Nova izjava za medije povodom “Stop školarine – SVEučilište SVIMA” 25.3.

Nedugo nakon najave prosvjeda 30. ožujka u nekom zapećku državne riznice naći će se 129.990.187,00 HRK za prvu godinu studija ovogodišnjih brucoša. Problem odgođen nije i problem riješen: studentski pritisak se mora nastaviti. 30. ožujka će javnost još jednom, svim podvalama unatoč, moći svjedočiti erupciji studentske rezolutnosti u borbi za slobodno sveučilište i istinski slobodno i pravedno društvo.


Kao i svaki put prije neke studentske akcije u protekle dvije godine, vlada se eto slučajno baš netom prije najavljena prosvjeda odlučuje javiti sa svojim planovima i ustupcima studentima za sljedeću akademsku godinu. Ovaj put je to uredba kojom se obavezuju brucošima dogodine platiti prvu godinu studija. Posve je jasno zašto se to čini i zašto baš sada – riječ je o smišljenu i manipulativnu pokušaju da se osujeti studentski i srednjoškolski prosvjed najavljen za 30. ožujka. No također je jasno da to vlastima, kao ni nikad dosada, neće uspjeti, kao što je jasno i to da vlasti tim potezom nisu ni izbliza ispunile studentske zahtjeve.

Podsjetimo se koji je studentski zahtjev: besplatno, tj. potpuno javno financirano, obrazovanje na svim razinama – preddiplomskoj, diplomskoj i postdiplomskoj. Očito je da vladin prijedlog to nije. Moglo bi se pomisliti – ta što sad ti više studenti hoće? Zar im nije dosta? No studenti ne ustraju uporno na svom zahtjevu zato što bi bili tvrdoglavi ili nerazumni. Oni na svom jasnom zahtjevu ustraju iz dva jednostavna razloga. Prvi je taj što je pravo na obrazovanje jedno od osnovnih ljudskih prava, zajamčeno među ostalim i hrvatskim ustavom. Pravima se ne licitira i prava nisu na prodaju, tim više kada o njima ovisi budućnost čitavog društva. Drugi je razlog taj što su studenti itekako svjesni da nas samo potpuno javno financirano obrazovanje, bez ikakvih iznimaka i ograda, približava cilju slobodnoga i emancipatornog obrazovanja koje je od ključnog značenja za budućnost cijele zemlje. Svaki model obrazovanja u kojem postoji bilo koji vid plaćanja nosi u sebi klicu daljnje komercijalizacije. A komercijalizacija koja u sustavu ostaje nakon najnovije vladine intervencije sve je samo ne klica.

Što je u cijeloj stvari nakon posljednjega poteza vlade problematično:
a) Iz proračuna će se financirati samo prva godina studija, no nije jasno po kojem modelu, niti je jasno kako će studij izgledati već nakon prvog semestra. Lako bi se moglo dogoditi da odmah nakon prvog semestra većina studenata opet plaća svoj studij i to čak i više nego što je to bilo dosad.
b) Ostalo je nejasno hoće li vlast i dogodine financirati diplomske studije (tj. 4. i 5. godinu studija), što je dosad činila pod jakim studentskim pritiskom.
c) Izvanredni studenti i postdiplomanti će i dalje plaćati svoj studij, pri čemu se prvom kategorijom može itekako manipulirati (primjerice povećavajući broj izvanrednih studenata na prvoj godini umjesto dosadašnjih redovnih studenata “za osobne potrebe” koji su plaćali svoj studij, čime bi se postiglo to da opet jednak broj studenata plaća samo što bi se nazivali drugim imenom).
d) Studenti ne zahtijevaju privremene uredbe koje se mogu opozvati istog trena kada popusti studentski pritisak. Studenti su jasno i glasno tražili izmjenu zakona ili ustava kojom bi se zabranio bilo kakav vid naplaćivanja u javnom (visokom) obrazovanju.

Nakon ovog zadnjeg vladina bacanja prašine u oči, samo posljednjeg takvog vatrogasnog poteza u nizu, u situaciji smo da će se budući student, a sadašnji maturant, upisati na fakultet očekujući besplatan studij, dok se vrlo lako može dogoditi da će već sljedeći semestar masno plaćati taj isti studij (ako si to uopće može priuštiti). Pritom im prije početka studija uvjeti studiranja neće uopće biti poznati, a visina školarina i cijena ECTS-bodova neće biti regulirana zakonom i svaki fakultet će ih moći dizati koliko god hoće, na što će mnogi biti i prisiljeni sve manjim državnim izdvajanjima za obrazovanje. Također treba reći da će na udaru za plaćanje biti upravo oni (“neuspješni”) studenti koji su zbog nedostatka financijskih sredstava prisiljeni uz studiranje raditi, što im onemogućava da se u potpunosti posvete studiju.

Manipulacije i zaplotnjačke igrarije vladajućih struktura nisu ni do koljena odlučnosti i ozbiljnosti studentskoga pokreta koji s prijezirom gleda na bijedne pokušaje vlasti kojima se pokušava još neko vrijeme zadržati u sedlu. Ogrezla u kaljuži ispraznoga politikanstva i brige za vlastite interese, vlast ne može prepoznati studente kao glasnike nove demokracije koji se bore ne za svoje sitne prizemne interese nego za budućnost cijeloga društva. 30. ožujka će javnost još jednom, svim podvalama unatoč, moći svjedočiti erupciji studentske rezolutnosti u borbi za slobodno sveučilište i istinski slobodno i pravedno društvo.

Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve