Štrajk u osječkoj “Pivovari”

Radnici osječke “Pivovare“ d.d. okupljeni u Hrvatskoj udruzi sindikata (HUS), koji je većinski sindikat u tvrtki, odlučili su 24. veljače, nakon neuspjelih pregovora oko novog kolektivnog ugovora i procesa mirenja s Upravom, stupiti u štrajk. Sedmi dan štrajka članovi Radničke borbe razgovarali su s Darkom Andrašekom, predsjednikom radničkog vijeća osječke “Pivovare” d.d. i članom HUS-ovog Sindikata osječke “Pivovare” d.d.


RB: Koji su, po Vama, razlozi koji su doveli do toga da radnici osječke“Pivovare“ d.d. stupe u štrajk?

Darko Andrašek: Prvo bih zahvalio “Radničkoj borbi“ što je omogućila da javnosti prezentiramo punu istinu o razlozima stupanja u štrajk, ali i o neviđenom kriminalu i opetovanom kršenju radničkih prava u “Pivovari“ d.d., koje se provodi od kada je na njezinom čelu direktor i većinski vlasnik Ivan Komak.

Upravni odbor Hrvatskog fonda za privatizaciju je podigao tužbu, kojom će se dokazati da je Komakov vlasnički udio od 48% protuzakonit, te da on nije vlasnik većinskog udjela od 88% kao što se predstavlja. Tako da se i ta misterija jednom zauvijek razriješi.

No, vratimo se razlozima koji su nas, radnike “Pivovare“ d.d., nagnali da stupimo u štrajk. Naime, u tijeku pregovora oko novog kolektivnog ugovora Uprava na čelu s Komakom je donijela jednostrani akt po kojem bi plaće radnika bile smanjene za 1000-1500 kuna. Isto tako, po tom pravilniku je predviđen i novi katalog radnih mjesta po kojem bi oko sto radnika bilo proglašeno viškom. Za ovakve poteze Uprave nema ama baš niti jednog ekonomskog opravdanja budući se dobit tvrtke povećala, a ne smanjila. Ovdje je na djelu ljudska pohlepa oličena u liku i djelu Ivana Komaka, a na štetu radnika.

Radnici “Pivovare“ d.d. će biti u štrajku sve dok se ne potpiše kolektivni ugovor kojim će se zadržati dosadašnja prava radnika i od toga nećemo odustati ni za jedan jedini milimetar. Godinama između Sindikata i sadašnjeg direktora nema nikakvog dijaloga. E, pa došlo je vrijeme da se i to jednom za svagda riješi. I još nešto: do 2006. godine, kada je došao Komak, u “Pivovari“ d.d. smo imali kolektivni ugovor gdje je bila ugrađena i jedna odredba po kojoj smo financirali djecu umrlih radnika Pivovare, sve dok traje njihovo školovanje. Mjesečni iznos je bio 1000 kuna za svako dijete, a takve djece ima ukupno četvero. Dakle, samo 4.000 kuna. Svi dosadašnji vlasnici tu odredbu nisu ukinuli jer su smatrali da se u takvo što ne smije dirati. Komak, “veliki vjernik“, kakvim se voli predstavljati, odmah je to izbacio iz kolektivnog ugovora. Toliko o njegovoj vjeri i kršćanskom svjetonazoru.

RB.: U osječkoj “Pivovari“ d.d. osim HUS-a djeluje i Sindikat PPDiV-a. Oni su s Upravom potpisali novi kolektivni ugovor. O čemu se tu, zapravo, radi?

Darko Andrašek: Sindikat PPDiV-a je manjinski sindikat u “Pivovari“ d.d., a osnovan je na vrlo interesantan način. Naime, Ivan Komak je jednom prigodom na skup radnika doveo Šimu Oreškovića (regionalni povjerenik PPDiV-a za Slavoniju i Baranju) i rekao otprilike ovako: “Evo, ljudi, ovo je pravi čovjek za vas i od sada se učlanjujte samo u ovaj sindikat.“ Odmah po osnivanju Komak im je odobrio pozajmicu u iznosu od 19.600,00 kuna dok podružnici HUS-a tu pozajmicu nije odobrio. Sami prosudite koliko je PPDiV u stanju štititi i boriti se za radnike i radnička prava. Naravno, ogromna većina radnika nije nasjela na ovaj jeftini trik. Koliko se taj sindikat i Šima Orešković bori za radnička prava dokazao je i ovim svojim potezom gdje je izdao radnike, članove njegovog sindikata, pa sad oni, uvidjevši da su prodani, prelaze k nama. Inače, u osječkoj “Pivovari“ d.d. PPDiV ima samo 10 članova. To sve govori o njihovoj snazi i ozbiljnosti.

“Pivovara” d.d. ima i dvije tvrtke kćeri, “Piće plus” d.o.o. i “Pivo 1697” d.o.o. Tamo su, uglavnom, zaposleni mladi ljudi koje je doveo Komak i koji rade na određeno vrijeme, a pod pritiskom su morali potpisati članstvo u PPDiV-u. Osim toga ove dvije tvrtke služe da se radnike može neograničeno držati pod ugovorom o radu na određeno vrijeme. Kad u jednoj istekne zakonski rok, radnik se prebacuje u drugu. Na taj način se radnici drže u strahu i stvaraju slijepi poslušnici Komakove neodgovorne i kriminalne politike kao direktora i vlasnika.

RB: Spomenuli ste neviđeni kriminal i opetovano kršenje radničkih prava. Kako se ono očituje?

Darko Andrašek: Ivan Komak je “vlasnik“ protiv kojega se vodi više kaznenih postupaka zbog pronevjere, prijevare u gospodarskom poslovanju i sklapanja štetnog ugovora.

Najeklatantniji primjer kriminala u “Pivovari“ d.d. je taj kad je Komakov sin Ivica skoro svaki drugi dan, svakog tjedna, uzimao po par gajbi piva i šta ja znam sve ne i u službenom automobilu, bez vozačke dozvole, to izvozio i prodavao na crno. Portirima je bilo strogo zabranjeno svako zaustavljanje njegova sina.

Nadalje, Komak je sam sebi isplatio predujam dividende u iznosu od cca 1.100.000,00 kuna, a iznos od vrtoglavih 900.000,00 kuna je pozajmio od “Pivovare“ d.d. da bi mogao otplaćivati kredit u PBZ-u koji je podigao u vrijeme kada je kupio dionice.

Državni inspektorat je u zadnjih šest mjeseci prošle godine utvrdio dvanaest teških prekršaja vezanih uz Zakon o radu, od neplaćanja prekovremenih radnih sati preko vrijeđanja radnika psovanjem i omalovažavanjem pa sve do nezakonitih otkaza ugovora o radu. Jednoj radnici je dao nezakonit otkaz da bi, vjerojatno uvidjevši svoju pogrešku, istu vratio na posao. Da nije žalosno bilo bi smiješno.

RB: Kakve su reakcije javnosti, te gradskih i županijskih čelnika?

Darko Andrašek: Prvi dan štrajka bilo je raznih dezinformacija pa je takva bila i reakcija javnosti. Pričalo se da se u krugu “Pivovare“ d.d. štrajk koristi da bi radnici neovlašteno konzumirali piva iz skladišta što je notorna neistina jer je štrajkaški odbor prvi dan izričito zabranio tako nešto i moram reći da se svi radnici striktno pridržavaju naputaka. Već drugi dan, kada su prave informacije došle do javnosti, građani su prepoznali našu pravednu borbu za ostvarenje radničkih prava. Tako smo imali slučaj gdje nam je jedan privatnik, koji je želio ostati anoniman, donio grah i kobasice. Nebrojeni su primjeri gdje nas građani Osijeka podupiru i daju nam podršku. Ovom prigodom bih im, u ime svih radnika“Pivovare“ d.d., zahvalio na tome. Jedino je izostala žešća reakcija na najavu Uprave da će u slučaju da se štrajk oduži dovesti zamjenske radnike. No, to je možda i zbog toga što do njih nije doprla takva informacija. I na to smo spremni i poručujemo da ćemo svim sredstvima braniti naša radna mjesta. Reakcija gradskih i županijskih vlasti, za razliku od građana, je kod nas izazvala veliko nezadovoljstvo. Ne pokazuju niti najmanje zanimanje za ovaj slučaj iako su jako dobro upoznati sa svim događanjima u “Pivovari“ d.d. Ne znam ni sam od kuda ta inertnost vlasti u gradu i županiji, no to njima ostavljam na savjesti. Možda netko od njih pročita ovaj intervju, te se napokon probude i zainteresiraju za ovaj štrajk.

S naše strane mogu poručiti da ćemo ustrajati u borbi za radnička prava, te bih poručio svim radnicima u Hrvatskoj da samo jedinstvom i odlučnom borbom mogu izboriti i poboljšati svoj status, te da ne čekaju kada već bude prekasno.

tekst je objavljen na stranicama Radničke borbe 2. veljače 2010.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve