Večernji list: Punu školarinu će plaćati svi koji ne skupe 42 ECTS boda

O inventivnosti i političkim igrama različitih povjerenstava i MZOŠ-a već smo pisali, a na to smo upozoravali i svojim medijskim izjavama. U međuvremenu su iz ministarske ili pak Vladine kuhinje servirani različiti modeli na čiju smo nedorečenost i nelogičnost ukazivali i tijekom zadnjeg prosvjeda. Iz zadnjeg napisa Večernjeg lista može se zaključiti da studentski izlasci na ulice, studentske blokade fakulteta i stalni pritisci na nadležne nisu nagnali MZOŠ da preispita svoje odluke, štoviše donijeli su odluku koja je samo potvrdila već davno zacrtan scenarij koji uvodi plaćanje ECTS bodova čiji “ekonomski rast” ne možemo predvidjeti.



Uspješan student, koji poslije besplatne prve godine školarinu neće plaćati ni na višim godinama studija, onaj je koji u godinu dana položi baš sve ispite, odnosno koji prikupi 60 ECTS bodova. Svi ostali školarinu će plaćati. A koliko će ih fakultet “opaliti” po džepu, ovisit će o broju prikupljenih ECTS-a.

Preporuka rektora

Oni koji, pak, kao brucoši ne uspiju prikupiti ni 42 ECTS boda platit će puni iznos školarine, a studenti koji imaju od 42 do 59 ECTS-a školarinu će plaćati po linearnome modelu za onoliko ECTS-ova koliko im nedostaje do maksimalnih 60. Vrijednost jednog ECTS boda iznosit će oko 300 kuna.

– Ovakav smo model uskladili na Rektorskome zboru i trebaju ga još prihvatiti svi senati sveučilišta u Hrvatskoj. Vodili smo se načelom da određen broj bodova, točnije 42, svaki student u godinu dana mora uspjeti prikupiti, a ne uspije li, mora platiti punu školarinu. Na mnogim fakultetima upravo je ta granica od 42 boda temelj koji je potrebno ostvariti da bi se moglo upisati u višu godinu studija – kaže Ivan Pavić, predsjednik Rektorskog zbora. Ne smatra, dodaje, da je kriterij po kojem svi, pa i oni koji uspiju skupiti 59 bodova, moraju nešto plaćati, prestrog. Jer takvi će plaćati minimalnih 300 kuna, što je više simboličan iznos.

Ovo je pravedno

– No i to se može još promijeniti jer ovakav je model tek naša preporuka – napominje Pavić. Rektori su, dodao je, također na tragu prihvaćanja prijedloga Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) da im za svakog upisanog studenta ove jeseni, s obzirom na to da svi brucoši počinju bez plaćanja školarine, uplate 50 posto vrijednosti maksimalne školarine koju će ti isti brucoši plaćati ako na prvoj godini ne prikupe više od 42 ECTS-a. U tu svrhu svi su fakulteti podijeljeni u tri kategorije i u skladu s tim određena je maksimalna školarina za svaku kategoriju koja će vrijediti na svim sveučilištima u Hrvatskoj. To naime do sada nije bilo tako. Stoga je odlučeno kako je maksimalna školarina na svim društveno-humanističkim fakultetima 5500 kuna, na tehničkim 7370 kuna, a na medicinskim 9240 kuna.

– Ovakav model najmanje je nepravedan jer poštuje načelo da ako studentu nedostaje jedan bod, taj jedan bod i plati i ništa više od toga – smatra analitičar Žarko Puhovski. Posebno mu se sviđa što će se novac koji će MZOŠ uplatiti sveučilištima na račun upisanih studenata trošiti za poboljšanje uvjeta studiranja i studentskog standarda.

preneseno s vecernji.hr

Vezani članci

  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve