Crvena akcija: Skupština “europskih bankara”

Zagreb je ove godine domaćin godišnje skupštine Europske banke za obnovu i razvoj. Pitanje je, na koji način EBRD potpomaže obnovu i razvoj tranzicijskih, odnosno bivših socijalističkih zemalja, i bavi li se uopće onime što nam netočan prijevod njezinog naziva govori?


Hrvatska i Zagreb ove godine su domaćin godišnje skupštine Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Taj događaj pokušava se predstaviti kao veliki vanjskopolitički uspjeh i kao dokaz hrvatskog “liderstva u regiji” i brzog približavanja Europskoj uniji. U tim hvalospjevima vrlo malo pažnje se posvećuje barem minimalnoj analizi karaktera te institucije i njenog utjecaja na hrvatsko gospodarstvo. Naime, kako se sama predstavlja, banka se bavi promoviranjem i financiranjem “razvitka” u 29 zemalja “Istočne Europe i Središnje Azije”, pri čemu se misli isključivo na tranzicijske zemlje, odnosno bivše socijalističke zemlje.

Suprotno svom imenu, banka nije niti “europska”, niti se bavi “obnovom i razvojem”. Naime, banka ne pomaže razvitku zemlje u smislu da financira gradnju vrtića, škola, cestovne ili željezničke infrastrukture ili bilo čega što pomaže razvoju i boljem standardu stanovništva. Također, banka se ne bavi obnavljanjem gospodarstava koja su u istočnoj Europi bez sumnje propala u posljednjih dvadeset godina. Točan prijevod naziva banke bi bio banka za rekonstrukciju i razvoj, pri čemu se pod rekonstrukcijom misli na prelasku iz državnog u privatno vlasništvo, odnosno ubrzanje privatizacije u tranzicijskim zemljama. Funkcija EBRD-a je financiranje privatnih vlasnika koji žele preuzeti državno vlasništvo, tj. privatizirati firme u tranzicijskim zemljama. EBRD nije europska institucija jer nije nikakva zajednička agencija europskih država. To je u načelu dioničko društvo nekoliko zemalja čije se upravljanje provodi u skladu s vlasničkim udjelom u temeljnom kapitalu, pa točne podatke o tome koje zemlje zapravo upravljaju tom bankom možemo vidjeti na temelju vlasničkih udjela. I letimičan pogled na javne podatke o udjelima (prije povećanja temeljnog kapitala najavljenog jučer) nam pokazuje velike razlike između dviju grupa zemalja: najveći udio imaju SAD koje sudjeluju s dvije milijarde eura, a njih u stopu slijede Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija i Japan sa po 1,7 milijardi. Udio niti jedne druge zemlje ne prelazi 800 milijuna, a npr. Hrvatska sudjeluje s jedva 73 milijuna. Udio samo prvih šest zemalja prelazi 50% ukupnog temeljnog kapitala, što znači da one same mogu kontrolirati banku. Osim po vlasničkom i upravljačkom udjelu, zemlje sudionice razlikuju se i po statusu u banci. Banka ima šezdeset i jednog člana, od kojih, kao što smo rekli, banka “promovira i financira” razvoj samo u njih 29. Zemlje sudionice službeno se dijele na “samo članice” (SAD, VB, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Kanada, Nizozemska itd…) i zemlje koje “primaju investicije” (Hrvatska, Bugarska, Mađarska, Srbija, Latvija itd…). Takva formulacija uvelike želi sakriti koja je stvarna razlika među članicama: uloga banke je da kapitalom koji su osigurale države financira firme iz zapadnih zemalja (zemlje “samo članice”) u njihovom preuzimanju firmi u državnom vlasništvu u istočnim zemljama (zemlje “primateljice investicija”). Takva podjela naravno podrazumijeva da ta ista banka čak ni formalno ne može financirati firmu s istoka koja bi htjela privatizirati neku firmu na zapadu. Drugim riječima, ta naša banka zapravo je banka za sustavnu preuzimanje gospodarstava istočnih zemalja od strane privatnog kapitala iz zapadnih zemalja. Pri tome je posebno skandalozno to kako EBRD uvjerava našu javnost kako je svaka državna intervencija u gospodarstvo štetna, a istodobno sama državnim novcem financira privatne tvrtke u njihovim preuzimanjima gospodarstava tranzicijskih zemalja. Ni na ovoj zagrebačkoj skupštini čelnici banke nisu propustili da nas upozore kako trebamo provoditi “oštre rezove” i “reforme” pri čemu se dakako misli na rezove socijalnih prava za većinu te istodobne olakšice za “investitore”. Oprostit će nam ako im baš i ne povjerujemo kako im je pri tome baš naša dobrobit na umu. Naravno, ne treba se zanositi iluzijama kako je problematičan samo strani kapital, odnosno kako je “domaći” kapital išta bolji za radnike. Naposljetku, svakodnevna praksa nas u to najlakše razuvjerava. Ipak, dugotrajna strategija rasprodaje cijele nacionalne ekonomije inozemnim vlasnicima posebno je nepogodna jer, osim što proizvedeni višak vrijednosti bespovratno odnosi izvan zemlje, odnosi i svaku, pa čak i nominalnu mogućnost demokratske kontrole nacionalnog gospodarstva. Takav model nije bez presedana među “nerazvijenim” i “polurazvijenim zemljama”, njega već preko pola stoljeća pokušavaju primijeniti mnoge azijske i latinoameričke zemlje s vrlo jasnim rezultatom: sve veća ekonomska ovisnost stvara kapitalizma periferije nasuprot kapitalizmu centra što je “razvoj” koji je dugoročno socijalno (i pogotovo razvojno) izrazito nepovoljan po tu zemlju. Mi rezultate te politike jasno možemo vidjeti na potpunom uništenju industrije, gubitku svake kontrole nad bankarskim sektorom i naposljetku na vrlo neizvjesnoj socijalnoj situaciji dobrog dijela stanovništva. U tom smislu, skupština Europske banke za obnovu i razvoj svakako je odlična prilika da svoju razvojnu politiku u temeljima preispitamo.

Crvena akcija, 15.5.2010.

Vezani članci

  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.
  • 13. ožujka 2021. Štrajk na niskim granama "Zbog pravnih i poslovnih praksi u SAD-u je iznimno teško pokrenuti štrajk. Šefovi i njihovi političari razumiju da su radnice i radnici bez opcije uskraćivanja rada gotovo bespomoćni, i stoga su postavili bezbrojne zapreke štrajkačkim aktivnostima. Međutim, za one među nama koji vjeruju da nije moguće izgraditi bolje društvo bez snažnijih sindikata, ovi simptomi su kobni. Jerry Brown, mentor Jane McAlevey u sindikalnoj podružnici 1199 New England Međunarodnog sindikata zaposlenih u uslužnim djelatnostima kaže da je štrajk mišić rada i ako ga redovno ne koristimo, on atrofira."
  • 14. veljače 2021. Kako mirovinski fondovi oblikuju financijalizaciju u Kolumbiji i Peruu "U ekonomijama u nastajanju koje su podvrgnute podređenim oblicima ekonomske i financijske integracije, i gdje su zastupljeni interesi visoko koncentrirane financijske industrije, takvi mirovinski fondovi mogu podbaciti kao katalizator dubokih, likvidnih i stabilnih domaćih tržišta kapitala. Umjesto toga, mogli bi doprinijeti financiranju privatiziranih oblika infrastrukture i nekretnina te ojačati hijerarhije globalnog financijskog svijeta."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve