na sistemsku razinu problema. Druga blokada nije nova epizoda spektakla koji bi bio dužan svaki puta nuditi sve skuplje specijalne efekte. Pristanak na dominantnu medijsku logiku značio bi kapitulaciju kritičkog mišljenja pred interesima trgovaca informacijama. Nasuprot tome, blokade predstavljaju ustrajavanje na demokratskom načelu da društvenu stvarnost u kojoj živimo sami proizvodimo, ma koliko snažne bile sile koje nam to osporavaju.

U posljednjih osam mjeseci potvrdilo se još jednom da je politička borba za sistemske društvene promjene dugotrajna. Dugotrajni procesi prolaze kroz različite faze, no bitno je prepoznati i odrednice njihova kontinuiteta. U našem slučaju, treba ih potražiti u zahtjevu koji pretpostavlja jednakost kao svoj osnovni politički sadržaj, u dosljednom odbijanju političke forme koja dopušta da šačica privilegiranih iza zatvorenih vrata donosi odluke u ime većine, ali i u svijesti da živimo u povijesnom trenutku u kojemu kolektivni angažman protiv tendencijâ tržišnog fundamentalizma predstavlja akutnu demokratsku obavezu. Kontinuitet te borbe suspenzijom blokade nije doveden u pitanje. Svaka blokada ima svoju taktičku i operativnu dinamiku i ne mora nužno biti duga i iscrpljujuća. Blokada nije sama sebi svrhom, ona je metoda u borbi za konačni cilj – obranu prava na obrazovanje dostupno svima.

Pri prelasku u novu fazu borbe, moramo se osvrnuti i na ono što smo postigli u prethodnoj. Tijekom druge blokade, koja se odvijala u četiri hrvatska sveučilišna grada (Puli, Zagrebu, Rijeci i Splitu), nanovo je otvoren prostor za artikulaciju koji smo iskoristili da iznesemo i dodatno argumentiramo zahtjev za potpuno javno financiranim visokoškolskim obrazovanjem. Po prvi put on je službeno prihvaćen od visoke sveučilišne instance: Senat Sveučilišta u Puli na svojoj je sjednici podržao studentski zahtjev i tako odlukama izvaninstitucionalnog političkog subjekta dodao i institucionalnu legitimaciju. Osim vlastitog prijedloga zakona, proizveli smo niz analizâ, kritikâ i tekstova koji sadrže precizna pojašnjenja našeg zahtjeva i razloga zbog kojih je on u interesu većine članova ovog društva. Još jednom smo prokazali i spriječili pokušaj da se potiho i nabrzinu, bez javne rasprave i participacije zainteresiranih, progura društveno destruktivna zakonska regulativa. Ukazali smo na još jedan nepoželjan aspekt te regulative, onaj o korporativnoj restrukturaciji sveučilišta, i time osvijestili negativne učinke koje bi njezino donošenje moglo imati po autonomiju sveučilišta i društvo u cjelini. Stoga je nužno potrebna javna rasprava o prijedlogu zakona koja mora podrazumijevati očitovanje svih akademskih sastavnica. Održali smo otvorenim protočan komunikacijski kanal između svih hrvatskih sveučilišta koji je pomogao da se inicijativa manjeg broja studenata jednog fakulteta pretvori u socijalni pokret bez presedana. U borbu koja je započela na proljeće, ove su se jeseni uključili i brucoši. Njihov angažman bio je izuzetno važan, a s vremenom će postajati još važniji. Znanja koja smo stekli prenosimo dalje, a naš broj raste. Ova je blokada pokazala složnost, jedinstvo i sve bolju samoorganizaciju studenata koji se bore za besplatno obrazovanje. Osim istodobnim kretanjem u blokadu više fakulteta, pri čemu je akcija ovaj put počela u Puli, borba se vodila i izvan granicâ fakultetâ dvama efektnim prosvjedima pred Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa.

Nastavili smo suradnju s drugim socijalnim grupama čiji su interesi sukladni našima i ojačali međusobnu povezanost. Tribine na kojima su sudjelovali radnici brodogradilišta 3. maj, Petrokemije Kutina, podrška radnika Željezare Split te preko tristo seljaka na prvom seljačkom plenumu u dvorani VII Filozofskog fakulteta u Zagrebu događaji su od nezanemarive društvene važnosti. Fakulteti više nisu institucije za reprodukciju socijalnog autizma, već polazišna mjesta društvene promjene i političke inovacije.

No u svemu ovome, ni u jednom trenutku iz vida nećemo izgubiti osnovni cilj: potpuno javno financiranje visokoškolskog obrazovanja na svim razinama. Borbu nastavljamo, samo je metoda privremeno promijenjena. Već sljedeći tjedan ispunjen je serijom novih predavanja, tribina i radionica koje će se održavati na Filozofskom fakultetu. Novi veliki sastanak studenata svih gradova i fakulteta već se neko vrijeme planira, a dogovaraju se i nove zajedničke akcije. Sljedeći plenum održat će se u utorak.

Ne pristajemo na licitaciju pravima – jednakost nije na prodaju!

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve