Tamara Opačić: Sportske aktivnosti na Sveučilištu

Prenosimo tekst Tamare Opačić o vrhu studentske politikantske omladine na Sveučilištu u Zagrebu: “U što sve Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu ove godine ulaže sredstva: sportske aktivnosti jedu skoro koliko i stručni programi, a više od studentskih medija. Tehnologijadi je dodijeljeno 95 tisuća kuna, a Elektrijadi 4 tisuće, uz obrazloženje da se nema novaca. Odsustvo kriterija i prisustvo sukoba interesa – znači li to da Zbor i dalje funkcionira kao poligon za uvježbavanje stranačkih juniora za uspješno vladanje Hrvatskom?”

Politička obojenost i financijske malverzacije prve su asocijacije koje hrvatskim studentima padaju na pamet na spomen sveučilišnih studentskih zborova. Njihovi članovi, a posebice predsjednici, u studentskim kuloarima već su odavno poznati kao “junaci” legendi čiju istinitost potvrđuju fotografije bivšeg šefa Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci Tomislava Čengića, koji je na račun Zbora zajedno sa sinom aktualnog Ministra znanosti, obrazovanja i športa Ninom Fuchsom, proputovao Vijetnam, Kambodžu, Tursku i Australiju. Tu je zatim organiziranje tribina i medijskih nastupa njihovih zagrebačkih kolega Krešimira Bašića i Darija Škegre s ciljem da sabotiraju studentske prosvjede iz 2008. godine pa sve do ispražnjenih računa zagrebačkog Zbora koje je 2005. godine za sobom ostavio nikad zaboravljeni Petar Bezjak, HDZ-ov pomladak kojega je naposljetku fotelje stajao posjet Mirku Norcu u zatvoru.

Aktualni predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog studentskog zbora Ivan Bota, poučen iskustvom prijašnjih kolega, svoje zamrznuto članstvo u Mladeži HDZ-a čuvao je kao zmija noge sve dok se nije iskrsnula slika na kojoj zanosno maše zastavom stranke na vlasti. Na prvi pogled čini se kako su za vrijeme njegova predsjednikovanja financije sveučilišnog zbora, nakon Bezjakovih večeri provedenih u Sheratonu, dovedene u red. No u preraspodjeli sredstava, koja su sve do ove godine dosezala vrtoglavu cifru od četiri milijuna kuna, i dalje nešto smrdi: dovoljno je baciti pogled na na rezultate Natječaja za studentske programe za 2010. godinu.

Naime, iz rezultata je vidljivo kako je od 1,498.216,88 kuna namijenjenih za financiranje studentskih programa čak 18,6 posto iznosa otišlo na financiranje sportskih aktivnosti, od čega je gotovo 60.000 kuna utrošeno na promidžbu nogometa. Stručni programi dobili su tek pet posto više sredstava, a studentski mediji 0,6 posto manje. Zanimljiv je podatak da je medij koji je dobio najveći iznos u vrijednosti od 10.000 kuna glasilo hercegovačkih studenata Moj kamen, kojeg karakteriziraju više-manje isprazni tekstovi o studentskim pijanstvima, pokoje prisjećanje na “prvog i jedinog oca svih Hrvata” te izrugivanje vegetarijancima koje “bi trebalo na mjestu strijeljati jer jedu bilje koje proizvodi kisik”. Usporedbe radi, od studentskih listova Filozofskog fakulteta najveći iznos dobio je strukovni časopis studenata južne slavistike Balkan express, i to 3.400 kuna.

Lista dobitnika na Natječaju za studentske programe nastavlja se spornim dodjeljivanjem sredstava za Tehnologijadu, međunarodno tradicionalno znanstveno-sportsko natjecanje studenata tehnoloških fakulteta RH i BiH, za koje je ukupno izdvojeno 95.000 kuna. Tehnologijada je prijavljena u formi pet zasebnih projekata u tri kategorije – kulturna zbivanja, međunarodna suradnja, stručni programi, a samo godinu ranije za nju je izdvojeno ukupno 220.000 kuna. Za Elektrijadu 2010, sličan međunarodni projekt studenata elektrotehnike, iz ovogodišnjeg proračuna izdvojeno je tek 4.000, a njeni organizatori objašnjavaju kako im je rečeno da su tako malen iznos dobili isključivo zbog rezanja ovogodišnjeg proračuna.

A da se natječajnom povjerenstvu ne bi prigovorilo da netransparentno raspodjeljuje novac, uz prijedlog dodjeljivanja financijskih sredstava dopisani su razlozi zbog kojih ih se dodjeljuje. No taj “vrli” poduhvat bio bi smiješan da nije žalostan jer je taj dokument gotovo istovjetan rezultatima natječaja, osim što su uz svaki projekt dodane dvije-tri riječi opisa poput “frankofonija”, “zanimljivo” ili “tradicija”.

Aktualni predsjednik Bota, koji do isteka mandata broji još sitno dana, na upit tijekom jučerašnje tribine održane na Fakultetu političkih znanosti po kojim su točno kriterijima odobrena sredstva, odgovorio je identično – potrebna je tradicija, zanimljivost projekta, opravdana realnost troškova. A kako se prijavljeni projekti ne smiju javno objavljivati zbog zaštite autorskih prava, sve zainteresirane pozvao je da istog trena odu s njim na uvid dokumentacije.

Riječ “transparentnost” Bota je sumanuto ponavljao tijekom čitave tribine, neprekidno ističući da je “aktualni predsjednik dr. Ivo Josipović radio na sastavljanju važećih zakona za studentske zborove”. Kada mu je postavljeno pitanje s čime se točno bavi Inicijativa mladih intelektualaca za čije je organiziranje tribine ove godine iz proračuna izdvojena 21.000 kuna, odgovorio je: “To su mladi i pametni ljudi s različitih fakulteta koji organiziraju tribinu, a novac im treba za tiskanje promotivnih letaka”. Ponovno se sjetio dodati i onu o “transparentnosti projekata jer je ipak sa studentskim zborom radio doktor predsjednik”. Na više puta ponovljeno pitanje nikad nije dao smislen odgovor.

Jasno je pritom da je financiranje Inicijative ustvari čisti primjer sukoba interesa, jer se na njenom čelu nalazi famozni Tomislav Madžar koji ujedno sjedi u predsjedništvu Zbora, a na spomenutim prosvjedima 2008. godine pojavljivao je u ulozi sabotera studentske borbe. Da cijela situacija bude još paradoksalnija, Madžar je jedan od idejnih začetnika Croatian student summita kojemu je ove godine dodijeljeno 28 000 kuna, a godinu ranije čak duplo veći iznos.

No da možda ima nešto istine u Botinoj priči o organizaciji tribine na kojoj se dijeli promotivni materijal, potvrđuju priče koje kruže studentskim kuloarima prema kojima je
zapravo spomenuta tribina predizborni skup na kojem se uoči održavanja studentskih izbora promoviraju liste kandidata koji su zapravo mlađahni klonovi aktualnih glavešina, i to po partijskoj i/ili lokalpatriotskoj liniji. Ove godine to bi trebala biti lista Studenti zajedno koju, gle čuda, podržavaju udruge čiji su projekti dobili povelike svote na ovogodišnjem natječaju, ili je pak riječ o klubovima studenta iz čijih su krajeva sadašnji i budući članovi Zbora. A kao šećer na kraju, odnosno na početku, jer je ipak istaknuta na prvom mjestu, podršku im pruža i Inicijativa mladih intelektualaca.

Pogled na listu njihovih kandidata neupućenima ne znači mnogo, no utipkavanje pojedinih imena u internetsku tražilicu otkriva da su, recimo, Miroslav Smetiško te Zvonimir Majić s Ekonomskog fakulteta i Ivan Kuzlić s Pravnog fakulteta zapravo članovi Mladeži HDZ-a, a Ante Vuletić, inače i aktualni član Sveučilišnog zbora, asistent na Ekonomskom fakultetu koji je zbog svog radnog mjesta u sukobu interesa, pa ne može na valjan način zastupati interese studenata. Na listi su i Filip Križić, urednik i Ivan Mihalj Žabić dopisnik već spomenutog časopisa Moj kamen.

Izbori za studentske zborove i njihov rad od samog su začetka utjelovljenje najgorih radnji koje sa sobom nosi predstavnička demokracija. Naime, za svake izbore gotovo je postala tradicija da na većini fakulteta na birališta izađe manje od deset posto studenta, a na pojedinim fakultetima bilo je i krađa glasačkih kutija, slikanja listića mobitelom kako bi se kasnije taj glas naplatio pa i do fizičkog maltretiranja birača. Dobar dio predstavnika u Studentskom zboru Sveučilišta, izabranih na očito neregularnim izborima, tijekom svog mandata kršio je načelo nepolitičnosti i neprofitnosti iz Statuta kojeg su, da situacija bude još paradoksalnija, sastavili oni sami.

No probuđeni studentski bunt i borba za pravo na besplatno obrazovanje mobilizirala je dobar dio studentske populacije kojoj je cilj opće dobro, pa bi ovogodišnji izbori, koji su zakazani za 5. i 6. svibnja, na površinu mogli izbaciti predstavnike koji će zastupati interese studenata u pravom smislu te riječi. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu za fakultetski studenski zbor postoji tek jedna prijavljena lista koju čini studentski plenum, i koja je praktički i prije završetka izbora odnijela pobjedu.

I na sveučilišnoj listi pojavio se hrabar potez studenata i studentica različitih fakulteta okupljenih oko Koalicije STOP, čiji je cilj ući u osinje gnijezdo korupcije, odnosno u Studentski zbor Sveučilišta. Ako pobijede na izborima, za cilj su postavili dokidanje borbe za privatne interesa i rad za opće dobro svih studenata.

Zahvaljujući aktivaciji studentske scene, ovogodišnji izbori nude raznobojniju paletu kandidata i pristupa koji bi mogli stati na kraj malverzaciji studentskih predstavnika, koji svojim prozirnim radnjama nisu uspjeli sakriti ono što je njihovim političkim uzorima i šefovima godinama tako dobro išlo za rukom. Isključivo o studentskim glasovima u sljedeća dva izborna dana ovisi hoće li dosadašnjoj garnituri, koja je lani samo na telekomunikacijske usluge potrošila 150.000 kuna, napokon netko stati na kraj.

preneseno s H-altera

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. “antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donisi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanja prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve