Nova izjava za medije povodom “Stop školarine – SVEučilište SVIMA” 25.3.

Nedugo nakon najave prosvjeda 30. ožujka u nekom zapećku državne riznice naći će se 129.990.187,00 HRK za prvu godinu studija ovogodišnjih brucoša. Problem odgođen nije i problem riješen: studentski pritisak se mora nastaviti. 30. ožujka će javnost još jednom, svim podvalama unatoč, moći svjedočiti erupciji studentske rezolutnosti u borbi za slobodno sveučilište i istinski slobodno i pravedno društvo.


Kao i svaki put prije neke studentske akcije u protekle dvije godine, vlada se eto slučajno baš netom prije najavljena prosvjeda odlučuje javiti sa svojim planovima i ustupcima studentima za sljedeću akademsku godinu. Ovaj put je to uredba kojom se obavezuju brucošima dogodine platiti prvu godinu studija. Posve je jasno zašto se to čini i zašto baš sada – riječ je o smišljenu i manipulativnu pokušaju da se osujeti studentski i srednjoškolski prosvjed najavljen za 30. ožujka. No također je jasno da to vlastima, kao ni nikad dosada, neće uspjeti, kao što je jasno i to da vlasti tim potezom nisu ni izbliza ispunile studentske zahtjeve.

Podsjetimo se koji je studentski zahtjev: besplatno, tj. potpuno javno financirano, obrazovanje na svim razinama – preddiplomskoj, diplomskoj i postdiplomskoj. Očito je da vladin prijedlog to nije. Moglo bi se pomisliti – ta što sad ti više studenti hoće? Zar im nije dosta? No studenti ne ustraju uporno na svom zahtjevu zato što bi bili tvrdoglavi ili nerazumni. Oni na svom jasnom zahtjevu ustraju iz dva jednostavna razloga. Prvi je taj što je pravo na obrazovanje jedno od osnovnih ljudskih prava, zajamčeno među ostalim i hrvatskim ustavom. Pravima se ne licitira i prava nisu na prodaju, tim više kada o njima ovisi budućnost čitavog društva. Drugi je razlog taj što su studenti itekako svjesni da nas samo potpuno javno financirano obrazovanje, bez ikakvih iznimaka i ograda, približava cilju slobodnoga i emancipatornog obrazovanja koje je od ključnog značenja za budućnost cijele zemlje. Svaki model obrazovanja u kojem postoji bilo koji vid plaćanja nosi u sebi klicu daljnje komercijalizacije. A komercijalizacija koja u sustavu ostaje nakon najnovije vladine intervencije sve je samo ne klica.

Što je u cijeloj stvari nakon posljednjega poteza vlade problematično:
a) Iz proračuna će se financirati samo prva godina studija, no nije jasno po kojem modelu, niti je jasno kako će studij izgledati već nakon prvog semestra. Lako bi se moglo dogoditi da odmah nakon prvog semestra većina studenata opet plaća svoj studij i to čak i više nego što je to bilo dosad.
b) Ostalo je nejasno hoće li vlast i dogodine financirati diplomske studije (tj. 4. i 5. godinu studija), što je dosad činila pod jakim studentskim pritiskom.
c) Izvanredni studenti i postdiplomanti će i dalje plaćati svoj studij, pri čemu se prvom kategorijom može itekako manipulirati (primjerice povećavajući broj izvanrednih studenata na prvoj godini umjesto dosadašnjih redovnih studenata “za osobne potrebe” koji su plaćali svoj studij, čime bi se postiglo to da opet jednak broj studenata plaća samo što bi se nazivali drugim imenom).
d) Studenti ne zahtijevaju privremene uredbe koje se mogu opozvati istog trena kada popusti studentski pritisak. Studenti su jasno i glasno tražili izmjenu zakona ili ustava kojom bi se zabranio bilo kakav vid naplaćivanja u javnom (visokom) obrazovanju.

Nakon ovog zadnjeg vladina bacanja prašine u oči, samo posljednjeg takvog vatrogasnog poteza u nizu, u situaciji smo da će se budući student, a sadašnji maturant, upisati na fakultet očekujući besplatan studij, dok se vrlo lako može dogoditi da će već sljedeći semestar masno plaćati taj isti studij (ako si to uopće može priuštiti). Pritom im prije početka studija uvjeti studiranja neće uopće biti poznati, a visina školarina i cijena ECTS-bodova neće biti regulirana zakonom i svaki fakultet će ih moći dizati koliko god hoće, na što će mnogi biti i prisiljeni sve manjim državnim izdvajanjima za obrazovanje. Također treba reći da će na udaru za plaćanje biti upravo oni (“neuspješni”) studenti koji su zbog nedostatka financijskih sredstava prisiljeni uz studiranje raditi, što im onemogućava da se u potpunosti posvete studiju.

Manipulacije i zaplotnjačke igrarije vladajućih struktura nisu ni do koljena odlučnosti i ozbiljnosti studentskoga pokreta koji s prijezirom gleda na bijedne pokušaje vlasti kojima se pokušava još neko vrijeme zadržati u sedlu. Ogrezla u kaljuži ispraznoga politikanstva i brige za vlastite interese, vlast ne može prepoznati studente kao glasnike nove demokracije koji se bore ne za svoje sitne prizemne interese nego za budućnost cijeloga društva. 30. ožujka će javnost još jednom, svim podvalama unatoč, moći svjedočiti erupciji studentske rezolutnosti u borbi za slobodno sveučilište i istinski slobodno i pravedno društvo.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.
  • 9. listopada 2023. Kad ti petsto zakonskih prijedloga radi o glavi Liberalna i neoliberalna legislativa te pravni okviri, kako u Europi tako i Americi, očekivano, uspješno i brzo apsorbiraju ultrakonzervativne pritiske i transfobnu artikulaciju koja direktno utječe na trans populaciju. Donose se diskriminatorni zakoni koji zatiru prava jedne društvene skupine i u sebi sadržavaju opasne eradikcionističke elemente koji prijete genocidnim nasiljem.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 29. lipnja 2023. Politički dosezi serijala RuPaul’s Drag Race U kritičkom osvrtu na popularni američki reality show RuPaul's Drag Race, autorica teksta preispituje njegove komodifikacijske okvire i ukalupljenost u kapitalistički realizam odnosno suženu reprezentaciju draga, te historizira moderni drag: od ballroom scene Crnih kvir osoba iz Harlema tijekom 1920-ih, preko paralelnih struktura i jačanja Pokreta za oslobođenje gejeva i lezbijki tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do recentnih aproprijacija drag i kvir kulture. Oštrica kritike cisheteronormativnog društva i njegovih artificijelnih patrijarhalnih rodnih uloga – opresivnih kako za žene, tako i za kvir ljude, ali i same muškarce – u popularnim je reprezentacijama vidno oslabjela. Primjer toga je i Drag Race, koji drag, ali i kvir, svodi na performativnu zabavu za široku publiku. Namjesto kritike, horizontalnosti i solidarnosti, show promiče agresivnu kompeticiju i snažni individualizam, koji tobože nadilazi sve strukturne opresije.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve