Doktorand bez kune

U intervjuu Novom listu, Nikola Vuletić objašnjava realiziranu ideju o besplatnim poslijediplomskim studijima koji su pokrenuti na Zadarskom sveučilištu. Studij je, jasno, oslobođen financijskih participacija i baziran na mentorskom radu. Riječ je o praktičnom ostvarenju obrazovanja oslobođenog financijskih participacija, ali i iznimci koja potvrđuje (sistemsko) pravilo!

U trenutku dok već par godina traje sustavna komercijalizacija našeg visokog obrazovanja, Ministarstvo znanosti i akademska vrhuška zborski proglašavaju besplatno studiranje reliktom socijalizma, a školarine europskom budućnosti, dok naslovnice tabloida diktiraju ideologiju po kojoj je obrazovanje roba kao i svaka druga, ove jeseni Sveučilište u Zadru pokreće – besplatan poslijediplomski studij. Dobro ste pročitali, naime, riječ je o modelu u kojem za školarine ne treba izdvojiti ni kune, a za njegovo pokretanje među najzaslužnijima je Nikola Vuletić, zamjenik pročelnika Odsjeka za francuske i iberoromanske studije i zamjenik voditelja toga poslijediplomskog studija. Riječ je o studiju koji omogućuje stjecanje doktorata iz humanističkih znanosti kao što su filozofija, filologija, povijest, povijest umjetnosti, etnologija ili arheologija, a osim činjenice da doktorand ne plaća nikakvu naknadu, za naše prilike revolucionaran je i način izvedbe studija.

– Jedan dio pokretača ovog studija doktorirao je na američkim ili njemačkim sveučilištima ili su bili na postdoktorskom usavršavanju u SAD i zemljama EU. Procijenili smo da u Hrvatskoj dominantan model striktno strukturiranih studijskih programa nepotrebno ograničava mogućnosti doktorskog studija. Zato je naš studij postavljen na način da je njegova okosnica individualni rad mentora i studenta, a “frontalna” nastava ispred više studenata otpada. Umjesto da, primjerice, postoji kolegij pod nazivom “Sintaksa”, mentorsko vijeće propisalo je kompetencije koje bi student trebao steći unutar svakog pojedinog modula koji nose najopćenitiji mogući naziv, kao što su “Tema istraživanja I” ili “Metodologija istraživanja I”. Sve je stvar definiranja odnosa teme i tempa istraživanja, no studij se mora završiti u roku od tri godine, a za svaki semestar propisani su točno određeni moduli. Riječ je o redovnom studiju, koji se eventualno može produžiti godinu dana zbog bolesti ili drugih objektivnih razloga, kaže naš sugovornik. Također, mentor može procijeniti da student mora odslušati neke kolegije koji postoje na bilo kojem hrvatskom ili stranom sveučilištu, što se vrednuje kao odrađeni modul.

Tvrdnje neinformiranih

U našim okolnostima najzanimljivije je da je riječ o potpuno besplatnom studiju, naime, članovi inicijativne skupine profesora – njih tridesetak – složili su se da svoj rad – ne naplaćuju.

– Članovi inicijativne skupine slažu se da na doktoranda treba gledati kao na čast, a ne kao na janjca kojeg treba odrati. Potom smo predložili upravi Sveučilišta da ni ona ne naplaćuje troškove tzv. hladnog pogona, što je i prihvaćeno. Naravno, student sâm snosi putne troškove i stanarinu, ukoliko živi izvan Zadra, a ima mentora u Zadru, ili izabere mentora izvan mjesta svog stanovanja. U našem Vijeću mentora bit će profesora s niza naših i stranih sveučilišta, zovu ljudi iz Pule ili Zagreba i izražavaju želju da budu dio ovog projekta. Očekujem da ćemo ove jeseni imati preko dvadeset doktoranada, nastavio je Vuletić. Na pitanje kako bi odgovorio svima koji tvrde da je besplatno obrazovanje iluzija te da se sve što je dobro naplaćuje, pozvao se na primjer brojnih svjetskih sveučilišta koja primjenjuju isti model.

– Takve tvrdnje potječu od neinformiranih ljudi. Njima poručujem da mi ne govorimo istim jezikom – naime, sve što jednog znanstvenika čini boljim od drugog je besplatno, zato jer se inteligencija, znanje, upornost, radna energija i entuzijazam ne mogu kupiti novcem. Neki doktorski studiji na sveučilištima u Heidelbergu, Liverpoolu, Cambridgeu ili na University of California u Los Angelesu funkcioniraju tako da studenti ne snose trošak studija, već postoje javne i privatne ustanove koje na sebe preuzimaju taj trošak. Onima koji imaju potrebu sve izraziti u novcu, možda će biti lakše prihvatiti ovakvu formulaciju: Sveučilište u Zadru i njegovi nastavnici radit će pro bono te na taj način stipendirati doktorande jer su procijenili da je to u interesu znanosti, društva i Sveučilišta. Radimo ono što bi zapravo trebala raditi svaka vlada Republike Hrvatske. Ipak, priznaje da je mnogo lakše organizirati besplatni studij humanističkih znanosti nego studij biokemije ili medicine. U tim slučajevima treba identificirati sektor u kojem ta grana znanosti stvara opipljiv profit, odnosno višak vrijednosti.

Ocjena nije presudna

– Ako je farmaceutska industrija zainteresirana za stručnjake iz određenog polja, neka onda i uloži u te kandidate, odnosno, poželjno je javno-privatno partnerstvo. Moji kolege koji su doktorirali u Njemačkoj na polju računalne lingvistike nisu to platili iz svog džepa. No, oni dolaze iz sustava s visoko razvijenom socijalnom sviješću koja je kod nas krahirala. Istina, ni naš poslijediplomski studij ne znači otvorena vrata za bilo koga tko želi studirati – riječ je o malom broju sretnika koji će se upisati. Na naše Sveučilište došla je kolegica iz Engleske koja želi doktorirati na umjetničkoj baštini Dalmacije XIV. stoljeća. Kod nas bi odmah rekli “ona je luda, tko će joj to platiti”. No, u Engleskoj postoje fundacije koje financiraju upravo takve studije. Platili su joj čak i troškove studijskih boravaka u Zadru, obrazložio je Vuletić.

Posebnost ovog studija je autonomija mentora u biranju kandidata. Preciznije rečeno, i ako imate prosjek ocjena 5.0, nitko vam ne garantira upis, nego vaša tema mora dovoljno zainteresirati mentora. Naravno, procjena mentora podliježe prosudbi Vijeća mentora. Ocjene nisu presudan kriterij, objašnjava Vuletić.

“Bolonja” je ideologija stanice karcinoma

Vuletić je čvrsto stajao uz studentski zahtjev za besplatnim obrazovanjem te je u skladu s tim podupro i nenasilnu blokadu nastave kao sredstvo borbe. Vrlo je kritičan i prema cjelokupnoj bolonjskoj reformi, za koju tvrdi da je čvrsto povezana s komercijalizacijom.
– Sam smisao reforme je skidanje što većeg dijela troškova obrazovanja s državnog proračuna, ne samo u Hrvatskoj nego i u čitavoj EU. To je interes čitave političke elite, bez obzira dolazila ona s lijevog ili desnog dijela političkog spektra. Nekritički smo to prihvatili sa Zapada bez ikakve rasprave, riječ je o diktiranoj političkoj odluci. U Hrvatskoj nema nikakvog dijaloga, nama treba obrazovanje iz elementarne političke kulture, tvrdi naš sugovornik. No, dodaje, “Bolonja” izaziva katastrofalne posljedice i u mnogo razvijenijim zemljama.
– U Švicarskoj već tri godine nakon njenog uvođenja provode reformu reforme, a kolegica iz Basela mi je savjetovala “strpljenje i rezignaciju”. Riječ je o integralnom dijelu neoliberalne agende koju zanima isključivo profit radi profita. To je ideologija stanice karcinoma koji polako ubija organizam u kojem živi, a na kraju umire s njim, zaključio je Vuletić.

Razgovor vodio Jerko Bakotin
Intervju preuzet iz Novog lista

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve