Stavovi Senata Sveučilišta u Zagrebu o stanju istraživačkih i visokoobrazovnih djelatnosti

Donosimo zaključke Senata Sveučilišta u Zagrebu kojima se upozorava na sve teže uvjete rada Sveučilišta koji bi, ukoliko se ne započne s rješavanjem temeljnih pitanja i ne nađu kvalitetni odgovori na nedoumice o budućem ustroju hrvatskog istraživačkog i visokoobrazovnog sustava, mogli znatno otežati ili čak ugroziti ispunjenje zacrtanih strateških ciljeva Sveučilišta. Kontradiktorno je, stoga, da Senat u istom tekstu upozorava državu, tj. MZOŠ na proračunske restrikcije, zalažući se za dostatno i sustavno financiranje osnovne, ali i znanstveno-istraživačke djelatnosti ne dovodeći u pitanje studentske participacije koje također proizlaze iz nemarne državne obrazovne politike. Za Senat Sveučilišta u Zagrebu, studentske participacije su “mjera stimuliranja prolaznosti i uspješnosti u studiju” što je više nego licemjeran argument iza kojeg se krije promoviranje politike tzv. linearnog modela, ali i pokušaj prešućivanja pravih razloga daljnjeg postojanja studentskih participacija i daljnjih proračunskih restrikcija u ovom resoru.


Nakon analiza provedenih na više sveučilišnih odbora i povjerenstava i rasprava na sjednicama Rektorskog kolegija u širem sastavu i Senata Sveučilišta u Zagrebu, Senat je na sjednici održanoj 20. travnja 2010. godine zaključio kako je potrebno upozoriti na sve teže uvjete rada Sveučilišta koji bi, ukoliko se ne započne s rješavanjem temeljnih pitanja i ne nađu kvalitetni odgovori na nedoumice o budućem ustroju hrvatskog istraživačkog i visokoobrazovnog sustava, mogli znatno otežati ili čak ugroziti ispunjenje zacrtanih strateških ciljeva Sveučilišta. Slobodni smo Vašu pozornost usmjeriti na sljedeće teme i otvorena pitanja kao i na naše viđenje njihova rješavanja.

1. Istraživačka djelatnost

Sveučilište u Zagrebu kao najveće i, po apsolutnim i relativnim pokazateljima istraživački najproduktivnije hrvatsko sveučilište ima vitalni interes da organizira i razvija svoje istraživačke djelatnosti unutar učinkovitog i stabilnog nacionalnog sustava koji trebaju obilježavati:
– sustav vrednovanja istraživačkih projekata i programa temeljen na međunarodno prihvaćenim mjerilima uspješnosti,
– stabilno i dostatno financiranje projekata i programa, kao i meritorno praćenje njihovog izvršenja,
– izravno alociranje dijela novčanih sredstava istraživačkim ustanovama, posebno velikima kakvo je Sveučilište u Zagrebu, što bi omogućilo samostalno i autonomno upravljanje istraživačkim kapacitetima, njihovim razvojem i planiranjem budućih istraživanja, i spriječilo usitnjavanje i neefikasno i neracionalno iskorištenje tih sredstava,
– uključivanje izobrazbe mladih istraživača i odgovarajućih doktorskih studija u nacionalni istraživački sustav,
– što prije pokrenuti financiranje projekata i programa za koje se može očekivati vrhunska međunarodna kompetitivnost i uspješnost;
– financijska potpora i druge stimulacije istraživačkim skupinama koje prijavljuju irealiziraju projekte unutar međunarodnih istraživačkih programa, posebno unutar EU u kojima Hrvatska sudjeluje i plaća odgovarajuće pristojbe,
– stimulativne mjere za sufinanciranje ili financiranje iz drugih izvora iz privatnog ili javnog sektora za projekte ili programe čiji cilj je izravna tehnološka i druge primjene.

Iako su u protekle dvije godine predstavnici MZOŠ-a i Nacionalnog vijeća za znanost u više navrata najavljivali promjene prema uspostavi takvog sustava, do njih nije došlo,. Još uvijek imamo neracionalan i neuspješan sustav s velikim brojem uglavnom usitnjenih projekata za koje nema sustavne provjere uspješnosti tijekom njihove izvedbe. Nadalje, sadašnji sustav ne prepoznaje doktorske studije kao svoj organski dio.
Situacija je dodatno otežana aktualnim restriktivnim proračunom s otežanim i neredovitim financijskim praćenjem projekata, neizvjesnim statusom sredstava za znanstveno-istraživačku opremu, domaću znanstvenu publicistiku i nabavku klasične i on-line međunarodne znanstvene publicistike.

Stoga smo mišljenja kako što prije treba pristupiti reformi nacionalnog istraživačkog sustava polazeći od navedenih polazišta. U pripremu i provedbu reforme, uz predstavnike relevantnih nacionalnih tijela (MZOŠ, Nacionalno vijeće za znanost, Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj RH), treba uključiti i predstavnike vodećih nacionalnih istraživačkih ustanova.

2. Financiranje osnovnih djelatnosti

Pet godina od uvođenja novih studijskih programa nalazimo se pred drugom fazom u kojoj će se nakon kritičke analize morati provesti niz mjera potrebnih za uspostavu djelotvornijeg i racionalnijeg sustava studijskih programa, i jednako tako intenzivirati implementacija drugih postavki bolonjskog visokoobrazovnog sustava.

Pri tome će se posebna pozornost će se usmjeriti na:
– izlazna znanja i kompetencije definirane nacionalnim i europskim parametrima kvalifikacijskih okvira,
– adekvatna proširenja i poboljšanja prostornih uvjeta i opreme nužnih za uspješnu realizaciju studija po europskim studijskim standardima,
– osiguranje uvjeta za brzi rast unutar-sveučilišne i međunarodne mobilnosti studenata i nastavnika, te na
– poboljšanje uvjeta studiranja i studentskog standarda, uz uvođenje boljeg sustava skrbi i o socijalnim i gospodarskim uvjetima studiranja.

Nužan preduvjet za uspješnu provedbu ovih mjera je dostatno i stabilno financiranje svih temeljnih sveučilišnih djelatnosti iz državnog proračuna. Na to je posebno važno upozoriti u trenutku obilježenom drugom uzastopnom godinom restriktivnog financiranja iz državnog proračuna, što značajno otežava pokrivanje troškova osnovnih sveučilišnih djelatnosti, i u potpunosti eliminira ulaganje u razvoj i nove djelatnosti i projekte. Situacija u kojoj čak 86% proračunskih sredstava za program osnovne djelatnosti pokriva troškove za zaposlene dok samo 14% preostaje za pokriće svih ostalih troškova, u drastičnom je nesrazmjeru s uobičajeno prihvaćenim kriterijem u Europskom visokoobrazovnom prostoru po kojem sveučilište s proračunom u kojem na osobne dohotke odlazi više od približno 75% nema mogućnost razvoja pa stoga stagnira ili čak pada u kvaliteti svog rada. Stoga je hitna zadaća svih odgovornih u hrvatskom visokoobrazovnom sustavu da što prije iznađu načine za izlazak iz sadašnjeg stanja. Treba podsjetiti na niz primjera zemalja koje su upravo u uvjetima gospodarske recesije održale razinu, ili čak značajno povećavale ulaganja u visokoobrazovni i istraživački sektor, prepoznajući u takvim ulaganjima najbolju mogućnost za izlazak iz krize i gospodarsko ozdravljenje.

Održivost osnovnih djelatnosti na javnim sveučilištima ne smije ovisiti o tržišnim uvjetima, posebno ne o prihodima od studentskih participacija. Nedavna odluka Vlade RH kojom se subvencioniraju dosadašnji prihodi od studentskih participacija na prvoj godini preddiplomskih, i integriranih studijskih programa ohrabrujući je korak u tom smjeru. Sveučilište u Zagrebu zalaže se za to da se i za cijelu realizaciju studijskih programa u dogledno vrijeme osiguraju takvi financijski uvjeti, dok bi se studentske participacije trebale zadržati isključivo kao mjera stimuliranja prolaznosti i uspješnosti u studiju. Shodno tome, prihodi od takvih participacija
trebali bi načelno biti korišteni samo za ulaganja u poboljšanje uvjeta studiranja, mobilnost studenata i stimuliranje i stipendiranje izvrsnih studenata te pomaganje i stipendiranje studenata s posebnim potrebama. Podsjećamo da Sveučilište u Zagrebu trenutno iz proračunskih sredstava pokriva približno 30,5% ukupnih troškova poslovanja, dok se približno 27% pokriva iz prihoda od studentskih participacija u programu osnovne djelatnosti, a ostatak od približno 42,5% se pokriva iz ostalih dodatnih prihoda (iskazane su srednje vrijednosti iz podataka poslovanja u 2008. i 2009. godini).

Kao što pokazuju primjeri velike većine uspješnih europskih sveučilišta, internacionalna prepoznatljivost takvih sveučilišta ostvaruje se tek uz njihovo stabilno i dostatno, često i znatno obilnije, financiranje iz državnih proračunskih izvora. Naročito važne stavke u tom pogledu su one koje izravno omogućuju sveučilištu razvoj i održanje svojih međunarodnih aktivnosti kao što su mobilnost, združeni studiji sa stranim sveučilištima kao partnerima (posebno oni na doktorskoj razini), promocija vlastitih studijskih programa u drugim zemljama i slično. Sveučilište u Zagrebu stoga pozdravlja odluku Vlade RH o skorom pristupanju programu Life Long Learning, uključujući i program Erasmus koji omogućuje neograničeno sudjelovanje u međunarodno kompetitivnoj studentskoj i nastavničkoj mobilnosti. Time će se otvoriti puni prostor dugogodišnjim nastojanjima Sveučilišta da pripremi uvjete za brzo povećanje broja i odlaznih i dolaznih mobilnih studenata i nastavnika.

3. Normativne promjene

Navedeni reformski zahvati ne mogu se provesti uz postojeću normativnu strukturu, što uključuje i zakonske akte i sveučilišni statut te iz njega izvedene prateće normativne akte. Uz već navedene razloge treba spomenuti i potrebu za promjenama u upravljanju sveučilištem te u metodologiji i raspodjeli ovlasti i odgovornosti vezano uz pripremu i provedbu financiranja sveučilišta iz državnog proračuna. Iako je suviše rano za ulaženje u detalje, prve rasprave na Sveučilištu o recentnim normativnim inicijativama u tom pogledu dovele su do sljedećih načelnih kritičkih uočavanja:
– Nužnu normativnu podlogu potrebno je sagledati i formulirati cjelovito, uz jasno postavljene polazne strateške smjernice na kojima se normativna rješenja trebaju temeljiti. To ima posebnu važnost iz perspektive istraživačkog i sveobuhvatnog sveučilišta kakvo je zagrebačko, u kojoj se svi relevantni aspekti moraju od početka koherentno uskladiti;
– Izmjene i dopune postojeće normativne podloge trebaju biti utemeljene na modernim načelima sveučilišne autonomije, što uključuje i odgovornost sveučilišta prema osnivaču i prema okolini unutar koje djeluje. Odgovarajućim rješenjima ne smije se otvoriti mogućnost vanjskog narušavanja bilo kojeg od elemenata sveučilišne autonomije, koji postoje u dosadašnjim zakonskim rješenjima, i u brojnim primjerima nacionalnih legislativa i praksi u europskom visokoobrazovnom prostoru;
– Sveučilište pozdravlja inicijativu, izraženu kroz nacrt prijedloga Zakona o sveučilištima koji je nedavno predočilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, i posebno kroz Odluku Vlade RH o subvenciji troškova za prvu godinu redovitih studija na javnim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj u akademskoj godini 2010./2011, kojom se nastoje uvesti načela i metodologija financiranja sveučilišta iz državnog proračuna na tragu pozitivnih iskustava iz pojedinih europskih nacionalnih sustava i praksi. Pri tome je potrebno već sada voditi računa da će za uspješnu primjenu takvih normativnih akata u godinama pred nama u državnom proračunu trebati osigurati dodatna (reformska) sredstva;
– Izmjenama i dopunama postojeće normativne podloge trebaju se osigurati standardni načini provedbe pravnih normi na sveučilištima, što uključuje donošenje odgovarajućih statutarnih rješenja i promjene unutarnjeg sveučilišnog ustroja i sustava tijela sveučilišne uprave. Primjena izmjena i dopuna normativne strukture ne smije dovesti ni do pravnih vakuuma na sveučilišnoj razini, niti do efektivne suspenzije većih ili manjih segmenata i elemenata sveučilišne autonomije. Posebno je nepotrebno i nepoželjno kroz konkretne zakonske odredbe potaknuti izvanjsko (i prisilno) preoblikovanje sveučilišnih struktura, što je uostalom ovlast koja osnivaču, u ovom slučaju Hrvatskome saboru, ionako stalno
stoji na raspolaganju.

U zaključku treba istaknuti kako su ovdje elaborirani prijedlozi promjena od ključne i presudne važnosti ne samo za Sveučilište u Zagrebu, nego i za sve druge ustanove koje za cilj imaju međunarodnu prepoznatljivost svojih istraživačkih rezultata i pokazatelja uspješnosti u studijima. Samo uz dobro organiziran nacionalni sustav s jasnim kriterijima vrednovanja i stabilnim financiranjem Sveučilište može svojim najuspješnijim istraživačima i drugim članovima akademske zajednice osigurati djelotvoran izlazak na međunarodnu scenu, i tako ostvariti svoj strateški cilj; biti globalno, i posebno u Europskom visokoobrazovnom i istraživačkom prostoru, prepoznato i priznato kao uspješno istraživačko sveučilište.

Vezani članci

  • 9. siječnja 2021. Ljevica mora prestati vjerovati desnici da je pridobila radničku klasu "Već je 2016. godine bilo jasno da izbor Trumpa ne predstavlja proboj radničke klase, kako su ga mnogi najavljivali. Kako sam već demonstrirao s Aaronom Winterom, iako je Trump među onima s nižim primanjima prošao bolje od dva prethodna republikanska kandidata, njegov je uspjeh imao više veze s krajnjim neuspjehom Hillary Clinton. Dapače, Trumpova privlačnost bila je vrlo slična onoj Georgea W. Busha 2004. godine. Iako su obojica privukla one s nižim prihodima, više nego John McCain 2008. i Mitt Romney 2012. godine, glavnina glasova i dalje je došla iz tradicionalno republikanske populacije, tj. bogatijih bijelaca."
  • 8. siječnja 2021. Policija je omogućila hordi ekstremnih desničara da nasilno nagrne u zgradu Kongresa Pokušaj dijela Trumpove ekstremno desne baze da spriječi prebrojavanje elektoralnih glasova nasilnim upadom u zgradu Kongresa dočekan je s mlakom reakcijom policijskih snaga. Američki represivni aparat još je jednom pokazao da ne tretira na jednak način prosvjednike desnih i lijevih opcija.
  • 31. prosinca 2020. Kumek "Iole ozbiljnija i ambicioznija politička analiza, za koju Juričan nema interesa, a sudeći po dosadašnjem višegodišnjem radu, ni kompetencija, pokušala bi se barem pomaknuti od paušalnih generalizacija i iskaza poput „ljudi su mala smeća koja vole korupciju“. Savjestan politički pristup nastojao bi barem saznati zašto su ljudi egzistencijalno prisiljeni pristajati na koruptivne aranžmane, čak i kada su očito usmjereni protiv njihovih vlastitih interesa; o kojim je mrežama političke moći riječ te kako politički i društveni establishment na to odgovara."
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? "Strukturnim određenjem klasa se više objašnjava, istorijsko-sociologističkim određenjem klasa se više opisuje. Prema strukturnom određenju klasni položaj konstituira se bez obzira jesu li klasni akteri*ke uopće svjesni koji i kakav je to položaj, dok istorijsko-sociologističko određenje upućuje na to da može da postoji svijest o klasi ili neko iskustvo klase. Strukturnim određenjem objašnjavaju se logika i anatomija funkcioniranja sistema proizvodnje, stoga je riječ o „trajnijoj“ klasnoj konfiguraciji kojom se objašnjava specifičnost kapitalističkog sistema proizvodnje, dok istorijski pristup klasi opisuje kontingentna i promenjiva klasna grupisanja koja se odvijaju u kapitalizmu zajedno sa drugim odnosima dominacije, podčinjavanja i discipliniranja."
  • 31. prosinca 2020. Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.
  • 27. prosinca 2020. Ejblistički režimi u kapitalizmu Razmatrajući korporealnost ljudskog postojanja u kontekstu šireg razumijevanja rada socijalne reprodukcije koji održava i regenerira radnu snagu kao ključni element stvaranja profita, autorica iz historijsko-materijalističke perspektive ukazuje na koji se način u kapitalizmu tretiraju nenormativna tijela, s fokusom na osobe s invaliditetom.
  • 27. prosinca 2020. Neoliberalna država globalnog Juga (1): kako je kulturni nacionalizam pobijedio sekularni Prvi u nizu tekstova o globalnom Jugu nastao je kao bilješka za pripremu razgovora s teoretičarkom Radhikom Desai, koji se ove godine održao u sklopu Subversive festivala, a u njemu ćemo na primjeru Indije prikazati politički obrat između sekularnog i kulturnog nacionalizma, što je tema kojom se Desai bavila u svojim publikacijama u jeku dolaska na vlast BJP-a u Indiji i rasta Hindutve kao fundamentalističkog društvenog pokreta u Indiji.
  • 27. prosinca 2020. Biopolitika kao kritika „nove normalnosti“ U prilogu aktualnim raspravama o biopolitičkim tumačenjima pandemije COVID-19, autor nas vodi kroz povijest sociobioloških obilježja epidemija i pandemija, primarno u kontekstu uvezanosti liberalnog upravljanja i biopolitike, koja u Foucaultovoj interpretaciji ide s onu stranu ekonomskog polja u mjeri u kojoj se stanovništvo pokazuje kao novi objekt analize i intervencije. Tekst na pozadini povijesti epidemija velikih boginja (te juridičko-disciplinarnih mehanizama poput cijepljenja) ukazuje na dvije temeljne manjkavosti Foucaltovog pokušaja podvođenja biopolitike pod problematiku liberalnog guvernmentaliteta, i nudi revidiranu, demokratsku, eksplanatorno snažniju, robusniju upotrebu biopolitičke teorije, onkraj laisser-faire pristupa i autoritarnih mjera države.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve