Izjava za medije 6. svibnja

Već smo prenijeli vijest o novom modelu plaćanja studija koji je očito usklađen na posljednoj sjednici Rektorskog zbora. Stoga smo dužni reagirati na te (polu)službene informacije i na izjavu predsjednika Rektorskog zbora Ivana Pavića, kao i na poimanje potpuno javno financiranog obrazovanja nadležnih na hrvatskim sveučilištima.


Predsjedavajući Rektorskog zbora Pavić je u medijima iznio model naplaćivanja školarina usklađen na posljednjoj sjednici Zbora. Uspješan student je, prema mišljenju Rektorskog zbora, samo onaj student koji prikupi 60 ECTS-bodova, odnosno položi sve ispite propisane studijskim programom na jednoj godini. Neuspješni tako postaju i studenti koji zadovolje uvjete za upis u sljedeću godinu, pa makar i s prosjekom 5.0, ako pritom ne daju sve ispite. Takav student mora platiti onoliko ECTS-bodova koliko mu nedostaje do brojke 60. Cijena jednog ECTS-boda iznosit će, po rektoru Paviću, simboličnih, 300 kuna. No uzme li se u obzir da jedan kolegij prosječno iznosi oko 5 ECTS-bodova, to ispada oko 1500 kn po kolegiju. Prema ovoj računici, svaki student koji s minimalna prikupljena 42 boda upiše iduću godinu studija, plaća “simboličnih” 5400 kuna školarine. Neuspješniji od neuspješnih, odnosno studenti koji ne zadovolje ni uvjete upisa i ne prikupe 42 ECTS-boda, plaćaju maksimalni iznos školarine.

30. ožujka, na dan studentskog prosvjeda, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa objavilo je priopćenje kojim objašnjava Vladinu odluku o financiranju prve godine studija svim brucošima u akademskoj godini 2010./2011. U priopćenju između ostalog piše i da će za sve studente koji budu uredno ispunjavali svoje studijske obveze, studij biti u cijelosti besplatan od početka pa do završetka. Rektorski zbor je sad odlučio da uredno ispunjavanje studijskih obveza znači isključivo polaganje svih ispita. Ovakav model, koji vladajuće strukture zovu besplatnim obrazovanjem, rigorozniji je i od postojećeg modela naplaćivanja školarina. Ubuduće će samo studenti dobrog socioekonomskog statusa biti u mogućnosti prebaciti ispit na iduću godinu studija. Studentima koji rade da bi si priuštili studij, i zbog toga produljuju vrijeme studija, naplaćivat će se maksimalna cijena školarine. Pritom podsjećamo da postojeća istraživanja govore o tome da naplaćivanje školarina nikako ne utječe na skraćivanje duljine studiranja, već da duljina studiranja ovisi o materijalnim prilikama studenta, pri čemu dulje studiraju oni koji moraju raditi tijekom studija. Po modelu Rektorskog zbora studenti plaćaju čak i kada s odličnim prosjekom završe studij u roku, samo zbog prebacivanja ispita koji im nije uvjet na iduću godinu! Još jednom podsjećamo da bilo kakva financijska penalizacija ne kažnjava lijene studente nego studente koji se školuju uz rad.

Financijska penalizacija također otvara vrata brojnim manipulacijama jer će se fakultetima omogućiti zarađivanje novaca na neprolasku ispita, a kvaliteta studiranja drastično će pasti jer će većina studenata težiti dati što više ispita, pa makar i s prolaznom ocjenom, samo da ne bi morali plaćati, umjesto da se potrude što bolje naučiti gradivo za ispit, pa makar ga i ne položili odmah, ako nije uvjet. “Čišćenje” godine je jako rijetko čak i kod najboljih studenata s najboljim prosjecima, što je lako statistički provjerljivo. Naprimjer, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je samo 22% studenata prve bolonjske generacije nakon prvog semestra prikupilo maksimalan broj bodova.

Kad se obrazovanje počne “stimulirati” uvođenjem bilo kojeg oblika financijske participacije studenata dolazi do njegove komercijalizacije. Kako komercijalizacija obrazovanja dovodi do rastućih studentskih dugova i širenja društvene nejednakosti može se vidjeti promatranjem obrazovnih sustava Velike Britanije i SAD-a, nasuprot kojih stoji potpuno javno financirano obrazovanje Finske koje igra ključnu ulogu u razvoju te zemlje. Model koji uključuje novčano kažnjavanje studenata posve je suprotan ideji besplatnog i svima dostupnog obrazovanja, te na kraju dovodi do toga da većina studenata mora plaćati svoj studij.

Vezani članci

  • 30. svibnja 2020. Ne osuđujmo ustanke protiv umorstava koje vrši policija Ustanak potaknut umorstvom Georgea Floyda, crnog muškarca iz Minneapolisa kojega je usred bijela dana ugušio bijeli policijski službenik Derek Chauvin širi se Sjedinjenim Američkim Državama, dok srednjostrujaškim medijima predvidljivo odzvanja refren o uništavanju privatnog vlasništva o kojem opetovano slušamo kada jednosmjerno nasilje odozgo dobije svoj odgovor odozdo. Površnom zgražanju nad pustošenjem i pljačkom tijekom pobune treba suprotstaviti podsjetnik na postojane mehanizme strukturnog rasizma te sistemske dimenzije pljački i opresija koje se provode nad radnom većinom, a posebice nad crnim pripadnicima i pripadnicama radničke klase.
  • 24. svibnja 2020. Jeff Bezos ne bi trebao biti milijarder, a kamoli bilijunaš „Prema određenim izvješćima, Jeff Bezos je na dobrom putu da postane prvi svjetski bilijunaš, što predstavlja grotesknu optužnicu protiv našeg društva, a jedini način da ga promijenimo jest da organiziramo radnice i radnike Amazona kako bi povratili natrag ogromnu moć i bogatstvo koje zgrće Bezos.“
  • 24. svibnja 2020. Izjava o Covidu-19 s prvog sastanka Globalne ekosocijalističke mreže „Aktivisti i aktivistkinje s četiri kontinenta planiraju aktivnosti, biraju upravljački odbor i pozivaju na solidarnost sa svim radnicama i radnicima koji riskiraju vlastite živote za sve nas.“
  • 24. svibnja 2020. Okolišna perspektiva ljudske povijesti "Budući da je, prema zakonu entropije, energija potrošna i ne možemo je reciklirati, svaki dan moramo iznova vaditi sirovine i goriva iz zemlje za potrebe ekonomije. U određenoj mjeri recikliramo materijale poput aluminija i bakra, ali ne previše. Čak bi i ekonomija nulte stope rasta nužno došla do granica mogućnosti vađenja nafte, ugljena, bakra, boksita, željezne rudače, ekstrakcije plina hidrauličkim frakturiranjem, itd. Dakle, ekonomija nije cirkularna, nego jednosmjerna i vodi ka entropiji – rasipanju sirovina i energije."
  • 17. svibnja 2020. Sustav učenja na daljinu u Španjolskoj zapostavlja djecu iz radničke klase Prelaskom na online edukaciju od doma tijekom karantene, radnička klasa u Španjolskoj ostala je lišena niza socijalno-reproduktivnih funkcija koje osigurava cjelovito besplatno javno obrazovanje, a djeca iz radničkih obitelji prepuštena modelu izvođenja nastave kojemu njihovi roditelji ne mogu parirati adekvatnim vremenskim, financijskim i tehnološkim kapacitetima.
  • 14. svibnja 2020. „Progresivni kapitalizam“ je neostvariv Socijaldemokratske reformske intervencije temeljene na regulaciji i antitrustovskim politikama, koje zaziva ekonomist Joseph Stiglitz u svojoj novoj knjizi People, Power and Profits: Progressive Capitalism for an Age of Discontent, počivaju na manjkavoj srednjostrujaškoj pretpostavci o idealiziranom kompetitivnom tržišnom modelu i zadržavaju se u okvirima kapitalističkog realizma.
  • 11. svibnja 2020. Kriza korona virusa ubrzava stvaranje tehnoloških monopola Specifični uvjeti pandemije Covida-19 i popratno kreativno uništenje slabijih kapitalističkih aktera pospješuju postojeći trend tržišne koncentracije, osobito u polju velikih tehnoloških kompanija, čija vrijednost dionica raste proporcionalno jačanju njihove tržišne moći. Ljevica bi trebala odgovoriti nastojanjima da se monopole podvrgne demokratskom narodnom nadzoru, kao i radničkim organiziranjem unutar samih korporacija.
  • 2. svibnja 2020. Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji Covida-19 Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.
  • 24. travnja 2020. O nastanku ekonomije kao nauke Propitujući koncept linearnog razvoja heterogenih diskursa u homogenu disciplinu, autorica ukazuje na transformaciju znanja koje je bilo tek popratna refleksija trgovaca o djelatnosti razmjene u njezinu specifičnu, instrumentalnu analizu, i predstavlja dva heterogena ekonomska diskursa, merkantilizam i tzv. školu fiziokrata, koji prethode klasičnoj političkoj ekonomiji, i na historijski specifične načine adresiraju pitanja razmjene odnosno ekonomskog rasta.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve