Doktorand bez kune

U intervjuu Novom listu, Nikola Vuletić objašnjava realiziranu ideju o besplatnim poslijediplomskim studijima koji su pokrenuti na Zadarskom sveučilištu. Studij je, jasno, oslobođen financijskih participacija i baziran na mentorskom radu. Riječ je o praktičnom ostvarenju obrazovanja oslobođenog financijskih participacija, ali i iznimci koja potvrđuje (sistemsko) pravilo!

U trenutku dok već par godina traje sustavna komercijalizacija našeg visokog obrazovanja, Ministarstvo znanosti i akademska vrhuška zborski proglašavaju besplatno studiranje reliktom socijalizma, a školarine europskom budućnosti, dok naslovnice tabloida diktiraju ideologiju po kojoj je obrazovanje roba kao i svaka druga, ove jeseni Sveučilište u Zadru pokreće – besplatan poslijediplomski studij. Dobro ste pročitali, naime, riječ je o modelu u kojem za školarine ne treba izdvojiti ni kune, a za njegovo pokretanje među najzaslužnijima je Nikola Vuletić, zamjenik pročelnika Odsjeka za francuske i iberoromanske studije i zamjenik voditelja toga poslijediplomskog studija. Riječ je o studiju koji omogućuje stjecanje doktorata iz humanističkih znanosti kao što su filozofija, filologija, povijest, povijest umjetnosti, etnologija ili arheologija, a osim činjenice da doktorand ne plaća nikakvu naknadu, za naše prilike revolucionaran je i način izvedbe studija.

– Jedan dio pokretača ovog studija doktorirao je na američkim ili njemačkim sveučilištima ili su bili na postdoktorskom usavršavanju u SAD i zemljama EU. Procijenili smo da u Hrvatskoj dominantan model striktno strukturiranih studijskih programa nepotrebno ograničava mogućnosti doktorskog studija. Zato je naš studij postavljen na način da je njegova okosnica individualni rad mentora i studenta, a “frontalna” nastava ispred više studenata otpada. Umjesto da, primjerice, postoji kolegij pod nazivom “Sintaksa”, mentorsko vijeće propisalo je kompetencije koje bi student trebao steći unutar svakog pojedinog modula koji nose najopćenitiji mogući naziv, kao što su “Tema istraživanja I” ili “Metodologija istraživanja I”. Sve je stvar definiranja odnosa teme i tempa istraživanja, no studij se mora završiti u roku od tri godine, a za svaki semestar propisani su točno određeni moduli. Riječ je o redovnom studiju, koji se eventualno može produžiti godinu dana zbog bolesti ili drugih objektivnih razloga, kaže naš sugovornik. Također, mentor može procijeniti da student mora odslušati neke kolegije koji postoje na bilo kojem hrvatskom ili stranom sveučilištu, što se vrednuje kao odrađeni modul.

Tvrdnje neinformiranih

U našim okolnostima najzanimljivije je da je riječ o potpuno besplatnom studiju, naime, članovi inicijativne skupine profesora – njih tridesetak – složili su se da svoj rad – ne naplaćuju.

– Članovi inicijativne skupine slažu se da na doktoranda treba gledati kao na čast, a ne kao na janjca kojeg treba odrati. Potom smo predložili upravi Sveučilišta da ni ona ne naplaćuje troškove tzv. hladnog pogona, što je i prihvaćeno. Naravno, student sâm snosi putne troškove i stanarinu, ukoliko živi izvan Zadra, a ima mentora u Zadru, ili izabere mentora izvan mjesta svog stanovanja. U našem Vijeću mentora bit će profesora s niza naših i stranih sveučilišta, zovu ljudi iz Pule ili Zagreba i izražavaju želju da budu dio ovog projekta. Očekujem da ćemo ove jeseni imati preko dvadeset doktoranada, nastavio je Vuletić. Na pitanje kako bi odgovorio svima koji tvrde da je besplatno obrazovanje iluzija te da se sve što je dobro naplaćuje, pozvao se na primjer brojnih svjetskih sveučilišta koja primjenjuju isti model.

– Takve tvrdnje potječu od neinformiranih ljudi. Njima poručujem da mi ne govorimo istim jezikom – naime, sve što jednog znanstvenika čini boljim od drugog je besplatno, zato jer se inteligencija, znanje, upornost, radna energija i entuzijazam ne mogu kupiti novcem. Neki doktorski studiji na sveučilištima u Heidelbergu, Liverpoolu, Cambridgeu ili na University of California u Los Angelesu funkcioniraju tako da studenti ne snose trošak studija, već postoje javne i privatne ustanove koje na sebe preuzimaju taj trošak. Onima koji imaju potrebu sve izraziti u novcu, možda će biti lakše prihvatiti ovakvu formulaciju: Sveučilište u Zadru i njegovi nastavnici radit će pro bono te na taj način stipendirati doktorande jer su procijenili da je to u interesu znanosti, društva i Sveučilišta. Radimo ono što bi zapravo trebala raditi svaka vlada Republike Hrvatske. Ipak, priznaje da je mnogo lakše organizirati besplatni studij humanističkih znanosti nego studij biokemije ili medicine. U tim slučajevima treba identificirati sektor u kojem ta grana znanosti stvara opipljiv profit, odnosno višak vrijednosti.

Ocjena nije presudna

– Ako je farmaceutska industrija zainteresirana za stručnjake iz određenog polja, neka onda i uloži u te kandidate, odnosno, poželjno je javno-privatno partnerstvo. Moji kolege koji su doktorirali u Njemačkoj na polju računalne lingvistike nisu to platili iz svog džepa. No, oni dolaze iz sustava s visoko razvijenom socijalnom sviješću koja je kod nas krahirala. Istina, ni naš poslijediplomski studij ne znači otvorena vrata za bilo koga tko želi studirati – riječ je o malom broju sretnika koji će se upisati. Na naše Sveučilište došla je kolegica iz Engleske koja želi doktorirati na umjetničkoj baštini Dalmacije XIV. stoljeća. Kod nas bi odmah rekli “ona je luda, tko će joj to platiti”. No, u Engleskoj postoje fundacije koje financiraju upravo takve studije. Platili su joj čak i troškove studijskih boravaka u Zadru, obrazložio je Vuletić.

Posebnost ovog studija je autonomija mentora u biranju kandidata. Preciznije rečeno, i ako imate prosjek ocjena 5.0, nitko vam ne garantira upis, nego vaša tema mora dovoljno zainteresirati mentora. Naravno, procjena mentora podliježe prosudbi Vijeća mentora. Ocjene nisu presudan kriterij, objašnjava Vuletić.

“Bolonja” je ideologija stanice karcinoma

Vuletić je čvrsto stajao uz studentski zahtjev za besplatnim obrazovanjem te je u skladu s tim podupro i nenasilnu blokadu nastave kao sredstvo borbe. Vrlo je kritičan i prema cjelokupnoj bolonjskoj reformi, za koju tvrdi da je čvrsto povezana s komercijalizacijom.
– Sam smisao reforme je skidanje što većeg dijela troškova obrazovanja s državnog proračuna, ne samo u Hrvatskoj nego i u čitavoj EU. To je interes čitave političke elite, bez obzira dolazila ona s lijevog ili desnog dijela političkog spektra. Nekritički smo to prihvatili sa Zapada bez ikakve rasprave, riječ je o diktiranoj političkoj odluci. U Hrvatskoj nema nikakvog dijaloga, nama treba obrazovanje iz elementarne političke kulture, tvrdi naš sugovornik. No, dodaje, “Bolonja” izaziva katastrofalne posljedice i u mnogo razvijenijim zemljama.
– U Švicarskoj već tri godine nakon njenog uvođenja provode reformu reforme, a kolegica iz Basela mi je savjetovala “strpljenje i rezignaciju”. Riječ je o integralnom dijelu neoliberalne agende koju zanima isključivo profit radi profita. To je ideologija stanice karcinoma koji polako ubija organizam u kojem živi, a na kraju umire s njim, zaključio je Vuletić.

Razgovor vodio Jerko Bakotin
Intervju preuzet iz Novog lista

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjost Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael" i "Alternative i budućnosti". "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas", a od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.
  • 30. studenoga 2024. Boriti se s nadom, boriti se bez nade, ali apsolutno se boriti Koncept burn out-a ne misli se samo u neoliberalnom individualističkom okviru, jer postoje i brojni primjeri njegova propitivanja kroz različite revolucionarne borbe na ljevici. Jednu od takvih analiza nam daje i Hannah Proctor u knjizi „Burn out: The Emotional Experience of Political Defeat”, u kojoj učimo iz historije poraza progresivnih pokreta. Iako je sam termin burn out prvi put upotrebljen 1974., sagorijevanja u političkim kolektivima su se iskušavala kao umor, (lijeva) melankolija, doživljaj stalnih poraza, depresija, nostalgija, hitnosti i inercija, militantna briga, iscrpljenost, zajedničko raspadanje, ogorčenje, razočarenje nakon emotivnih ulaganja politički projekt koji se pokaže pun mana, autoviktimizacija, nasilje, bolesti različitih društvenih pokreta i kao žalovanja. Nekada je, dakle, burn out bio simptom koji proživljavaju oni koji su se borili za bolje društvo, dok je u današnjem neoliberalnom kontekstu indikator stanja onih koji nastoje da uspiju unutar postojećeg sistema, te koji burn out „liječe“ postavljanjem granica, označavanjem drugih kao toksičnih i okretanjem glave na drugu stranu kako bi se sačuvao unutrašnji mir. Međutim, unatoč promjeni od politiziranog kolektiviteta do apatije i rastućeg individualizma, historijska iskustva nam daju neke lekcije i za sadašnjost i za budućnost, a knjiga nas podsjeća kako kolektivna briga nije opcija (za srednjoklasni komfor) već preduvjet svake borbe, političke akcije i prakse.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve