Izjava za medije 29. ožujka 2010.

Sutra u 15:30 pred HNK-om započinje studentska protestna akcija “Stop školarine – SVEučilište SVIMA” u organizaciji studenata PMF-a, FFZG-a, Fakulteta političkih znanosti i Ekonomskog fakulteta. Akcija se događa skoro godinu dana od početka prvih blokada na hrvatskim fakultetima i odgovor je na Vladinu inertnost i “politiku odgađanja” čiji je rezultat i nedavna, u najmanju ruku nejasna, odluka o “besplatnom studiju za brucoše”, a prema svemu sudeći, i uvođenje naplaćivanja školarina na diplomskim studijima. Još jednom se obraćamo hrvatskoj javnosti povodom sutrašnjeg prosvjeda i spomenute odluke Vlade RH.


U posljednje dvije godine studenti su organizirali niz prosvjeda i akcija. U dva navrata, to je kulminiralo i blokadama niza fakultetâ. Svrha tih akcija bila je uvijek ista: suprotstaviti se sve dubljoj komercijalizaciji visokog obrazovanja i prešutnom uvođenju dohodovnog cenzusa putem školarina. Oboje predstavlja oblik napada na pravo na obrazovanje, a time nužno i napad na ideal socijalne jednakosti.

Mediji i političke elite, dežurne perjanice liberalne demokracije i birokratski proroci novih “europskih standarda” u napadima koje zajedno orkestriraju prepoznaju samo nužne korake k društvenoj modernizaciji. U njihovoj specifičnoj viziji poželjnog “modernog” društva socijalna prava predstavljaju tek zastarjele privilegije i iracionalan trošak. Stoga ih je nužno što prije ukloniti s puta – u ime “izvrsnosti” i neupitne dobronamjernosti zakonâ tržišta. U takvoj jednadžbi prava postaju privilegijem pobjednika – manjine dovoljno bogate, sposobne i moćne da sjedne na vrh socijaldarvinističke priramide. Matematička racionalnost državnog budžeta ne dozvoljava drugačiji oblik društvene racionalnosti.

Ova vrsta logike, međutim, prešućuje dvostruko unutarnje proturječje. Prvo, oni koje će objektivna ograničenja budžeta lišiti prava na pristup visokom obrazovanju djeca su iste one većine koja budžet poreznim davanjima i puni. Drugo, otežavanje pristupa visokom obrazovanju većini stoji u opreci čak i s uskom vizijom društvenog napretka koju prizivaju tehnokrati kada govore o “društvu znanja“.

Akcijama koje smo dosad sproveli javno smo dali do znanja da odbijamo tu logiku i njezine destruktivne socijalne posljedice. Ne odustajemo od stečenog povijesnog minimuma socijalne jednakosti! U sferi visokog obrazovanja, to se prevodi u jasan zahtjev: u potpunosti javno financirano visokoškolsko obrazovanje!

S istim tim zahtjevom, u utorak 30. ožujka 2010. u 15:30 ispred HNK održat će se protestna akcija “Stop školarine – SVEučilište SVIMA” u organizaciji studenata PMF-a, Filozofskog, Ekonomskog fakulteta i Fakulteta političkih znanosti, uz podršku studenata drugih fakulteta u Zagrebu i Hrvatskoj.

Kontekst i neposredni povod: prije nekoliko dana Vlada Republike Hrvatske donijela je odluku prema kojoj studenti koji ove godine upisuju prvu godinu preddiplomskog studija neće plaćati školarinu. Javnosti je predstavljena kao ispunjenje studentskog zahtjeva za besplatnim obrazovanjem.

Ipak, vladina odluka daleko je od ispunjenja studentskog zahtjeva. Njome nije obuhvaćen najveći broj studenata koji će i dalje biti prisiljeni plaćati studiranje. To su svi studenti viših godina preddiplomskog studija, studenti postdiplomskih studija i izvanredni studenti, a po svemu sudeći od ove godine pridružit će im se i studenti diplomskih studija. Rektori hrvatskih sveučilišta već otvoreno javno objavljuju da će zbog nedostatka sredstava studenti sljedeće godine vjerojatno plaćati diplomske studije (podsjetimo se, školarine za diplomske studije koje je dosad pokrivala Vlada zbog studentskog pritiska penju se na nekim fakultetima i na iznose od preko 9000 kuna).

Medijskim prikazima nasuprot, Vladina odluka ne osigurava besplatno obrazovanje čak ni brucošima. Kriterij zamaskiran konceptom “izvrsnosti” ne znači ništa drugo, nego da će većina studenata prve godine plaćati svoje školovanje po linearnom modelu ili plaćanjem ECTS-bodova.

Hoće li se brucoše financijski penalizirati po ECTS-bodu čija cijena neće biti zakonski regulirana, ili, još gore, hoće li se financijski penalizirati sve studente prve godine čiji prosjek ne bude izvrstan, ostaje i dalje nepoznanica. Ni model studiranja još uvijek nije poznat, iako nas od upisa dijeli svega nekoliko mjeseci.

Unatoč zaklinjanju mjerodavnih struktura u pravednost još uvijek mutnog i nedefiniranog koncepta “izvrsnosti”, očito je posrijedi samo još jedna varijanta modela po kojemu će većina studenata i dalje plaćati za studij, i to isključivo zbog nedostatka političke volje za ulaganje u visoko obrazovanje.

Fiskalna logika ne može biti jasnija: država je ove godine srezala proračun sveučilištima za čak 5%. Sveučilišta će dakle, umjesto da zatraže više novca od Vlade, razliku pokriti naplaćivanjem sve većih školarina studentima.

Posljedice takve politike Vlade ove godine najjasnije se ogledaju na Prirodoslovno-matematičkom i Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Tako je Fakultetsko vijeće Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, na kojemu je Ministarstvo dosad pokrivalo troškove za 80% studenata, ove godine odlučio naplatiti školarine svim studentima.

Na Ekonomskom fakultetu, pored činjenice da na preddiplomskom studiju već sada samo 10% studenata studira uz potporu Ministarstva, ove su godine drastično smanjene kvote za upis na diplomske studije. Takva se praksa uvodi i na Fakultetu političkih znanosti.

Velik broj studenata koji su završili preddiplomski studij neće moći nastaviti školovanje na diplomskom studiju jer za njih nisu predviđena mjesta. Drugim riječima, bit će prisiljeni prekinuti školovanje i pristati na status jeftine radne snage, obzirom da se diploma prvostupnika ne prepoznaje kao visoka stručna sprema i zapravo ima zanemarivu tržišnu vrijednost.

Ovim protestom, koji predstavlja samo jednu u nizu budućih masovnijih akcija, potvrđujemo da ne odustajemo od obrane prava na obrazovanje. Pravo koje nije u jednakoj mjeri dostupno svima, prestaje biti pravom. Uvođenje financijskih pragova oblik je njihova prešutnog ukidanja. Tko to prihvati bez pogovora i otpora odustao je od jednakosti.

Sve kojima je to previsoka cijena pozivamo da nam se pridruže u utorak u 15:30 ispred Hrvatskog narodnog kazališta.

Vezani članci

  • 20. lipnja 2017. Ana Brnabić na sastanku Nacionalne Alijanse za Lokalni Ekonomski Razvoj, 28. srpnja 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
  • 14. lipnja 2017. Potonula crkva, Rosa Luxemburg Platz, Berlin, 2017., autori: NOVOFLOT (foto: AG) Feministička teologija kao borbena politička praksa Danas, u vrijeme snažnog kontrarevolucionarnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religioznih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva. Donosimo vam pregled razvoja feminističke teologije, jedne od teorija oslobođenja koja iz rodne perspektive kritizira religijske tekstove i historiju kršćanstva, a materijalističku analizu koristi kao alat za prokazivanje sprege crkvenih institucija i vladajućih struktura, pozivajući rodno, klasno i rasno deprivilegirane grupe na solidarnost u otporu sistemskom nasilju i u crkvi i u društvu. Rad Roberte Nikšić o feminističkoj teologiji nastao je u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Ankice Čakardić.
  • 8. lipnja 2017. „European Union, Brand New Headquarters“ (izvor: Peter Kurdulija @ Flickr prema Creative Commons licenci). Zašto sam potpisao „10 prijedloga“ Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije“ nije potpisala niti jedna politička stranka, organizacija civilnog društva ili bilo koje drugo tijelo s prostora bivše Jugoslavije. U osobno ime potpisali su ga filozofkinja Tijana Okić iz BiH, Maja Breznik, istraživačica iz Slovenije, Rastko Močnik, sociolog i sveučilišni profesor iz Slovenije i Andreja Živković, istraživač iz Srbije koji nam je u kratkom tekstu ocrtao svoje viđenje političkih dimenzija trenutnih previranja u Europi i razloge za potpisivanje manifesta s kojim se ne slaže u potpunosti, ali koji razumije kao „tranzicijski program ujedinjenog fronta“, čija je svrha da razotkrije „političke kontradikcije između stvarnih potreba radnih ljudi i zahtjeva progresivnih snaga te nesposobnosti sistema Europske unije da u obliku kako je trenutno konstituiran ispuni takve potrebe i zahtjeve“.
  • 1. lipnja 2017. Osijek - Essegg 1905., naklada R. Bačić. Gornjegradsko šetalište - Oberstädter Park. (izvor: Vladimir Tkalčić @ Flickr prema Creative Commons licenci). Diskretni šarm revizije Povodom osječkog predstavljanja makedonskog prijevoda romana Unterstadt i drugog kruga lokalnih izbora u kojima sudjeluje i njegova autorica Ivana Šojat kao kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice za gradonačelnicu Osijeka, donosimo analizu političke dimenzije Šojatina književnog teksta koji se skladno uklopio u postsocijalističke prozne trendove na ovim prostorima, barem na dva načina: kriminaliziranjem Narodnooslobodilačke borbe u skladu s teorijom o dvama totalitarizmima te viktimizacijom kapitalista izvlaštenih nakon pobjede socijalističke revolucije u Jugoslaviji.
  • 13. svibnja 2017. „LEBANON HANOVER III“ (izvor: Rowena Waack @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci.) Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.
  • 13. svibnja 2017. "Narodni junak", grafit o Jeremyju Corbynu u Camdenu u Londonu (izvor: duncan c prema Creative Commons licenci). Budućnost ljevice u Europi Autor predviđa da će pozicije lijevog centra sve više slabjeti, odnosno da već sada nemaju budućnost, čime se otvara prostor za radikalne proeuropske lijeve opcije. No s obzirom na njihove unutarnje razjedinjenosti i antagonizme, istovremeno postavlja pitanje hoće li takva ljevica imati kapaciteta natjecati se s emotivnom snagom nacionalističke desnice. James K. Galbraith, postkejnzijanski je ekonomist koji će u Zagrebu održati nekoliko predavanja od kojih je prvo 14. svibnja 2017. na otvorenju Konferencije 10. Subversive Festivala s Costasom Lapavitsasom, na temu društveno-ekonomske krize Grčke. U narednim će danima na Festivalu i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu otvoriti i teme političke ekonomije globalizacije te razvoja nejednakosti.
  • 9. svibnja 2017. Žute gumene rukavice (izvor: russellstreet @ Flickr, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci.) Diktat norme u agencijskom čišćenju U rastućem broju prekarnog, outsourcanog radništva među koje značajan dio otpada na iznimno potplaćene i fizički zahtjevne, često feminizirane poslove čišćenja i održavanja (gdje se u više od 90 % slučajeva zapošljavaju žene), podjednako u javnom kao i u privatnom sektoru, još se uvijek nije pronašao adekvatni model za sindikalni otpor i organiziranje. Autorica je u ovoj autoetnografskoj crtici zabilježila iskustvo prekarno zaposlene medijske radnice, ukazujući na neravnopravnost i nezaštićenost radnog odnosa kojega posreduju agencije za zapošljavanje te u kojemu radnik/ca još jednom izvlači deblji kraj.
  • 7. svibnja 2017. „Hugo Boss kolekcija 1934“, autor: Cengizhankilicoglu (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Nemoguće je funkcionirati samo na parlamentarnoj razini S Tariqom Alijem, piscem, redateljem i urednikom New Left Reviewa razgovarali smo o kapitalističkoj rekonstrukciji političkog sustava i historijskom revizionizmu, opadanju moći sindikata, parlamentarnoj borbi i nužnosti izvanparlamentarnog djelovanja, feminizmu, LGBTIQ+ pravima te ekološkoj krizi. „Unutar civilnog društva, na razini gradova, regija i na nacionalnom nivou treba uspostaviti niz predstavničkih skupština u koje će se ljudi birati izvan postojećeg kapitalističkog sustava, i unutar kojih će moći raspravljati. Neće imati preveliku moć, ali će barem predstavljati uporište za radikale koji su uspjeli ući u parlament.“
  • 24. travnja 2017. Europski parlament, Strasbourg, zima 2015. (foto: Pietro Naj-Oleari, izvor: European Parliament @ Flickr prema Creative Commons licenci. | © European Union 2014 - European Parliament. (Attribution-NonCommercial-NoDerivs Creative Commons license)) Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije Perry Anderson u nedavnom je tekstu ustvrdio da ekstremna desnica uspijeva mobilizirati puno veću biračku bazu, igrajući na kartu rasističkih sentimenata i ksenofobnih rješenja te pojednostavljenih političko-ekonomskih manevara, dok se ljevica, uz iznimke, libi postaviti odveć nedvosmislene i izravne zahtjeve. Kako bi doskočili tom problemu, a zadržavajući se u duhu humanog internacionalizma, donosimo vam prijevod teksta skupine aktera/ki s europske ljevice koji na raspravu stavlja deset prijedloga kao pokušaj razračunavanja s izostankom jasne mobilizacijske podloge za izlazak iz europske krize.