Nova izjava za medije povodom “Stop školarine – SVEučilište SVIMA” 25.3.

Nedugo nakon najave prosvjeda 30. ožujka u nekom zapećku državne riznice naći će se 129.990.187,00 HRK za prvu godinu studija ovogodišnjih brucoša. Problem odgođen nije i problem riješen: studentski pritisak se mora nastaviti. 30. ožujka će javnost još jednom, svim podvalama unatoč, moći svjedočiti erupciji studentske rezolutnosti u borbi za slobodno sveučilište i istinski slobodno i pravedno društvo.


Kao i svaki put prije neke studentske akcije u protekle dvije godine, vlada se eto slučajno baš netom prije najavljena prosvjeda odlučuje javiti sa svojim planovima i ustupcima studentima za sljedeću akademsku godinu. Ovaj put je to uredba kojom se obavezuju brucošima dogodine platiti prvu godinu studija. Posve je jasno zašto se to čini i zašto baš sada – riječ je o smišljenu i manipulativnu pokušaju da se osujeti studentski i srednjoškolski prosvjed najavljen za 30. ožujka. No također je jasno da to vlastima, kao ni nikad dosada, neće uspjeti, kao što je jasno i to da vlasti tim potezom nisu ni izbliza ispunile studentske zahtjeve.

Podsjetimo se koji je studentski zahtjev: besplatno, tj. potpuno javno financirano, obrazovanje na svim razinama – preddiplomskoj, diplomskoj i postdiplomskoj. Očito je da vladin prijedlog to nije. Moglo bi se pomisliti – ta što sad ti više studenti hoće? Zar im nije dosta? No studenti ne ustraju uporno na svom zahtjevu zato što bi bili tvrdoglavi ili nerazumni. Oni na svom jasnom zahtjevu ustraju iz dva jednostavna razloga. Prvi je taj što je pravo na obrazovanje jedno od osnovnih ljudskih prava, zajamčeno među ostalim i hrvatskim ustavom. Pravima se ne licitira i prava nisu na prodaju, tim više kada o njima ovisi budućnost čitavog društva. Drugi je razlog taj što su studenti itekako svjesni da nas samo potpuno javno financirano obrazovanje, bez ikakvih iznimaka i ograda, približava cilju slobodnoga i emancipatornog obrazovanja koje je od ključnog značenja za budućnost cijele zemlje. Svaki model obrazovanja u kojem postoji bilo koji vid plaćanja nosi u sebi klicu daljnje komercijalizacije. A komercijalizacija koja u sustavu ostaje nakon najnovije vladine intervencije sve je samo ne klica.

Što je u cijeloj stvari nakon posljednjega poteza vlade problematično:
a) Iz proračuna će se financirati samo prva godina studija, no nije jasno po kojem modelu, niti je jasno kako će studij izgledati već nakon prvog semestra. Lako bi se moglo dogoditi da odmah nakon prvog semestra većina studenata opet plaća svoj studij i to čak i više nego što je to bilo dosad.
b) Ostalo je nejasno hoće li vlast i dogodine financirati diplomske studije (tj. 4. i 5. godinu studija), što je dosad činila pod jakim studentskim pritiskom.
c) Izvanredni studenti i postdiplomanti će i dalje plaćati svoj studij, pri čemu se prvom kategorijom može itekako manipulirati (primjerice povećavajući broj izvanrednih studenata na prvoj godini umjesto dosadašnjih redovnih studenata “za osobne potrebe” koji su plaćali svoj studij, čime bi se postiglo to da opet jednak broj studenata plaća samo što bi se nazivali drugim imenom).
d) Studenti ne zahtijevaju privremene uredbe koje se mogu opozvati istog trena kada popusti studentski pritisak. Studenti su jasno i glasno tražili izmjenu zakona ili ustava kojom bi se zabranio bilo kakav vid naplaćivanja u javnom (visokom) obrazovanju.

Nakon ovog zadnjeg vladina bacanja prašine u oči, samo posljednjeg takvog vatrogasnog poteza u nizu, u situaciji smo da će se budući student, a sadašnji maturant, upisati na fakultet očekujući besplatan studij, dok se vrlo lako može dogoditi da će već sljedeći semestar masno plaćati taj isti studij (ako si to uopće može priuštiti). Pritom im prije početka studija uvjeti studiranja neće uopće biti poznati, a visina školarina i cijena ECTS-bodova neće biti regulirana zakonom i svaki fakultet će ih moći dizati koliko god hoće, na što će mnogi biti i prisiljeni sve manjim državnim izdvajanjima za obrazovanje. Također treba reći da će na udaru za plaćanje biti upravo oni (“neuspješni”) studenti koji su zbog nedostatka financijskih sredstava prisiljeni uz studiranje raditi, što im onemogućava da se u potpunosti posvete studiju.

Manipulacije i zaplotnjačke igrarije vladajućih struktura nisu ni do koljena odlučnosti i ozbiljnosti studentskoga pokreta koji s prijezirom gleda na bijedne pokušaje vlasti kojima se pokušava još neko vrijeme zadržati u sedlu. Ogrezla u kaljuži ispraznoga politikanstva i brige za vlastite interese, vlast ne može prepoznati studente kao glasnike nove demokracije koji se bore ne za svoje sitne prizemne interese nego za budućnost cijeloga društva. 30. ožujka će javnost još jednom, svim podvalama unatoč, moći svjedočiti erupciji studentske rezolutnosti u borbi za slobodno sveučilište i istinski slobodno i pravedno društvo.

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve