Tamara Opačić: Sportske aktivnosti na Sveučilištu

Prenosimo tekst Tamare Opačić o vrhu studentske politikantske omladine na Sveučilištu u Zagrebu: “U što sve Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu ove godine ulaže sredstva: sportske aktivnosti jedu skoro koliko i stručni programi, a više od studentskih medija. Tehnologijadi je dodijeljeno 95 tisuća kuna, a Elektrijadi 4 tisuće, uz obrazloženje da se nema novaca. Odsustvo kriterija i prisustvo sukoba interesa – znači li to da Zbor i dalje funkcionira kao poligon za uvježbavanje stranačkih juniora za uspješno vladanje Hrvatskom?”


Politička obojenost i financijske malverzacije prve su asocijacije koje hrvatskim studentima padaju na pamet na spomen sveučilišnih studentskih zborova. Njihovi članovi, a posebice predsjednici, u studentskim kuloarima već su odavno poznati kao “junaci” legendi čiju istinitost potvrđuju fotografije bivšeg šefa Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci Tomislava Čengića, koji je na račun Zbora zajedno sa sinom aktualnog Ministra znanosti, obrazovanja i športa Ninom Fuchsom, proputovao Vijetnam, Kambodžu, Tursku i Australiju. Tu je zatim organiziranje tribina i medijskih nastupa njihovih zagrebačkih kolega Krešimira Bašića i Darija Škegre s ciljem da sabotiraju studentske prosvjede iz 2008. godine pa sve do ispražnjenih računa zagrebačkog Zbora koje je 2005. godine za sobom ostavio nikad zaboravljeni Petar Bezjak, HDZ-ov pomladak kojega je naposljetku fotelje stajao posjet Mirku Norcu u zatvoru.

Aktualni predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog studentskog zbora Ivan Bota, poučen iskustvom prijašnjih kolega, svoje zamrznuto članstvo u Mladeži HDZ-a čuvao je kao zmija noge sve dok se nije iskrsnula slika na kojoj zanosno maše zastavom stranke na vlasti. Na prvi pogled čini se kako su za vrijeme njegova predsjednikovanja financije sveučilišnog zbora, nakon Bezjakovih večeri provedenih u Sheratonu, dovedene u red. No u preraspodjeli sredstava, koja su sve do ove godine dosezala vrtoglavu cifru od četiri milijuna kuna, i dalje nešto smrdi: dovoljno je baciti pogled na na rezultate Natječaja za studentske programe za 2010. godinu.

Naime, iz rezultata je vidljivo kako je od 1,498.216,88 kuna namijenjenih za financiranje studentskih programa čak 18,6 posto iznosa otišlo na financiranje sportskih aktivnosti, od čega je gotovo 60.000 kuna utrošeno na promidžbu nogometa. Stručni programi dobili su tek pet posto više sredstava, a studentski mediji 0,6 posto manje. Zanimljiv je podatak da je medij koji je dobio najveći iznos u vrijednosti od 10.000 kuna glasilo hercegovačkih studenata Moj kamen, kojeg karakteriziraju više-manje isprazni tekstovi o studentskim pijanstvima, pokoje prisjećanje na “prvog i jedinog oca svih Hrvata” te izrugivanje vegetarijancima koje “bi trebalo na mjestu strijeljati jer jedu bilje koje proizvodi kisik”. Usporedbe radi, od studentskih listova Filozofskog fakulteta najveći iznos dobio je strukovni časopis studenata južne slavistike Balkan express, i to 3.400 kuna.

Lista dobitnika na Natječaju za studentske programe nastavlja se spornim dodjeljivanjem sredstava za Tehnologijadu, međunarodno tradicionalno znanstveno-sportsko natjecanje studenata tehnoloških fakulteta RH i BiH, za koje je ukupno izdvojeno 95.000 kuna. Tehnologijada je prijavljena u formi pet zasebnih projekata u tri kategorije – kulturna zbivanja, međunarodna suradnja, stručni programi, a samo godinu ranije za nju je izdvojeno ukupno 220.000 kuna. Za Elektrijadu 2010, sličan međunarodni projekt studenata elektrotehnike, iz ovogodišnjeg proračuna izdvojeno je tek 4.000, a njeni organizatori objašnjavaju kako im je rečeno da su tako malen iznos dobili isključivo zbog rezanja ovogodišnjeg proračuna.

A da se natječajnom povjerenstvu ne bi prigovorilo da netransparentno raspodjeljuje novac, uz prijedlog dodjeljivanja financijskih sredstava dopisani su razlozi zbog kojih ih se dodjeljuje. No taj “vrli” poduhvat bio bi smiješan da nije žalostan jer je taj dokument gotovo istovjetan rezultatima natječaja, osim što su uz svaki projekt dodane dvije-tri riječi opisa poput “frankofonija”, “zanimljivo” ili “tradicija”.

Aktualni predsjednik Bota, koji do isteka mandata broji još sitno dana, na upit tijekom jučerašnje tribine održane na Fakultetu političkih znanosti po kojim su točno kriterijima odobrena sredstva, odgovorio je identično – potrebna je tradicija, zanimljivost projekta, opravdana realnost troškova. A kako se prijavljeni projekti ne smiju javno objavljivati zbog zaštite autorskih prava, sve zainteresirane pozvao je da istog trena odu s njim na uvid dokumentacije.

Riječ “transparentnost” Bota je sumanuto ponavljao tijekom čitave tribine, neprekidno ističući da je “aktualni predsjednik dr. Ivo Josipović radio na sastavljanju važećih zakona za studentske zborove”. Kada mu je postavljeno pitanje s čime se točno bavi Inicijativa mladih intelektualaca za čije je organiziranje tribine ove godine iz proračuna izdvojena 21.000 kuna, odgovorio je: “To su mladi i pametni ljudi s različitih fakulteta koji organiziraju tribinu, a novac im treba za tiskanje promotivnih letaka”. Ponovno se sjetio dodati i onu o “transparentnosti projekata jer je ipak sa studentskim zborom radio doktor predsjednik”. Na više puta ponovljeno pitanje nikad nije dao smislen odgovor.

Jasno je pritom da je financiranje Inicijative ustvari čisti primjer sukoba interesa, jer se na njenom čelu nalazi famozni Tomislav Madžar koji ujedno sjedi u predsjedništvu Zbora, a na spomenutim prosvjedima 2008. godine pojavljivao je u ulozi sabotera studentske borbe. Da cijela situacija bude još paradoksalnija, Madžar je jedan od idejnih začetnika Croatian student summita kojemu je ove godine dodijeljeno 28 000 kuna, a godinu ranije čak duplo veći iznos.

No da možda ima nešto istine u Botinoj priči o organizaciji tribine na kojoj se dijeli promotivni materijal, potvrđuju priče koje kruže studentskim kuloarima prema kojima je
zapravo spomenuta tribina predizborni skup na kojem se uoči održavanja studentskih izbora promoviraju liste kandidata koji su zapravo mlađahni klonovi aktualnih glavešina, i to po partijskoj i/ili lokalpatriotskoj liniji. Ove godine to bi trebala biti lista Studenti zajedno koju, gle čuda, podržavaju udruge čiji su projekti dobili povelike svote na ovogodišnjem natječaju, ili je pak riječ o klubovima studenta iz čijih su krajeva sadašnji i budući članovi Zbora. A kao šećer na kraju, odnosno na početku, jer je ipak istaknuta na prvom mjestu, podršku im pruža i Inicijativa mladih intelektualaca.

Pogled na listu njihovih kandidata neupućenima ne znači mnogo, no utipkavanje pojedinih imena u internetsku tražilicu otkriva da su, recimo, Miroslav Smetiško te Zvonimir Majić s Ekonomskog fakulteta i Ivan Kuzlić s Pravnog fakulteta zapravo članovi Mladeži HDZ-a, a Ante Vuletić, inače i aktualni član Sveučilišnog zbora, asistent na Ekonomskom fakultetu koji je zbog svog radnog mjesta u sukobu interesa, pa ne može na valjan način zastupati interese studenata. Na listi su i Filip Križić, urednik i Ivan Mihalj Žabić dopisnik već spomenutog časopisa Moj kamen.

Izbori za studentske zborove i njihov rad od samog su začetka utjelovljenje najgorih radnji koje sa sobom nosi predstavnička demokracija. Naime, za svake izbore gotovo je postala tradicija da na većini fakulteta na birališta izađe manje od deset posto studenta, a na pojedinim fakultetima bilo je i krađa glasačkih kutija, slikanja listića mobitelom kako bi se kasnije taj glas naplatio pa i do fizičkog maltretiranja birača. Dobar dio predstavnika u Studentskom zboru Sveučilišta, izabranih na očito neregularnim izborima, tijekom svog mandata kršio je načelo nepolitičnosti i neprofitnosti iz Statuta kojeg su, da situacija bude još paradoksalnija, sastavili oni sami.

No probuđeni studentski bunt i borba za pravo na besplatno obrazovanje mobilizirala je dobar dio studentske populacije kojoj je cilj opće dobro, pa bi ovogodišnji izbori, koji su zakazani za 5. i 6. svibnja, na površinu mogli izbaciti predstavnike koji će zastupati interese studenata u pravom smislu te riječi. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu za fakultetski studenski zbor postoji tek jedna prijavljena lista koju čini studentski plenum, i koja je praktički i prije završetka izbora odnijela pobjedu.

I na sveučilišnoj listi pojavio se hrabar potez studenata i studentica različitih fakulteta okupljenih oko Koalicije STOP, čiji je cilj ući u osinje gnijezdo korupcije, odnosno u Studentski zbor Sveučilišta. Ako pobijede na izborima, za cilj su postavili dokidanje borbe za privatne interesa i rad za opće dobro svih studenata.

Zahvaljujući aktivaciji studentske scene, ovogodišnji izbori nude raznobojniju paletu kandidata i pristupa koji bi mogli stati na kraj malverzaciji studentskih predstavnika, koji svojim prozirnim radnjama nisu uspjeli sakriti ono što je njihovim političkim uzorima i šefovima godinama tako dobro išlo za rukom. Isključivo o studentskim glasovima u sljedeća dva izborna dana ovisi hoće li dosadašnjoj garnituri, koja je lani samo na telekomunikacijske usluge potrošila 150.000 kuna, napokon netko stati na kraj.

preneseno s H-altera

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve