Izvještaj s tribine o samoupravljanju u Splitu

U sklopu 23. Adria Art Annalea u Splitu održana je tribina o samoupravljanju. Na tribini su sudjelovali Roland Sušanj, predstavnik radnika u Nadzornom odboru 3. Maja, Zvonko Šegvić, predsjednik Nezavisnog sindikata Brodosplita i Lukica Bucat, povjerenik Nezavisnog sindikata Dalmacijavina.

Brodogradilišta

Ronald Sušanj predstavio je plan B za spas hrvatskih brodogradilišta. Model radničkog samoupravljanja, ili kako ga sindikalisti još nazivaju “skandinavski model” krenuo je od Trećeg maja. Inicijativa je prihvaćena i među radnicima Brodosplita, Uljanika i Brodogradilišta Kraljevica.

Potpisan je Sporazum o suradnji na prijedlogu modela rekonsturiranja brodogradilišta koji će uskoro biti prezentiran javnosti.
Po ovom modelu, radnici bi od države preuzeli škverove nakon 10 godina prijelaznog razdoblja. U prijelaznom razdoblju vlasnik bi bi bila država, ali bi radnici postavljali članove uprave kako ih se, kao dosada, ne bi biralo po političkoj liniji. Nakon 10 godina radnici bi dobili dionice od države.
Naglašeno je kako nitko ne zna bolje upravljati vlastitim brodogradilištem od samih radnika te kako vjeruju u uspjeh ovakvog modela.
Model će biti predložen isključivo ako propadne i drugi krug privatizacije brodogradilišta. Iako dio sindikalaca misli da je privatizacija škverova štetna i nepotrebna, naglašeno je da se pristalo na njenu provedbu.
Proces privatizacije Brodosplita se nastavlja, iako je Povjerenstvo za prodaju Brodosplita dalo negativno mišljenje o ponudi samoborskog DIV-a.
U Nezavisnom sindikatu Brodosplita ipak vjeruju da do privatizacije neće doći ukoliko se ne ispune uvjeti i vjeruju u nepristranost Agencije za tržišno natjecanje i Europske komisije u Bruxellesu.
Neki od sudionika tribine izrazili su sumnju u nepristanost nekog tko se bavi tržišnim natjecanjem, a pogotovo u nepristranost Europske unije. Također su upozorili na nedostatke dioničarstva – radnici mogu u bilo kojem trenutku prodati dionice i brodogradilište vrlo brzo ponovno može imati većinskog vlasnika. Dapače, poznato je da su se mnogi procesi privatizacije u postsocijalističkoj istočnoj Europi odvili upravo na taj način, s kratkom međufazom radničkog dioničarstva. A sve ako radnici i ne prodaju svoje dionice, odlazeći u mirovinu radnici odnose i svoje dionice pa nova generacija zaposlenih ponovno ne upravlja brodogradilištem.
Rečeno je da je to samo okvirni model i da će se o detaljima radničkog samoupravljanja još razgovarati i odlučivati.
Nije isključen ni zadružni model.

Iako je konačno došlo do alternativnog modela za spas brodogradilišta i radnih mjesta koji je naišao na odobravanje velikog broja radnika, sindikati ne čine ništa kako bi spriječili privatizaciju. Upravo suprotno, i dalje slijepo vjeruju u “pravnu državu” i “Europu”. Model će biti aktualan jedino ukoliko privatizacije propadnu, tako da trenutno ne postoji nikakav stvarni pritisak zbog kojeg bi vladajući bili primorani uzeti model samoupravljanja u obzir.

Dalmacijavino

U Dalmacijavinu radi oko 500 radnika, s prosjekom godina preko 50. Surađuju s preko 5000 kooperanata. Treći krug privatizacije zaustavljen je zbog afere Maestro.

Proizvodnja se nalazi u splitskoj trajektnoj luci. Zbog nagomilanih dugova država ubrzo planira oduzeti taj prostor i preseliti proizvodnju u Sjevernu luku u kojoj nema adekvatnih prostora za skladištenje, a i jednu sortu bi potpuno morali prestati proizvoditi.
Kao i u slučaju Kamensko, i ovdje je atraktivna lokacija jedan od razloga pritisaka na tvrtku – jedna od ponuda u drugom krugu privatizacije bila je ona Željka Keruma.
Radnicima konstantno kasne plaće – ove godine su više puta prosvjedovali. Zadnji štrajk održan je krajem kolovoza zbog tri neisplaćene plaće, a prekinut je nakon isplate manje od jedne plaće.
Ako do dana preseljenja iz Trajektne u Sjevernu luku ne bude novog natječaja za privatizaciju, velika je mogućnost da radnici blokiraju prostore u Trajektnoj luci. Razgovara se i o mogućnosti radničkog dioničarstva.
Sindikat se boji da bi se Dalmacijavino zbog jeftinog uvoznog vina i neadekvatnih prostora moglo ugasiti i da će jedino ostati Pipi kao prepoznati brend.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.