Govori s prosvjedne akcije 30. ožujka

Tjedan dana nakon protestne akcije “STOP Školarine SVEučilište SVIMA!” održane 30. ožujka 2010. ispred Hrvatskog narodnog kazališta u organizaciji studenata Fakulteta političkih znanosti, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Ekonomskog fakulteta i Filozofskog fakulteta objavljujemo govore koje su studenti držali ispred samog Rektorata.


Zajednički govor

Nalazimo se danas ovdje s dobrim razlogom. Zapravo, razloga je i više nego jedan. Razlozi studenata Filozofskog za dolazak nisu nužno identični razlozima studenata Ekonomije. Razlozi studenata PMF-a nisu nužno razlozi studenata Političkih znanosti. O specifičnostima na pojedinim fakultetima čut ćemo više nešto kasnije.

Ostaje temeljna činjenica da su svi naši pojedinačni razlozi aspekti istog, obuhvatnijeg problema. I rezanje upisnih kvota za diplomske studije i naplaćivanje školarina predstavljaju oblik uskraćivanja prava na obrazovanje. Ustav ove države kaže da pravo na obrazovanje pripada svima u jednakoj mjeri, ali nadležni ministar se ne slaže. Obrazovanje ne može biti besplatno za svakoga, rekao je. A mogao je reći i da pravo ne može pripadati svakome. Tko prvu izjavu smatra prihvatljivom, a drugu skandaloznom, trebao bi zastati i još jednom promisliti. Neovisno o razlikama u rječniku, sadržaj im je isti.

Ministar se ipak požurio dodati kako će upis u prvu godinu preddiplomskog studija sljedeće akademske godine biti besplatan za sve. Time su za njega riješena sva daljnja pitanja, uključujući i pitanja prava i jednakosti. Mi ćemo neka od tih pitanja ipak postaviti jer nas se tiču toliko izravno da ih ne možemo ne postaviti.

Kao prvo, budućim je brucošima rečeno kako o školarinama – zasad! – ne moraju voditi brige. Ali nije im objašnjeno u kojim će uvjetima morati početi voditi računa o tome. Na primjer, znači li pad jednog kolegija gubitak prava na besplatno obrazovanje? I po kojoj će cijeni otad nadalje iskupljivati svoj neuspjeh? O tome se i dalje ništa ne zna, kao ni i o samom modelu po kojem će se sljedeće godine studirati. I to unatoč činjenici da nas od upisa dijeli svega nekoliko mjeseci! Među svim tim neizvjesnostima, izvjesno je zasad samo da će – neovisno o uspjehu i redovitosti izvršavanja obveza – diplomski studij plaćati svi!

Nadalje, u prijedlozima Povjerenstva za izradu promjene zakonske regulative u visokom obrazovanju moglo se čitati da će sveučilištima i fakultetima biti dopušteno u bilo kojem trenutku početi naplaćivati školarine u slučaju da država ne izvrši svoje financijske obaveze prema njima. Ponovimo to još jednom! U slučaju da država ne izvrši svoje ugovorne obveze prema sveučilištima, ova će slegnuti ramenima i novac umjesto toga namaknuti od studenata. Time se – sasvim otvoreno – najavljuje vjerojatnost nepoštivanja obveza od strane državnih institucija kao gotova stvar. Postoji dobar razlog za to: država, naime, ni sada ne podmiruje redovito svoje obaveze prema sveučilištima. Predstavnici sveučilišta dosjetili su se, dakle, kako se ubuduće boriti protiv neodgovornosti i kršenja ugovornih obveza od strane države: tako da si osiguraju pravo da po nahođenju novac izvlače od studenata!

Jesu li nadležni razmislili u kakav položaj to potencijalno stavlja profesore? Očekuje li se od njih da se ubuduće pri ocjenjivanju znanja svojih studenata potajno bave i računovodstvom? Hoće li biti prisiljeni dobro razmisliti o tome koliko “izvrsnosti” si njihov fakultet ili odsjek zapravo mogu priuštiti, ako će “ne-izvrsnost” i padovi biti jedini način da osiguraju sredstva potrebna za rad? Je li to realnost koja slijedi nakon poplave nadmene retorike o “izvrsnosti”, “efikasnosti” i “društvu znanja”?

O svim ovim pitanjima ministar i dalje stoički šuti.

Ono o čemu se, međutim, imao potrebe oglasiti karakter je ovog prosvjeda. Otpisao ga je kao “kazalište”, igrokaz koji se ne tiče stvarnosti u kojoj on obitava. Ako je ova rečenica i zamišljena kao izraz prezira, ministrovi ostali postupci i izjave otkrivaju da ga s kazalištem ipak vežu duboke simpatije. Kada govori o pravima, rado ih u prvi mah potvrđuje da bi ih potom to lakše negirao. – Pravo na obrazovanje? Dakako, samo ne za svakoga! Ministar s pravima postupa kao mađioničar s golubom u ruci: sad ga vidiš, sad ga ne vidiš! Ma koliko uzvišena bila pozornica na kojoj se takvi trikovi izvodili, rizici iluzionizma su uvijek isti. Trik funkcionira dok publika ne prozre na kojim skrivenim kretnjama počiva. Činjenica da smo danas ovdje prije svega znači da nam je takvog kazališta dosta! Da smo se umorili prizora uvijek iste nedostojne predstave! Istih fraza i manevara i dubokog cinizma koji se iza njih krije!

Nalazimo se ovdje u trenutku u kojemu preko puta Senat Sveučilišta odlučuje o školarinama i kvotama za sljedeću akademsku godinu. Ljudi koji se nalaze na toj sjednici našu prisutnost ovdje trebali bi shvatiti kao poziv na odgovornost prema Sveučilištu kao instituciji i studentima kao njezinom sastavnom dijelu. Prihvatiti odgovornost prije svega znači – odbiti sudjelovati u igri prijenosa financijskog tereta na studente. I prividno mali korak u smjeru obespravljenja većine korak je previše.

Govor studenata Ekonomskog fakulteta

Kolegice i kolege, ja sam jedan od studenata Ekonomskog fakulteta – točnije, jedan od korisnika usluga poslovnog subjekta zvanog Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Ukratko ću vam iznijeti neke od problema koji već dugo muče studente tog fakulteta.

Prava studenata našeg fakulteta sve se više smanjuju ili krše: počevši od nedostatnog broja rokova, rezanja kvota na diplomskim studijima, povećanja školarina i napuhavanja kvota za preddiplomce. Namjera Uprave pritom ostaje jedna – žele zaraditi na studentima.

Prošlogodišnju peticiju za dva dodatna roka u 7. mjesecu potpisali su brojni studenti starog, preddiplomskog sustava i diplomskog studija. Ukoliko ne diplomiraju do 2011. godine, studenti starog sustava prelaze na bolonjski sustav u kojem će morati polagati još nedefinirane razlike u ispitima. Odbijenica dekanata obrazložena je statutarnim nemogućnostima. Zanimljivo je da statutarne nemogućnosti nisu prepreka jedino kad je novac u pitanju. Tako dodatna 4 roka u ljetnoj školi nisu bila protustatutarna. Isti rokovi naplaćivali su se 2000 kuna po kolegiju.

Nadalje, prema istom statutu razmak između dva ispitna termina u jednom roku mora biti najmanje 15 dana, a studenti odslušani kolegij mogu polagati u izvanrednim ispitnim rokovima. Nijednu od spomenutih odredbi Ekonomski fakultet ne poštuje.

Ekonomija je jedini fakultet na kojem nije predviđena apsolventska godina za studente diplomskog studija. U jednoj akademskoj godini uz brojne ispite, seminarske radove i diplomski rad te njegovu obranu, studenti imaju probleme s pronalaskom mentora. Profesori zbog preopterećenosti često odbijaju tu funkciju, čime za studente počinje nerealna utrka s vremenom. Prema riječima vršiteljice dužnosti dekana, ukoliko ne izvrše sve obveze do kraja rujna, gube studentska prava.

Najveći problem studenata četvrte godine su upisne kvote. Trenutno je na četvrtoj godini 2141 student, a mjesta na diplomskom studiju ima samo za njih 1800. Najveći problemi se javljaju na smjerovima Financije i Računovodstvo, gdje broj trenutno upisanih studenata daleko premašuje očekivani broj upisnih mjesta na sljedećoj studijskoj razini. Zbog toga će više stotina studenata Ekonomije biti prisiljeno prekinuti školovanje i tražiti posao sa diplomom prvostupnika koja nije prepoznata kao visoka stručna sprema.

Oni studenti četvrte godine koji u rujnu ne uspiju upisati diplomski studij padaju na takozvanu „novu bolonju“ Ekonomskog fakulteta te će vjerojatno morati polagati razliku od 6 ispita. Na tribini o problemu kvota bilo je optužbi od strane Uprave da su studenti sami krivi za ovu situaciju.Takva izjava predstavlja vrhunac licemjerja. Studenti sigurno nisu krivi za napumpavanja kvota s ciljem da se što više zaradi na školarinama. Zar su studenti potrošili četiri godine života da bi na kraju dobili titulu bakalara s kojom ne mogu apsolutno ništa?

Pravi kaos tek slijedi: kad oko 2000 studenata treće godine i 400-tinjak studenata današnje četvrte godine dođe na red za upis diplomskog studija. Naime, kvote za upis brucoša višestruko su veće nego što to prostorni uvjeti i broj nastavnika dopuštaju, sve zbog ubiranja novca od školarina. Svi upisani studenti ne mogu pohađati nastavu jer to jednostavno ne dopuštaju zakoni fizike – svi ne mogu ni ući u predavaonicu, a kamoli sjesti. U takvom sustavu student predstavlja tek broj i stavku na kontu prihod. Odgovornost je, dakle, na pohlepnoj upravi!

Školarine su prošle akademske godine dosegle cijenu od 6500 kuna. PET POSTO studenata, odnosno, samo njih 100, upisano je uz potporu Ministarstva! No ubiranje naknada ne staje na školarinama – na Ekonomskom fakultetu studenti masno plaćaju sve – od molbe do podizanja dokumenata. Ne bi bilo čudno da nam ubrzo pokušaju naplatiti i potrošenu struju na studomatu!

Svu tragediju stanja na Ekonomiji najbolje ocrtava činjenica da je nekoć ugledni fakultet danas tema crne kronike, a do jučer čelni ljudi umjesto po akademskim postignućima postaju poznati po raznim aferama. Posebno je simptomatična činjenica da bivša uprava nije smatrala svojom moralnom odgovornošću podnijeti ostavku zbog činjenice da fakultetom šetaju policija i USKOK. Ekonomija je najeklatantniji primjer kako komercijalizacija javnog fakulteta dovodi do efekta potpuno suprotnog od proklamiranog.

Jedina alternativa sadašnjem očajnom stanju ostaje organizirana studentska borba!

Govor studenata Prirodoslovno-matematičkog fakulteta

Ponovo se okupljamo kako bismo izrazili neslaganje s odlukama koje nam se nameću. Odluka o besplatnom upisu brucoša podrazumijeva prenamjenu subvencija predviđenih za diplomske studije, čime se uvodi naplaćivanje istih u sljedećoj akademskoj godini.

Teško je ozbiljno shvatiti izjave ministra, kad se, kao i modeli naplaćivanja, smjenjuju iz mjeseca u mjesec bez dublje argumentacije. Pritom se trend smanjivanja participacija za obrazovanje iz državnog proračuna nastavlja, čime se narušava rad samih fakulteta i primorava javne obrazovne ustanove na pronalaženje alternativnih izvora financiranja, kao što je naplaćivanje školarina od studenata samih. Više smo puta od Uprave primili isto objašnjenje – prihodi od Ministarstva toliko su oskudni da čak i studentske participacije pokrivaju tek režije. Ovo posljednje podrazumijeva minimalno ulaganje u nastavnu opremu, čime je izvođenje kvalitetne nastave onemogućeno.

Do ove je akademske godine na Biološkom odsjeku PMF-a školarine plaćalo 20% studenata preddiplomskih studija, dok će od ove godine svi plaćati školarine, uključujući studente diplomskih studija. Odluka o besplatnom upisivanju brucoša znači isključivo i samo besplatan upis, nakon kojeg slijedi još jedan od nedefiniranih modela naplaćivanja. Uvodi se i naplaćivanje ponovnog upisa kolegija prema ECTS bodovima. Nastavi li se opisan odnos Ministarstva prema Sveučilištu i narednih godina, budući studenti i njihovi roditelji teško će pratiti porast troškova studiranja. Ovo znači da će tek manjina ostvariti pristup visokoškolskom obrazovanju u zemlji koja Ustavom jamči jednako pravo svakog građanina na odgoj i obrazovanje.

Dodatni problem na našem fakultetu odnosi se na nemogućnost stručnog zapošljavanja prvostupnika. Bude li upis diplomskog studija za dio studenata doveden u pitanje, njihovo studiranje postaje nepotpuno i uzaludno. Nikome od nas pri upisu nije rečeno da za dio studenata neće biti mjesta na diplomskom studiju.

Okupljamo se nakon dvije godine iz istog razloga, jer se naš problem svo to vrijeme potiskuje. Niti su nam pruženi prihvatljivi uvjeti studiranja, niti se studiranju možemo posvetiti. Ishitrene odluke Ministarstva ništa ne jamče trajno. Svake godine iznova nas dovode u neizvjesno stanje u kojem smo prisiljeni izvršiti pritisak. I dalje ustrajemo u svom zahtjevu, a to je donošenje zakona kojim se ukida naplaćivanje visokoškolskog obrazovanja!

Vezani članci

  • 27. rujna, 2016 Minirani spomenik Vuke Bombardellija posvećen borcima Prvog splitskog partizanskog odreda koje su pogubili ustaše u okolici Sinja (izvor: maz.hr , foto: Igor Grubić) Da je Tito živ, vjerojatno bi se sastajao s Junckerom U procesima okoštavanja režima tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća, te nakon propasti realnih socijalizama u 1990-ima, naše je društvo raskinulo s partizanskim sjećanjem. No i partizanska praksa predstavlja raskid – na temeljnoj razini ona je ponudila emancipatornu projekciju transnacionalne antifašističke solidarnosti otvorene prema svim dijelovima društva, osim onim fašističkim. Emancipatorni potencijal sjećanja na partizanske prakse danas se razbija o nacionalističke i liberalne revizije. Prve im odriču transnacionalnost, a druge revolucionarnu emancipatornost. O političkim potencijalima partizanstva razgovarali smo s Galom Kirnom.
  • 24. rujna, 2016 Izvor: Zagreb Pride, 2015. Društveni parametri coming-outa U razgovoru s Mariom Kikašem iz RAD.-a adresiramo pitanja odnosa LGBTIQ+ populacije i pokreta prema državi, koja adekvatne odgovore dobivaju tek napuštanjem terena rasprave o vrijednostima, odnosno njihovim smještanjem u historijski okvir, određen razvojem kapitalističkih odnosa i građanske države te historije opresije nad marginalnim i subverzivnim društvenim grupama. Iz toga proizlazi i perspektiva daljnjeg razvoja LGBTIQ+ pokreta prema razvijanju kapaciteta društvenih institucija za inkluziju marginaliziranih skupina. Dolazimo do zahtjeva za izgradnjom šire progresivne koalicije koja neće tek braniti postojeće kapacitete socijalne države već i graditi nove.
  • 21. rujna, 2016 Gustave Doré, „Vagabonds sur le pont d'Alcantara, a Tolède“. (izvor) Prema reartikulaciji otpora ekonomskom liberalizmu Aktualni politički trenutak nameće nam brojne teme, razumijevanjem kojih se stvaraju preduvjeti za uspješno emancipatorno političko organiziranje. Formiranje političkog polja u postsocijalističkoj Hrvatskoj, rast ekstremne desnice diljem Europe, odnos političke demokracije i ekonomskog liberalizma te struktura moći u Europskoj Uniji, neka su od pitanja koja smo otvorili u razgovoru s Danijelom Dolenec, docenticom na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i predsjednicom Upravnog odbora Instituta za političku ekologiju.
  • 19. rujna, 2016 Vasina ulica, Beograd
07.11.2012.
Za BESPLATNO OBRAZOVANJE!
 (Izvor: Facebook Zahtevamo BESPLATNO OBRAZOVANJE u Srbiji. Obrazovanje jeftine radne snage Implementacija neoliberalne agende u politiku obrazovanja u Srbiji započela je već početkom 1990-ih diskretnim povlačenjem države iz financiranja visokog obrazovanja i uvođenjem različitih modela „individualnog ulaganja u obrazovanje“. Prilagodba slobodnom tržištu intenzivirala se usprkos otporu studenata, a najava novog zakona o visokom obrazovanju pokazuje iste trendove. Posljedično, ova politika umanjuje dostupnost visokog obrazovanja velikom dijelu društva i uspješno antagonizira članove akademske zajednice, oslabljujući potencijal obrane javnog dobra. O visokom obrazovanju u Srbiji razgovarali smo s Jelenom Veljić iz Društvenog centra Oktobar.
  • 18. rujna, 2016 Prosvjed „Britain Needs a Pay Rise“ u Londonu 18. 10. 2014. godine. Foto: MB. Kako do mobilizacije: lijeve stranke i sindikati na Balkanu Prenosimo tekst o mogućnostima zajedničkog djelovanja na mobilizaciji i stvaranju lijevih alternativa na Balkanu, ali i preprekama ostvarenju dugoročne zajedničke strategije, nastao u razgovoru sa sindikalistima i političkim aktivistima iz regije: „Osnovni problem elektoralističke strategije koja nade polaže u dovođenje proradničke partije na vlast jest pogrešno razumijevanje odnosa moći u kapitalističkoj državi, odnosno vjerovanje u to da samim osvajanjem vlasti nominalno radničke stranke osvajaju i moć potrebnu za reformiranje sustava u korist radništva.“
  • 15. rujna, 2016 Svečano otvaranje službenih prostorija Hrvatskog generalskog zbora u ulici Jurja Habdelića u Zagrebu. Na slici Damir Boras. (Izvor: HINA/ Dario GRZELJ/ dag/ 2.9.2016 - autorska prava su zaštićena, nije dozvoljeno preuzimanje, prenošenje i redistribuiranje sadržaja Hine) Novi pokušaj discipliniranja „neposlušnog“ fakulteta Inicijativa predstavnika i zamjenika Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta te Studentski zbor FFZG-a oglasili su se povodom recentnog poništavanja odluke o razrješenju dekana Previšića. Senat Sveučilišta na čelu s rektorom Borasom jasno se pozicionirao uz bok s Previšićem, proglasivši odluke Fakultetskog vijeća nezakonitima zbog navodne nepravilnosti u izboru studentskih predstavnika. Nastavno na događanja vezana uz odbijanje ugovora o suradnji KBF-a i FFZG-a, kao i nedavnih tužbi pomoću kojih dekan pokušava zastrašiti članove Vijeća, riječ je o još jednom pokušaju utišavanja akademske većine koja odbija pristati na autoritarno upravljanje Fakultetom.
  • 9. rujna, 2016 Crvena zastava i stisnuta šaka na Prvomajskoj proslavi u Madridu 2006. godine (izvor: Soman prema Creative Commons licenci). Perspektive ljevice u Hrvatskoj Imajući u vidu da definicija ljevice u hrvatskoj politici odavno podrazumijeva „najmanje desnu“ parlamentarnu poziciju, predstoje nam još jedni u nizu parlamentarnih izbora nakon kojih ona neće imati saborske predstavnike. Time je naglašena diskrepancija između razvoja ljevice u oblastima teorijskog i medijskog rada u odnosu na političko organiziranje na terenu i konkretne političke borbe. U ovom prilogu donosimo analizu trenutnog stanja ljevice u Hrvatskoj, čime nastojimo otvoriti prostor za raspravu o njezinom daljnjem organizacijskom razvoju.
  • 7. rujna, 2016 „Štićenici“ detencijskog centra za ilegalne imigrante Amygdaleza u Grčkoj, oskudno odjeveni i obuveni. Veljača, 2015. godine (izvor: DTRocks prema Creative Commons licenci). Migracije kao oblik adaptivne strategije Nasuprot aktualnim uvriježenim mitovima o „migrantskoj krizi“, migracije su temeljni i formativni element gotovo svih ljudskih društava. Ksenofobna i panična retorika prisutna u mainstream medijima služi obrani „krhkih zidina“ Tvrđave Europe i imperijalističkih politika Globalnog sjevera. Taj diskurs nužno je raskrinkati, a aktualna migracijska zbivanja sagledati u historijskom i globalno-političkom kontekstu kako bismo spoznali obim problema i radili na sustavnim rješenjima. Naš sugovornik na ovu temu bio je Drago Župarić-Iljić iz Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu.
  • 6. rujna, 2016 Zastave Europske unije ispred sjedišta Europske komisije (izvor: Amio Cajander prema Creative Commons licenci). Europski radnički identitet otvara prostor širenju borbe S Artanom Sadikuom, teoretičarom i aktivistom iz Skopja, razgovarali smo o implikacijama koje za zemlje-članice predstavlja izlazak, odnosno ostanak u Europskoj uniji, o demokratskom deficitu kojim su prožete izvršne institucije EU, političko-ekonomskom odnosu između europskog centra i periferije, konstrukciji europskog radničkog identiteta i emancipatornim potencijalima europske ljevice, te političkim ograničenjima recentnog vala prosvjeda u Makedoniji.

Plenum FFZG

pogledaj sve

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve