Stavovi Senata Sveučilišta u Zagrebu o stanju istraživačkih i visokoobrazovnih djelatnosti

Nakon analiza provedenih na više sveučilišnih odbora i povjerenstava i rasprava na sjednicama Rektorskog kolegija u širem sastavu i Senata Sveučilišta u Zagrebu, Senat je na sjednici održanoj 20. travnja 2010. godine zaključio kako je potrebno upozoriti na sve teže uvjete rada Sveučilišta koji bi, ukoliko se ne započne s rješavanjem temeljnih pitanja i ne nađu kvalitetni odgovori na nedoumice o budućem ustroju hrvatskog istraživačkog i visokoobrazovnog sustava, mogli znatno otežati ili čak ugroziti ispunjenje zacrtanih strateških ciljeva Sveučilišta. Slobodni smo Vašu pozornost usmjeriti na sljedeće teme i otvorena pitanja kao i na naše viđenje njihova rješavanja.

1. Istraživačka djelatnost

Sveučilište u Zagrebu kao najveće i, po apsolutnim i relativnim pokazateljima istraživački najproduktivnije hrvatsko sveučilište ima vitalni interes da organizira i razvija svoje istraživačke djelatnosti unutar učinkovitog i stabilnog nacionalnog sustava koji trebaju obilježavati:
– sustav vrednovanja istraživačkih projekata i programa temeljen na međunarodno prihvaćenim mjerilima uspješnosti,
– stabilno i dostatno financiranje projekata i programa, kao i meritorno praćenje njihovog izvršenja,
– izravno alociranje dijela novčanih sredstava istraživačkim ustanovama, posebno velikima kakvo je Sveučilište u Zagrebu, što bi omogućilo samostalno i autonomno upravljanje istraživačkim kapacitetima, njihovim razvojem i planiranjem budućih istraživanja, i spriječilo usitnjavanje i neefikasno i neracionalno iskorištenje tih sredstava,
– uključivanje izobrazbe mladih istraživača i odgovarajućih doktorskih studija u nacionalni istraživački sustav,
– što prije pokrenuti financiranje projekata i programa za koje se može očekivati vrhunska međunarodna kompetitivnost i uspješnost;
– financijska potpora i druge stimulacije istraživačkim skupinama koje prijavljuju irealiziraju projekte unutar međunarodnih istraživačkih programa, posebno unutar EU u kojima Hrvatska sudjeluje i plaća odgovarajuće pristojbe,
– stimulativne mjere za sufinanciranje ili financiranje iz drugih izvora iz privatnog ili javnog sektora za projekte ili programe čiji cilj je izravna tehnološka i druge primjene.

Iako su u protekle dvije godine predstavnici MZOŠ-a i Nacionalnog vijeća za znanost u više navrata najavljivali promjene prema uspostavi takvog sustava, do njih nije došlo,. Još uvijek imamo neracionalan i neuspješan sustav s velikim brojem uglavnom usitnjenih projekata za koje nema sustavne provjere uspješnosti tijekom njihove izvedbe. Nadalje, sadašnji sustav ne prepoznaje doktorske studije kao svoj organski dio.
Situacija je dodatno otežana aktualnim restriktivnim proračunom s otežanim i neredovitim financijskim praćenjem projekata, neizvjesnim statusom sredstava za znanstveno-istraživačku opremu, domaću znanstvenu publicistiku i nabavku klasične i on-line međunarodne znanstvene publicistike.

Stoga smo mišljenja kako što prije treba pristupiti reformi nacionalnog istraživačkog sustava polazeći od navedenih polazišta. U pripremu i provedbu reforme, uz predstavnike relevantnih nacionalnih tijela (MZOŠ, Nacionalno vijeće za znanost, Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj RH), treba uključiti i predstavnike vodećih nacionalnih istraživačkih ustanova.

2. Financiranje osnovnih djelatnosti

Pet godina od uvođenja novih studijskih programa nalazimo se pred drugom fazom u kojoj će se nakon kritičke analize morati provesti niz mjera potrebnih za uspostavu djelotvornijeg i racionalnijeg sustava studijskih programa, i jednako tako intenzivirati implementacija drugih postavki bolonjskog visokoobrazovnog sustava.

Pri tome će se posebna pozornost će se usmjeriti na:
– izlazna znanja i kompetencije definirane nacionalnim i europskim parametrima kvalifikacijskih okvira,
– adekvatna proširenja i poboljšanja prostornih uvjeta i opreme nužnih za uspješnu realizaciju studija po europskim studijskim standardima,
– osiguranje uvjeta za brzi rast unutar-sveučilišne i međunarodne mobilnosti studenata i nastavnika, te na
– poboljšanje uvjeta studiranja i studentskog standarda, uz uvođenje boljeg sustava skrbi i o socijalnim i gospodarskim uvjetima studiranja.

Nužan preduvjet za uspješnu provedbu ovih mjera je dostatno i stabilno financiranje svih temeljnih sveučilišnih djelatnosti iz državnog proračuna. Na to je posebno važno upozoriti u trenutku obilježenom drugom uzastopnom godinom restriktivnog financiranja iz državnog proračuna, što značajno otežava pokrivanje troškova osnovnih sveučilišnih djelatnosti, i u potpunosti eliminira ulaganje u razvoj i nove djelatnosti i projekte. Situacija u kojoj čak 86% proračunskih sredstava za program osnovne djelatnosti pokriva troškove za zaposlene dok samo 14% preostaje za pokriće svih ostalih troškova, u drastičnom je nesrazmjeru s uobičajeno prihvaćenim kriterijem u Europskom visokoobrazovnom prostoru po kojem sveučilište s proračunom u kojem na osobne dohotke odlazi više od približno 75% nema mogućnost razvoja pa stoga stagnira ili čak pada u kvaliteti svog rada. Stoga je hitna zadaća svih odgovornih u hrvatskom visokoobrazovnom sustavu da što prije iznađu načine za izlazak iz sadašnjeg stanja. Treba podsjetiti na niz primjera zemalja koje su upravo u uvjetima gospodarske recesije održale razinu, ili čak značajno povećavale ulaganja u visokoobrazovni i istraživački sektor, prepoznajući u takvim ulaganjima najbolju mogućnost za izlazak iz krize i gospodarsko ozdravljenje.

Održivost osnovnih djelatnosti na javnim sveučilištima ne smije ovisiti o tržišnim uvjetima, posebno ne o prihodima od studentskih participacija. Nedavna odluka Vlade RH kojom se subvencioniraju dosadašnji prihodi od studentskih participacija na prvoj godini preddiplomskih, i integriranih studijskih programa ohrabrujući je korak u tom smjeru. Sveučilište u Zagrebu zalaže se za to da se i za cijelu realizaciju studijskih programa u dogledno vrijeme osiguraju takvi financijski uvjeti, dok bi se studentske participacije trebale zadržati isključivo kao mjera stimuliranja prolaznosti i uspješnosti u studiju. Shodno tome, prihodi od takvih participacija
trebali bi načelno biti korišteni samo za ulaganja u poboljšanje uvjeta studiranja, mobilnost studenata i stimuliranje i stipendiranje izvrsnih studenata te pomaganje i stipendiranje studenata s posebnim potrebama. Podsjećamo da Sveučilište u Zagrebu trenutno iz proračunskih sredstava pokriva približno 30,5% ukupnih troškova poslovanja, dok se približno 27% pokriva iz prihoda od studentskih participacija u programu osnovne djelatnosti, a ostatak od približno 42,5% se pokriva iz ostalih dodatnih prihoda (iskazane su srednje vrijednosti iz podataka poslovanja u 2008. i 2009. godini).

Kao što pokazuju primjeri velike većine uspješnih europskih sveučilišta, internacionalna prepoznatljivost takvih sveučilišta ostvaruje se tek uz njihovo stabilno i dostatno, često i znatno obilnije, financiranje iz državnih proračunskih izvora. Naročito važne stavke u tom pogledu su one koje izravno omogućuju sveučilištu razvoj i održanje svojih međunarodnih aktivnosti kao što su mobilnost, združeni studiji sa stranim sveučilištima kao partnerima (posebno oni na doktorskoj razini), promocija vlastitih studijskih programa u drugim zemljama i slično. Sveučilište u Zagrebu stoga pozdravlja odluku Vlade RH o skorom pristupanju programu Life Long Learning, uključujući i program Erasmus koji omogućuje neograničeno sudjelovanje u međunarodno kompetitivnoj studentskoj i nastavničkoj mobilnosti. Time će se otvoriti puni prostor dugogodišnjim nastojanjima Sveučilišta da pripremi uvjete za brzo povećanje broja i odlaznih i dolaznih mobilnih studenata i nastavnika.

3. Normativne promjene

Navedeni reformski zahvati ne mogu se provesti uz postojeću normativnu strukturu, što uključuje i zakonske akte i sveučilišni statut te iz njega izvedene prateće normativne akte. Uz već navedene razloge treba spomenuti i potrebu za promjenama u upravljanju sveučilištem te u metodologiji i raspodjeli ovlasti i odgovornosti vezano uz pripremu i provedbu financiranja sveučilišta iz državnog proračuna. Iako je suviše rano za ulaženje u detalje, prve rasprave na Sveučilištu o recentnim normativnim inicijativama u tom pogledu dovele su do sljedećih načelnih kritičkih uočavanja:
– Nužnu normativnu podlogu potrebno je sagledati i formulirati cjelovito, uz jasno postavljene polazne strateške smjernice na kojima se normativna rješenja trebaju temeljiti. To ima posebnu važnost iz perspektive istraživačkog i sveobuhvatnog sveučilišta kakvo je zagrebačko, u kojoj se svi relevantni aspekti moraju od početka koherentno uskladiti;
– Izmjene i dopune postojeće normativne podloge trebaju biti utemeljene na modernim načelima sveučilišne autonomije, što uključuje i odgovornost sveučilišta prema osnivaču i prema okolini unutar koje djeluje. Odgovarajućim rješenjima ne smije se otvoriti mogućnost vanjskog narušavanja bilo kojeg od elemenata sveučilišne autonomije, koji postoje u dosadašnjim zakonskim rješenjima, i u brojnim primjerima nacionalnih legislativa i praksi u europskom visokoobrazovnom prostoru;
– Sveučilište pozdravlja inicijativu, izraženu kroz nacrt prijedloga Zakona o sveučilištima koji je nedavno predočilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, i posebno kroz Odluku Vlade RH o subvenciji troškova za prvu godinu redovitih studija na javnim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj u akademskoj godini 2010./2011, kojom se nastoje uvesti načela i metodologija financiranja sveučilišta iz državnog proračuna na tragu pozitivnih iskustava iz pojedinih europskih nacionalnih sustava i praksi. Pri tome je potrebno već sada voditi računa da će za uspješnu primjenu takvih normativnih akata u godinama pred nama u državnom proračunu trebati osigurati dodatna (reformska) sredstva;
– Izmjenama i dopunama postojeće normativne podloge trebaju se osigurati standardni načini provedbe pravnih normi na sveučilištima, što uključuje donošenje odgovarajućih statutarnih rješenja i promjene unutarnjeg sveučilišnog ustroja i sustava tijela sveučilišne uprave. Primjena izmjena i dopuna normativne strukture ne smije dovesti ni do pravnih vakuuma na sveučilišnoj razini, niti do efektivne suspenzije većih ili manjih segmenata i elemenata sveučilišne autonomije. Posebno je nepotrebno i nepoželjno kroz konkretne zakonske odredbe potaknuti izvanjsko (i prisilno) preoblikovanje sveučilišnih struktura, što je uostalom ovlast koja osnivaču, u ovom slučaju Hrvatskome saboru, ionako stalno
stoji na raspolaganju.

U zaključku treba istaknuti kako su ovdje elaborirani prijedlozi promjena od ključne i presudne važnosti ne samo za Sveučilište u Zagrebu, nego i za sve druge ustanove koje za cilj imaju međunarodnu prepoznatljivost svojih istraživačkih rezultata i pokazatelja uspješnosti u studijima. Samo uz dobro organiziran nacionalni sustav s jasnim kriterijima vrednovanja i stabilnim financiranjem Sveučilište može svojim najuspješnijim istraživačima i drugim članovima akademske zajednice osigurati djelotvoran izlazak na međunarodnu scenu, i tako ostvariti svoj strateški cilj; biti globalno, i posebno u Europskom visokoobrazovnom i istraživačkom prostoru, prepoznato i priznato kao uspješno istraživačko sveučilište.