Doktorand bez kune
U trenutku dok već par godina traje sustavna komercijalizacija našeg visokog obrazovanja, Ministarstvo znanosti i akademska vrhuška zborski proglašavaju besplatno studiranje reliktom socijalizma, a školarine europskom budućnosti, dok naslovnice tabloida diktiraju ideologiju po kojoj je obrazovanje roba kao i svaka druga, ove jeseni Sveučilište u Zadru pokreće – besplatan poslijediplomski studij. Dobro ste pročitali, naime, riječ je o modelu u kojem za školarine ne treba izdvojiti ni kune, a za njegovo pokretanje među najzaslužnijima je Nikola Vuletić, zamjenik pročelnika Odsjeka za francuske i iberoromanske studije i zamjenik voditelja toga poslijediplomskog studija. Riječ je o studiju koji omogućuje stjecanje doktorata iz humanističkih znanosti kao što su filozofija, filologija, povijest, povijest umjetnosti, etnologija ili arheologija, a osim činjenice da doktorand ne plaća nikakvu naknadu, za naše prilike revolucionaran je i način izvedbe studija.
– Jedan dio pokretača ovog studija doktorirao je na američkim ili njemačkim sveučilištima ili su bili na postdoktorskom usavršavanju u SAD i zemljama EU. Procijenili smo da u Hrvatskoj dominantan model striktno strukturiranih studijskih programa nepotrebno ograničava mogućnosti doktorskog studija. Zato je naš studij postavljen na način da je njegova okosnica individualni rad mentora i studenta, a “frontalna” nastava ispred više studenata otpada. Umjesto da, primjerice, postoji kolegij pod nazivom “Sintaksa”, mentorsko vijeće propisalo je kompetencije koje bi student trebao steći unutar svakog pojedinog modula koji nose najopćenitiji mogući naziv, kao što su “Tema istraživanja I” ili “Metodologija istraživanja I”. Sve je stvar definiranja odnosa teme i tempa istraživanja, no studij se mora završiti u roku od tri godine, a za svaki semestar propisani su točno određeni moduli. Riječ je o redovnom studiju, koji se eventualno može produžiti godinu dana zbog bolesti ili drugih objektivnih razloga, kaže naš sugovornik. Također, mentor može procijeniti da student mora odslušati neke kolegije koji postoje na bilo kojem hrvatskom ili stranom sveučilištu, što se vrednuje kao odrađeni modul.
Tvrdnje neinformiranih
U našim okolnostima najzanimljivije je da je riječ o potpuno besplatnom studiju, naime, članovi inicijativne skupine profesora – njih tridesetak – složili su se da svoj rad – ne naplaćuju.
– Članovi inicijativne skupine slažu se da na doktoranda treba gledati kao na čast, a ne kao na janjca kojeg treba odrati. Potom smo predložili upravi Sveučilišta da ni ona ne naplaćuje troškove tzv. hladnog pogona, što je i prihvaćeno. Naravno, student sâm snosi putne troškove i stanarinu, ukoliko živi izvan Zadra, a ima mentora u Zadru, ili izabere mentora izvan mjesta svog stanovanja. U našem Vijeću mentora bit će profesora s niza naših i stranih sveučilišta, zovu ljudi iz Pule ili Zagreba i izražavaju želju da budu dio ovog projekta. Očekujem da ćemo ove jeseni imati preko dvadeset doktoranada, nastavio je Vuletić. Na pitanje kako bi odgovorio svima koji tvrde da je besplatno obrazovanje iluzija te da se sve što je dobro naplaćuje, pozvao se na primjer brojnih svjetskih sveučilišta koja primjenjuju isti model.
– Takve tvrdnje potječu od neinformiranih ljudi. Njima poručujem da mi ne govorimo istim jezikom – naime, sve što jednog znanstvenika čini boljim od drugog je besplatno, zato jer se inteligencija, znanje, upornost, radna energija i entuzijazam ne mogu kupiti novcem. Neki doktorski studiji na sveučilištima u Heidelbergu, Liverpoolu, Cambridgeu ili na University of California u Los Angelesu funkcioniraju tako da studenti ne snose trošak studija, već postoje javne i privatne ustanove koje na sebe preuzimaju taj trošak. Onima koji imaju potrebu sve izraziti u novcu, možda će biti lakše prihvatiti ovakvu formulaciju: Sveučilište u Zadru i njegovi nastavnici radit će pro bono te na taj način stipendirati doktorande jer su procijenili da je to u interesu znanosti, društva i Sveučilišta. Radimo ono što bi zapravo trebala raditi svaka vlada Republike Hrvatske. Ipak, priznaje da je mnogo lakše organizirati besplatni studij humanističkih znanosti nego studij biokemije ili medicine. U tim slučajevima treba identificirati sektor u kojem ta grana znanosti stvara opipljiv profit, odnosno višak vrijednosti.
Ocjena nije presudna
– Ako je farmaceutska industrija zainteresirana za stručnjake iz određenog polja, neka onda i uloži u te kandidate, odnosno, poželjno je javno-privatno partnerstvo. Moji kolege koji su doktorirali u Njemačkoj na polju računalne lingvistike nisu to platili iz svog džepa. No, oni dolaze iz sustava s visoko razvijenom socijalnom sviješću koja je kod nas krahirala. Istina, ni naš poslijediplomski studij ne znači otvorena vrata za bilo koga tko želi studirati – riječ je o malom broju sretnika koji će se upisati. Na naše Sveučilište došla je kolegica iz Engleske koja želi doktorirati na umjetničkoj baštini Dalmacije XIV. stoljeća. Kod nas bi odmah rekli “ona je luda, tko će joj to platiti”. No, u Engleskoj postoje fundacije koje financiraju upravo takve studije. Platili su joj čak i troškove studijskih boravaka u Zadru, obrazložio je Vuletić.
Posebnost ovog studija je autonomija mentora u biranju kandidata. Preciznije rečeno, i ako imate prosjek ocjena 5.0, nitko vam ne garantira upis, nego vaša tema mora dovoljno zainteresirati mentora. Naravno, procjena mentora podliježe prosudbi Vijeća mentora. Ocjene nisu presudan kriterij, objašnjava Vuletić.
“Bolonja” je ideologija stanice karcinoma
Vuletić je čvrsto stajao uz studentski zahtjev za besplatnim obrazovanjem te je u skladu s tim podupro i nenasilnu blokadu nastave kao sredstvo borbe. Vrlo je kritičan i prema cjelokupnoj bolonjskoj reformi, za koju tvrdi da je čvrsto povezana s komercijalizacijom.
– Sam smisao reforme je skidanje što većeg dijela troškova obrazovanja s državnog proračuna, ne samo u Hrvatskoj nego i u čitavoj EU. To je interes čitave političke elite, bez obzira dolazila ona s lijevog ili desnog dijela političkog spektra. Nekritički smo to prihvatili sa Zapada bez ikakve rasprave, riječ je o diktiranoj političkoj odluci. U Hrvatskoj nema nikakvog dijaloga, nama treba obrazovanje iz elementarne političke kulture, tvrdi naš sugovornik. No, dodaje, “Bolonja” izaziva katastrofalne posljedice i u mnogo razvijenijim zemljama.
– U Švicarskoj već tri godine nakon njenog uvođenja provode reformu reforme, a kolegica iz Basela mi je savjetovala “strpljenje i rezignaciju”. Riječ je o integralnom dijelu neoliberalne agende koju zanima isključivo profit radi profita. To je ideologija stanice karcinoma koji polako ubija organizam u kojem živi, a na kraju umire s njim, zaključio je Vuletić.