Govori s prosvjedne akcije 30. ožujka

Tjedan dana nakon protestne akcije “STOP Školarine SVEučilište SVIMA!” održane 30. ožujka 2010. ispred Hrvatskog narodnog kazališta u organizaciji studenata Fakulteta političkih znanosti, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Ekonomskog fakulteta i Filozofskog fakulteta objavljujemo govore koje su studenti držali ispred samog Rektorata.


Zajednički govor

Nalazimo se danas ovdje s dobrim razlogom. Zapravo, razloga je i više nego jedan. Razlozi studenata Filozofskog za dolazak nisu nužno identični razlozima studenata Ekonomije. Razlozi studenata PMF-a nisu nužno razlozi studenata Političkih znanosti. O specifičnostima na pojedinim fakultetima čut ćemo više nešto kasnije.

Ostaje temeljna činjenica da su svi naši pojedinačni razlozi aspekti istog, obuhvatnijeg problema. I rezanje upisnih kvota za diplomske studije i naplaćivanje školarina predstavljaju oblik uskraćivanja prava na obrazovanje. Ustav ove države kaže da pravo na obrazovanje pripada svima u jednakoj mjeri, ali nadležni ministar se ne slaže. Obrazovanje ne može biti besplatno za svakoga, rekao je. A mogao je reći i da pravo ne može pripadati svakome. Tko prvu izjavu smatra prihvatljivom, a drugu skandaloznom, trebao bi zastati i još jednom promisliti. Neovisno o razlikama u rječniku, sadržaj im je isti.

Ministar se ipak požurio dodati kako će upis u prvu godinu preddiplomskog studija sljedeće akademske godine biti besplatan za sve. Time su za njega riješena sva daljnja pitanja, uključujući i pitanja prava i jednakosti. Mi ćemo neka od tih pitanja ipak postaviti jer nas se tiču toliko izravno da ih ne možemo ne postaviti.

Kao prvo, budućim je brucošima rečeno kako o školarinama – zasad! – ne moraju voditi brige. Ali nije im objašnjeno u kojim će uvjetima morati početi voditi računa o tome. Na primjer, znači li pad jednog kolegija gubitak prava na besplatno obrazovanje? I po kojoj će cijeni otad nadalje iskupljivati svoj neuspjeh? O tome se i dalje ništa ne zna, kao ni i o samom modelu po kojem će se sljedeće godine studirati. I to unatoč činjenici da nas od upisa dijeli svega nekoliko mjeseci! Među svim tim neizvjesnostima, izvjesno je zasad samo da će – neovisno o uspjehu i redovitosti izvršavanja obveza – diplomski studij plaćati svi!

Nadalje, u prijedlozima Povjerenstva za izradu promjene zakonske regulative u visokom obrazovanju moglo se čitati da će sveučilištima i fakultetima biti dopušteno u bilo kojem trenutku početi naplaćivati školarine u slučaju da država ne izvrši svoje financijske obaveze prema njima. Ponovimo to još jednom! U slučaju da država ne izvrši svoje ugovorne obveze prema sveučilištima, ova će slegnuti ramenima i novac umjesto toga namaknuti od studenata. Time se – sasvim otvoreno – najavljuje vjerojatnost nepoštivanja obveza od strane državnih institucija kao gotova stvar. Postoji dobar razlog za to: država, naime, ni sada ne podmiruje redovito svoje obaveze prema sveučilištima. Predstavnici sveučilišta dosjetili su se, dakle, kako se ubuduće boriti protiv neodgovornosti i kršenja ugovornih obveza od strane države: tako da si osiguraju pravo da po nahođenju novac izvlače od studenata!

Jesu li nadležni razmislili u kakav položaj to potencijalno stavlja profesore? Očekuje li se od njih da se ubuduće pri ocjenjivanju znanja svojih studenata potajno bave i računovodstvom? Hoće li biti prisiljeni dobro razmisliti o tome koliko “izvrsnosti” si njihov fakultet ili odsjek zapravo mogu priuštiti, ako će “ne-izvrsnost” i padovi biti jedini način da osiguraju sredstva potrebna za rad? Je li to realnost koja slijedi nakon poplave nadmene retorike o “izvrsnosti”, “efikasnosti” i “društvu znanja”?

O svim ovim pitanjima ministar i dalje stoički šuti.

Ono o čemu se, međutim, imao potrebe oglasiti karakter je ovog prosvjeda. Otpisao ga je kao “kazalište”, igrokaz koji se ne tiče stvarnosti u kojoj on obitava. Ako je ova rečenica i zamišljena kao izraz prezira, ministrovi ostali postupci i izjave otkrivaju da ga s kazalištem ipak vežu duboke simpatije. Kada govori o pravima, rado ih u prvi mah potvrđuje da bi ih potom to lakše negirao. – Pravo na obrazovanje? Dakako, samo ne za svakoga! Ministar s pravima postupa kao mađioničar s golubom u ruci: sad ga vidiš, sad ga ne vidiš! Ma koliko uzvišena bila pozornica na kojoj se takvi trikovi izvodili, rizici iluzionizma su uvijek isti. Trik funkcionira dok publika ne prozre na kojim skrivenim kretnjama počiva. Činjenica da smo danas ovdje prije svega znači da nam je takvog kazališta dosta! Da smo se umorili prizora uvijek iste nedostojne predstave! Istih fraza i manevara i dubokog cinizma koji se iza njih krije!

Nalazimo se ovdje u trenutku u kojemu preko puta Senat Sveučilišta odlučuje o školarinama i kvotama za sljedeću akademsku godinu. Ljudi koji se nalaze na toj sjednici našu prisutnost ovdje trebali bi shvatiti kao poziv na odgovornost prema Sveučilištu kao instituciji i studentima kao njezinom sastavnom dijelu. Prihvatiti odgovornost prije svega znači – odbiti sudjelovati u igri prijenosa financijskog tereta na studente. I prividno mali korak u smjeru obespravljenja većine korak je previše.

Govor studenata Ekonomskog fakulteta

Kolegice i kolege, ja sam jedan od studenata Ekonomskog fakulteta – točnije, jedan od korisnika usluga poslovnog subjekta zvanog Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Ukratko ću vam iznijeti neke od problema koji već dugo muče studente tog fakulteta.

Prava studenata našeg fakulteta sve se više smanjuju ili krše: počevši od nedostatnog broja rokova, rezanja kvota na diplomskim studijima, povećanja školarina i napuhavanja kvota za preddiplomce. Namjera Uprave pritom ostaje jedna – žele zaraditi na studentima.

Prošlogodišnju peticiju za dva dodatna roka u 7. mjesecu potpisali su brojni studenti starog, preddiplomskog sustava i diplomskog studija. Ukoliko ne diplomiraju do 2011. godine, studenti starog sustava prelaze na bolonjski sustav u kojem će morati polagati još nedefinirane razlike u ispitima. Odbijenica dekanata obrazložena je statutarnim nemogućnostima. Zanimljivo je da statutarne nemogućnosti nisu prepreka jedino kad je novac u pitanju. Tako dodatna 4 roka u ljetnoj školi nisu bila protustatutarna. Isti rokovi naplaćivali su se 2000 kuna po kolegiju.

Nadalje, prema istom statutu razmak između dva ispitna termina u jednom roku mora biti najmanje 15 dana, a studenti odslušani kolegij mogu polagati u izvanrednim ispitnim rokovima. Nijednu od spomenutih odredbi Ekonomski fakultet ne poštuje.

Ekonomija je jedini fakultet na kojem nije predviđena apsolventska godina za studente diplomskog studija. U jednoj akademskoj godini uz brojne ispite, seminarske radove i diplomski rad te njegovu obranu, studenti imaju probleme s pronalaskom mentora. Profesori zbog preopterećenosti često odbijaju tu funkciju, čime za studente počinje nerealna utrka s vremenom. Prema riječima vršiteljice dužnosti dekana, ukoliko ne izvrše sve obveze do kraja rujna, gube studentska prava.

Najveći problem studenata četvrte godine su upisne kvote. Trenutno je na četvrtoj godini 2141 student, a mjesta na diplomskom studiju ima samo za njih 1800. Najveći problemi se javljaju na smjerovima Financije i Računovodstvo, gdje broj trenutno upisanih studenata daleko premašuje očekivani broj upisnih mjesta na sljedećoj studijskoj razini. Zbog toga će više stotina studenata Ekonomije biti prisiljeno prekinuti školovanje i tražiti posao sa diplomom prvostupnika koja nije prepoznata kao visoka stručna sprema.

Oni studenti četvrte godine koji u rujnu ne uspiju upisati diplomski studij padaju na takozvanu „novu bolonju“ Ekonomskog fakulteta te će vjerojatno morati polagati razliku od 6 ispita. Na tribini o problemu kvota bilo je optužbi od strane Uprave da su studenti sami krivi za ovu situaciju.Takva izjava predstavlja vrhunac licemjerja. Studenti sigurno nisu krivi za napumpavanja kvota s ciljem da se što više zaradi na školarinama. Zar su studenti potrošili četiri godine života da bi na kraju dobili titulu bakalara s kojom ne mogu apsolutno ništa?

Pravi kaos tek slijedi: kad oko 2000 studenata treće godine i 400-tinjak studenata današnje četvrte godine dođe na red za upis diplomskog studija. Naime, kvote za upis brucoša višestruko su veće nego što to prostorni uvjeti i broj nastavnika dopuštaju, sve zbog ubiranja novca od školarina. Svi upisani studenti ne mogu pohađati nastavu jer to jednostavno ne dopuštaju zakoni fizike – svi ne mogu ni ući u predavaonicu, a kamoli sjesti. U takvom sustavu student predstavlja tek broj i stavku na kontu prihod. Odgovornost je, dakle, na pohlepnoj upravi!

Školarine su prošle akademske godine dosegle cijenu od 6500 kuna. PET POSTO studenata, odnosno, samo njih 100, upisano je uz potporu Ministarstva! No ubiranje naknada ne staje na školarinama – na Ekonomskom fakultetu studenti masno plaćaju sve – od molbe do podizanja dokumenata. Ne bi bilo čudno da nam ubrzo pokušaju naplatiti i potrošenu struju na studomatu!

Svu tragediju stanja na Ekonomiji najbolje ocrtava činjenica da je nekoć ugledni fakultet danas tema crne kronike, a do jučer čelni ljudi umjesto po akademskim postignućima postaju poznati po raznim aferama. Posebno je simptomatična činjenica da bivša uprava nije smatrala svojom moralnom odgovornošću podnijeti ostavku zbog činjenice da fakultetom šetaju policija i USKOK. Ekonomija je najeklatantniji primjer kako komercijalizacija javnog fakulteta dovodi do efekta potpuno suprotnog od proklamiranog.

Jedina alternativa sadašnjem očajnom stanju ostaje organizirana studentska borba!

Govor studenata Prirodoslovno-matematičkog fakulteta

Ponovo se okupljamo kako bismo izrazili neslaganje s odlukama koje nam se nameću. Odluka o besplatnom upisu brucoša podrazumijeva prenamjenu subvencija predviđenih za diplomske studije, čime se uvodi naplaćivanje istih u sljedećoj akademskoj godini.

Teško je ozbiljno shvatiti izjave ministra, kad se, kao i modeli naplaćivanja, smjenjuju iz mjeseca u mjesec bez dublje argumentacije. Pritom se trend smanjivanja participacija za obrazovanje iz državnog proračuna nastavlja, čime se narušava rad samih fakulteta i primorava javne obrazovne ustanove na pronalaženje alternativnih izvora financiranja, kao što je naplaćivanje školarina od studenata samih. Više smo puta od Uprave primili isto objašnjenje – prihodi od Ministarstva toliko su oskudni da čak i studentske participacije pokrivaju tek režije. Ovo posljednje podrazumijeva minimalno ulaganje u nastavnu opremu, čime je izvođenje kvalitetne nastave onemogućeno.

Do ove je akademske godine na Biološkom odsjeku PMF-a školarine plaćalo 20% studenata preddiplomskih studija, dok će od ove godine svi plaćati školarine, uključujući studente diplomskih studija. Odluka o besplatnom upisivanju brucoša znači isključivo i samo besplatan upis, nakon kojeg slijedi još jedan od nedefiniranih modela naplaćivanja. Uvodi se i naplaćivanje ponovnog upisa kolegija prema ECTS bodovima. Nastavi li se opisan odnos Ministarstva prema Sveučilištu i narednih godina, budući studenti i njihovi roditelji teško će pratiti porast troškova studiranja. Ovo znači da će tek manjina ostvariti pristup visokoškolskom obrazovanju u zemlji koja Ustavom jamči jednako pravo svakog građanina na odgoj i obrazovanje.

Dodatni problem na našem fakultetu odnosi se na nemogućnost stručnog zapošljavanja prvostupnika. Bude li upis diplomskog studija za dio studenata doveden u pitanje, njihovo studiranje postaje nepotpuno i uzaludno. Nikome od nas pri upisu nije rečeno da za dio studenata neće biti mjesta na diplomskom studiju.

Okupljamo se nakon dvije godine iz istog razloga, jer se naš problem svo to vrijeme potiskuje. Niti su nam pruženi prihvatljivi uvjeti studiranja, niti se studiranju možemo posvetiti. Ishitrene odluke Ministarstva ništa ne jamče trajno. Svake godine iznova nas dovode u neizvjesno stanje u kojem smo prisiljeni izvršiti pritisak. I dalje ustrajemo u svom zahtjevu, a to je donošenje zakona kojim se ukida naplaćivanje visokoškolskog obrazovanja!

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve