Izjava za medije – 23. srpnja 2010.

Na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu održanoj 13. srpnja prihvaćen je predložak ugovora kojeg potpisuju studenti prve godine preddiplomskih i integriranih studija: tim se ugovorom studenti obvezuju podmiriti troškove studija ukoliko to do kraja prvog semestra ne učini nadležno ministarstvo. Kao odgovor na rektorov poziv za identificiranjem svih sudionika studentskih događanja od proljetnih blokada do nedavnog prekida sjednice Senata nudimo tekstove zaključaka Fakultetskog vijeća FFZG-a od 22. i 29. travnja 2009. godine.

Senat Sveučilišta u Zagrebu na svojoj redovnoj četrnaestoj sjednici održanoj 13. srpnja ove godine prihvatio je predložak ugovora koji studenti prve godine preddiplomskih i integriranih studija potpisuju sa svojim budućim fakultetima prilikom upisa studija. Neprihvatljivost takvog ugovora i odnosa koji se stvara njegovim potpisivanjem proizlazi iz klauzule koja određuje da student sam podmiruje troškove svoga studija ukoliko Vlada RH, tj. nadležno ministarstvo, ne isplati obećanu svotu do kraja zimskog semestra, dakle do mjeseca veljače sljedeće godine.

Aktom odobrenja takvog predloška ugovora Senat Sveučilišta u Zagrebu po tko zna koji put odigrao je ulogu promotora i aktivnog provoditelja komercijalizacije visokog obrazovanja. Senat je jasno prihvatio ulogu partnera MZOŠ-a kao i ostatka političkih struktura koje nesmetano ruše svaki oblik socijalne politike što u konačnici rezultira još većim društvenim raslojavanjima. Ovaj put naša akademska elita učinila je i eksplicitni korak “dalje” u tom procesu prebacivši odgovornost (javnog) financiranja obrazovanja s nadležne i (ne)odgovorne političke elite na same studente. Vladina odluka iz ožujka o tobože “besplatnim” prvim godinama studijâ koju su mediji predstavili kao zadovoljenje naših zahtjeva ne samo da nije bilo ostvarenje potpuno javno financiranog obrazovanja za koje se zalažemo, nego je očito služila kao mehanizam smirivanja nabujalog nezadovoljstva. Donošenje predloška ovakvih ugovora dodatno potvrđuje tezu o Vladinu fingiranju besplatnog obrazovanja. Takvo djelovanje političke vlasti nikako ne znači i amnestiju odgovornih na Sveučilištu koji su u konačnici prihvatili ovakav nacrt teksta ugovorâ. Ugovori ni na koji način ne čine pritisak spram struktura vlasti, nego se solidariziraju s njima, nauštrb solidarnosti sa studentima na koje se ovim ugovorima i dugoročnom politikom vrlo jednostavno prebacuje odgovornost države i javnog financiranja visokog obrazovanja. Ništa manje neodgovorno nije bilo ni ponašanje “studentskih predstavnika” koji nisu uzimali u obzir zahtjeve i odluke studenata koje predstavljaju. Njihovu računicu cijena ECTS-a i modela plaćanja iznesenu na nedavnoj sjednici Hrvatskog studentskog zbora u Mostaru u Bosni i Hercegovini, ne smatramo manje opasnom od sličnih modela i izračuna kojima smo zasipani od strane raznih ad hoc komisija, rektorâ, zborova. Već više od dvije godine glas studenata, što ulicama gradova što ispunjenim predavaonicima tijekom plenuma, poziva na solidarnost, jedinstvo i društvenu odgovornost svih onih koji sačinjavaju universitas. Jedini jasan odgovor koji smo dobili od predstavnika akademske zajednice jest još neobjavljeno javno pismo rektora Bjeliša kojim poziva Etički savjet Sveučilišta u Zagrebu na razjašnjavanje “etičkih i akademskih aspekata” studentskog djelovanja posljednjih godinu dana počevši s blokadama fakulteta nastavljajući se redovnim pritiscima i zadnjim prekidom sjednice Senata u lipnju. Riječ je o još jednom od provjerenih načina zaobilaženja središnjeg problema i našeg jedinog i univerzalnog zahtjeva. Strukture odlučivanja Sveučilišta u Zagrebu (kao i ostalih sveučilišta) odabrale su potencijalno represivne metode koje koriste i političke vlasti istovremeno postajući i slijepi izvršioci loših politika koje su dovele ne samo do zatvorenosti vrata fakulteta za one iz najnižih slojeva nego i do kriminalnih anomalija koje nisu do kraja i u cijelosti istražene. Ovakav sistem odlučivanja i vođenja visokog školstva i znanosti nužno vodi još većem nezadovoljstvu studenata i nastavnika koji s pravom ruše ono što se proklamira etičkim i akademskim principima u borbi za društvo i sveučilište jednakih bez obzira na njihovo imovinsko stanje. Jedini ugovor na koji ćemo pristati jest ugovor koji garantira nastavak borbe za potpuno javno financirano obrazovanje svim sredstvima u okvirima autonomije sveučilišta koju se želi dokinuti.

Kao odgovor na rektorov poziv za identificiranjem svih sudionika studentskih događanja od proljetnih blokada do nedavnog prekida sjednice Senata nudimo tekstove zaključaka Fakultetskog vijeća FFZG-a od 22. i 29. travnja 2009. godine.

Vijeće Filozofskog fakulteta podržalo zahtjeve i metodu Inicijative, obustavlja se nastava

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na izvanrednoj sjednici održanoj 22. travnja 2009. razmatralo je zahtjev za očitovanje Nezavisne studentske inicijative za pravo na besplatno obrazovanje te donijelo sljedeće

O D L U K E

I. Vijeće Filozofskog fakulteta podržava cilj, odnosno zahtjev Nezavisne studentske inicijative za pravo na besplatno obrazovanje – zakonsko osiguranje potpunog javnog financiranja obrazovanja na svim razinama zaključno s poslijediplomskim studijem.

II. S obzirom na dosadašnje neuspješne institucionalne akcije Fakultetsko vijeće smatra da su metode kojima se akcija provodi legitimne i primjerene postavljenim ciljevima.

III. Fakultetsko vijeće pridružuje se akciji studenata i kao svoj doprinos – u sklopu svjetskog tjedna borbe protiv komercijalizacije obrazovanja – donosi odluku o prekidu nastave do kraja radnog tjedna.

Ukoliko do sjednice Vijeća 29. travnja 2009. ne dođe do očitovanja resornog ministra ili Vlade RH, Vijeće Filozofskog fakulteta odlučit će o daljnjim koracima.

IV. Fakultetsko vijeće također zahtijeva da se svi zakoni koji se odnose na znanost i visoko obrazovanje prije upućivanja u saborsku proceduru daju na očitovanje svim znanstvenim i visokoobrazovnim institucijama.

Prodekan za znanost i međunarodnu suradnju

dr. sc. Damir Boras, red. prof

Izjava Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 29. travnja 2009.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 29. travnja 2009. donijelo je sljedeću

IZJAVU

I. Vijeće Filozofskog fakulteta i dalje podržava ciljeve i metode nezavisne studentske inicijative za pravo na besplatno obrazovanje.

II. S obzirom na to da nije došlo do primjerena očitovanja MZOŠ-a ili Vlade RH na postavljene zahtjeve, Fakultetsko vijeće ne može inzistirati na ponovnoj uspostavi cjelovitog nastavnog procesa.

III. Predstavnici Vijeća Filozofskog fakulteta spremni su aktivno sudjelovati u što žurnijoj pripremi zakonskoga osiguranja potpunoga javnoga financiranja obrazovanja na svim razinama zaključno s poslijediplomskim studijem.

IV. Fakultetsko vijeće osuđuje sve oblike pritisaka na akademsku zajednicu a osobito na studente, nastavnike i Upravu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.