Izjava za medije 29. ožujka 2010.

Sutra u 15:30 pred HNK-om započinje studentska protestna akcija “Stop školarine – SVEučilište SVIMA” u organizaciji studenata PMF-a, FFZG-a, Fakulteta političkih znanosti i Ekonomskog fakulteta. Akcija se događa skoro godinu dana od početka prvih blokada na hrvatskim fakultetima i odgovor je na Vladinu inertnost i “politiku odgađanja” čiji je rezultat i nedavna, u najmanju ruku nejasna, odluka o “besplatnom studiju za brucoše”, a prema svemu sudeći, i uvođenje naplaćivanja školarina na diplomskim studijima. Još jednom se obraćamo hrvatskoj javnosti povodom sutrašnjeg prosvjeda i spomenute odluke Vlade RH.


U posljednje dvije godine studenti su organizirali niz prosvjeda i akcija. U dva navrata, to je kulminiralo i blokadama niza fakultetâ. Svrha tih akcija bila je uvijek ista: suprotstaviti se sve dubljoj komercijalizaciji visokog obrazovanja i prešutnom uvođenju dohodovnog cenzusa putem školarina. Oboje predstavlja oblik napada na pravo na obrazovanje, a time nužno i napad na ideal socijalne jednakosti.

Mediji i političke elite, dežurne perjanice liberalne demokracije i birokratski proroci novih “europskih standarda” u napadima koje zajedno orkestriraju prepoznaju samo nužne korake k društvenoj modernizaciji. U njihovoj specifičnoj viziji poželjnog “modernog” društva socijalna prava predstavljaju tek zastarjele privilegije i iracionalan trošak. Stoga ih je nužno što prije ukloniti s puta – u ime “izvrsnosti” i neupitne dobronamjernosti zakonâ tržišta. U takvoj jednadžbi prava postaju privilegijem pobjednika – manjine dovoljno bogate, sposobne i moćne da sjedne na vrh socijaldarvinističke priramide. Matematička racionalnost državnog budžeta ne dozvoljava drugačiji oblik društvene racionalnosti.

Ova vrsta logike, međutim, prešućuje dvostruko unutarnje proturječje. Prvo, oni koje će objektivna ograničenja budžeta lišiti prava na pristup visokom obrazovanju djeca su iste one većine koja budžet poreznim davanjima i puni. Drugo, otežavanje pristupa visokom obrazovanju većini stoji u opreci čak i s uskom vizijom društvenog napretka koju prizivaju tehnokrati kada govore o “društvu znanja“.

Akcijama koje smo dosad sproveli javno smo dali do znanja da odbijamo tu logiku i njezine destruktivne socijalne posljedice. Ne odustajemo od stečenog povijesnog minimuma socijalne jednakosti! U sferi visokog obrazovanja, to se prevodi u jasan zahtjev: u potpunosti javno financirano visokoškolsko obrazovanje!

S istim tim zahtjevom, u utorak 30. ožujka 2010. u 15:30 ispred HNK održat će se protestna akcija “Stop školarine – SVEučilište SVIMA” u organizaciji studenata PMF-a, Filozofskog, Ekonomskog fakulteta i Fakulteta političkih znanosti, uz podršku studenata drugih fakulteta u Zagrebu i Hrvatskoj.

Kontekst i neposredni povod: prije nekoliko dana Vlada Republike Hrvatske donijela je odluku prema kojoj studenti koji ove godine upisuju prvu godinu preddiplomskog studija neće plaćati školarinu. Javnosti je predstavljena kao ispunjenje studentskog zahtjeva za besplatnim obrazovanjem.

Ipak, vladina odluka daleko je od ispunjenja studentskog zahtjeva. Njome nije obuhvaćen najveći broj studenata koji će i dalje biti prisiljeni plaćati studiranje. To su svi studenti viših godina preddiplomskog studija, studenti postdiplomskih studija i izvanredni studenti, a po svemu sudeći od ove godine pridružit će im se i studenti diplomskih studija. Rektori hrvatskih sveučilišta već otvoreno javno objavljuju da će zbog nedostatka sredstava studenti sljedeće godine vjerojatno plaćati diplomske studije (podsjetimo se, školarine za diplomske studije koje je dosad pokrivala Vlada zbog studentskog pritiska penju se na nekim fakultetima i na iznose od preko 9000 kuna).

Medijskim prikazima nasuprot, Vladina odluka ne osigurava besplatno obrazovanje čak ni brucošima. Kriterij zamaskiran konceptom “izvrsnosti” ne znači ništa drugo, nego da će većina studenata prve godine plaćati svoje školovanje po linearnom modelu ili plaćanjem ECTS-bodova.

Hoće li se brucoše financijski penalizirati po ECTS-bodu čija cijena neće biti zakonski regulirana, ili, još gore, hoće li se financijski penalizirati sve studente prve godine čiji prosjek ne bude izvrstan, ostaje i dalje nepoznanica. Ni model studiranja još uvijek nije poznat, iako nas od upisa dijeli svega nekoliko mjeseci.

Unatoč zaklinjanju mjerodavnih struktura u pravednost još uvijek mutnog i nedefiniranog koncepta “izvrsnosti”, očito je posrijedi samo još jedna varijanta modela po kojemu će većina studenata i dalje plaćati za studij, i to isključivo zbog nedostatka političke volje za ulaganje u visoko obrazovanje.

Fiskalna logika ne može biti jasnija: država je ove godine srezala proračun sveučilištima za čak 5%. Sveučilišta će dakle, umjesto da zatraže više novca od Vlade, razliku pokriti naplaćivanjem sve većih školarina studentima.

Posljedice takve politike Vlade ove godine najjasnije se ogledaju na Prirodoslovno-matematičkom i Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Tako je Fakultetsko vijeće Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, na kojemu je Ministarstvo dosad pokrivalo troškove za 80% studenata, ove godine odlučio naplatiti školarine svim studentima.

Na Ekonomskom fakultetu, pored činjenice da na preddiplomskom studiju već sada samo 10% studenata studira uz potporu Ministarstva, ove su godine drastično smanjene kvote za upis na diplomske studije. Takva se praksa uvodi i na Fakultetu političkih znanosti.

Velik broj studenata koji su završili preddiplomski studij neće moći nastaviti školovanje na diplomskom studiju jer za njih nisu predviđena mjesta. Drugim riječima, bit će prisiljeni prekinuti školovanje i pristati na status jeftine radne snage, obzirom da se diploma prvostupnika ne prepoznaje kao visoka stručna sprema i zapravo ima zanemarivu tržišnu vrijednost.

Ovim protestom, koji predstavlja samo jednu u nizu budućih masovnijih akcija, potvrđujemo da ne odustajemo od obrane prava na obrazovanje. Pravo koje nije u jednakoj mjeri dostupno svima, prestaje biti pravom. Uvođenje financijskih pragova oblik je njihova prešutnog ukidanja. Tko to prihvati bez pogovora i otpora odustao je od jednakosti.

Sve kojima je to previsoka cijena pozivamo da nam se pridruže u utorak u 15:30 ispred Hrvatskog narodnog kazališta.

Vezani članci

  • 12. ožujka 2017. Dva motora zrakoplova B-707 i vjetrokaz (izvor: Lynn Greyling @ Public Domain Pictures prema Creative Commons licenci) Nema rasprave s fašistima Globalno jačanje fašistoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostrujaškim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripuštaju i čije komunikacijske protokole iskorištavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvršne političke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju režima u kojem više nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje počivaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i sučeljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uključenih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni poklič – interpelativno sredstvo onkraj činjeničnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.
  • 11. ožujka 2017. Crveni karanfili (izvor: ChadoNihi @ Pixabay prema Creative Commons licenci) Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 11. ožujka 2017. Filozofski fakultet u Zagrebu (Izvor: commons.wikimedia.org) Skripta 85 Nakon višemjesečne blokade redovnog funkcioniranja fakultetskog vijeća, kriza upravljanja FFZG-om kulminirala je na sjednici vijeća 31. siječnja 2017. protestnim odlaskom članova „uprave“, nakon što je vijeće glasanjem odbilo njihov prijedlog izmjene dnevnog reda. Prekinuta sjednica nastavljena je tek 17. veljače, kada je pokrenut postupak za izbor novog dekana, doneseno 400-tinjak neriješenih odluka o napredovanjima te odbijeno produljenje radnog odnosa profesoru Ježiću. Skripta br. 85 objavljena je tijekom veljače 2017. kao reakcija studenata na tadašnju situaciju, a u njoj možete pročitati „Priopćenje studentskih predstavnica i predstavnika u Fakultetskom vijeću i Studentskog zbora FFZG-a povodom sjednice Fakultetskog vijeća od 31. siječnja i izjave za javnost 'uprave FFZG-a'“, tekst „Zašto se trenutna borba tiče svih nas? Teze o krizi na Filozofskom fakultetu“ i tekst Zrinke Breglec „Zaista, kažem vam, ušutkajte Filozofski“, prvotno objavljen na portalu Vox Feminae. Skriptu 85 možete skinuti ovdje (arhiva).
  • 8. ožujka 2017. Noćni marš - 8. mart,  2016. godine, Zagreb (Kristina Josić/Libela) Ne postoje teme koje otvaramo nakon revolucije U svjetlu nedavne odluke Ustavnog suda koji je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ proglasio zastarjelim, i time barem privremeno osujetio sve agresivnije pokušaje desnih konzervativnih struja da dokinu pravo na abortus u Hrvatskoj, kao i predstojećim prijedlozima novoga zakona, iznimno je važno raspravljati o političko-ekonomskom i društvenom kontekstu u kojem žene danas ostvaruju reproduktivna prava. S Vedranom Bibić razgovarali smo o klasnoj dimenziji ženske borbe i dostupnosti izborenih prava, nužnosti nadilaženja ograničenja koja postavlja liberalni feminizam te problemima feminističkih i ljevičarskih organizacija na našim prostorima.
  • 1. ožujka 2017. Clara Zetkin, crtež Roberta Diedrichsa (izvor: Krückstock, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Za oslobođenje žena! Na Međunarodnom radničkom kongresu u Parizu, održanom od 14. do 20. srpnja 1889. godine, politička radnica njemačkog i međunarodnog radničkog pokreta Clara Zetkin, koja je od 1890. upravljala ženskim proleterskim pokretom u Njemačkoj, održala je značajan govor o odnosu ženskog rada i kapitala te specifičnosti ženske nadnice u kapitalističkom sustavu. Ukazavši da pitanje ženske emancipacije nije izolirano pitanje, ustvrdila je da ga je nužno promatrati u kontekstu šire društvene reprodukcije unutar koje i radnici i radnice dijele zajednički interes i istog neprijatelja. Prijevod ovog govora nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 15. veljače 2017. Turisti u posjeti Bijeloj kući u Washingtonu (izvor: Wasted Time R, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Opomena sindikatima Nekoliko dana nakon stupanja na dužnost Donald Trump se sastao s vođama sindikata građevinske industrije obećavši velika infrastrukturna ulaganja koja će dati posla toj industriji, što je rezultiralo sindikalnim oduševljenjem i hvalospjevima na račun novog stanara Bijele kuće – tim nevjerojatnije jer na sastanku nije bilo riječi o planovima nove administracije o poreznom rasterećenju najbogatijih i antisindikalnoj legislativi, koji se direktno tiču radničke klase. Zbog prešućivanja tih tema, kao i veličanja Trumpove odluke o ponovnom pokretanju radova na Keystone XL i Dakota Access cjevovodima, Hamilton Nolan pita se mogu li sindikati biti snaga zagovaranja društvenih jednakosti u Trumpovu mandatu.
  • 12. veljače 2017. Plenarna dvorana konvencijskog centra kralja Husseina na Mrtvom moru u Jordanu, gdje je od 21-23. listopada 2011. održan izvanredni sastanak Svjetskog ekonomskog foruma o ekonomskom rastu i stvaranju radnih mjesta u arapskom svijetu (foto: Nader Daoud, izvor: World Economic Forum @ Flickr prema Creative Commons licenci). Pojmovnik: Ekonomski rast Ekonomski rast izražen rastom bruto domaćeg proizvoda (BDP) često zauzima središnje mjesto političkih rasprava. No prihvaćanje tih dvaju koncepata kao središnjih mjesta političke diskusije na (polu)periferiji ignorira činjenicu da je riječ o konceptima skrojenima po mjeri razvijenih zemalja Zapada čija se ekonomija bazira na kapitalističkoj proizvodnji te koji zanemaruju onu ekonomsku aktivnost koja ne rezultira viškom vrijednosti, prije svega rad u javnom sektoru i kućanstvima. Kao doprinos diskusiji o njihovoj primjenjivosti, iz rubrike „Pojmovnik“ sedmog broja časopisa RAD. prenosimo tekst Tonija Pruga, u kojem autor analizira što zapravo jesu te kako su nastali koncepti ekonomskog rasta i BDP-a.
  • 3. veljače 2017. Demonstracije Podemosa u Madridu pod nazivom „Marš za promjenu“ (izvor: Barcex prema Creative Commons licenci). Solidarne prakse kao baza ljevice Paralelne strukture sve se češće javljaju kao strategija lijevih organizacija i pokreta za sidrenje u društvenom polju. Budući da odgovaraju na potrebe za nečime što u postojećim strukturama nedostaje te ih dopunjavaju, podrazumijeva se da one donose neku novu vrijednost. S druge strane, inzistiranje na paralelnim strukturama ponekad prati i zahtjev za udaljavanjem od tradicionalnih obrazaca, čime se zapada u opasnost da se, ionako erodirane, institucije socijalne države i dalje oslabljuju. O primjerima praksi te ulozi paralelnih struktura u izgradnji lijevih pokreta i organizacija razgovarali smo s Jovicom Lončarom iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 26. siječnja 2017. „Bifurcated Girls“ iz posebnog izdanja Vanity Faira 6. lipnja 1903. godine (izvor: Infrogmation). Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx) Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.