Izvještaj s tribine o samoupravljanju u Splitu

U sklopu 23. Adria Art Annalea u Splitu održana je tribina o samoupravljanju. Na tribini su sudjelovali Roland Sušanj, predstavnik radnika u Nadzornom odboru 3. Maja, Zvonko Šegvić, predsjednik Nezavisnog sindikata Brodosplita i Lukica Bucat, povjerenik Nezavisnog sindikata Dalmacijavina.

Brodogradilišta

Ronald Sušanj predstavio je plan B za spas hrvatskih brodogradilišta. Model radničkog samoupravljanja, ili kako ga sindikalisti još nazivaju “skandinavski model” krenuo je od Trećeg maja. Inicijativa je prihvaćena i među radnicima Brodosplita, Uljanika i Brodogradilišta Kraljevica.

Potpisan je Sporazum o suradnji na prijedlogu modela rekonsturiranja brodogradilišta koji će uskoro biti prezentiran javnosti.

Po ovom modelu, radnici bi od države preuzeli škverove nakon 10 godina prijelaznog razdoblja. U prijelaznom razdoblju vlasnik bi bi bila država, ali bi radnici postavljali članove uprave kako ih se, kao dosada, ne bi biralo po političkoj liniji. Nakon 10 godina radnici bi dobili dionice od države.
Naglašeno je kako nitko ne zna bolje upravljati vlastitim brodogradilištem od samih radnika te kako vjeruju u uspjeh ovakvog modela.

Model će biti predložen isključivo ako propadne i drugi krug privatizacije brodogradilišta. Iako dio sindikalaca misli da je privatizacija škverova štetna i nepotrebna, naglašeno je da se pristalo na njenu provedbu.

Proces privatizacije Brodosplita se nastavlja, iako je Povjerenstvo za prodaju Brodosplita dalo negativno mišljenje o ponudi samoborskog DIV-a.

U Nezavisnom sindikatu Brodosplita ipak vjeruju da do privatizacije neće doći ukoliko se ne ispune uvjeti i vjeruju u nepristranost Agencije za tržišno natjecanje i Europske komisije u Bruxellesu.

Neki od sudionika tribine izrazili su sumnju u nepristanost nekog tko se bavi tržišnim natjecanjem, a pogotovo u nepristranost Europske unije. Također su upozorili na nedostatke dioničarstva – radnici mogu u bilo kojem trenutku prodati dionice i brodogradilište vrlo brzo ponovno može imati većinskog vlasnika. Dapače, poznato je da su se mnogi procesi privatizacije u postsocijalističkoj istočnoj Europi odvili upravo na taj način, s kratkom međufazom radničkog dioničarstva. A sve ako radnici i ne prodaju svoje dionice, odlazeći u mirovinu radnici odnose i svoje dionice pa nova generacija zaposlenih ponovno ne upravlja brodogradilištem.
Rečeno je da je to samo okvirni model i da će se o detaljima radničkog samoupravljanja još razgovarati i odlučivati.

Nije isključen ni zadružni model.

Iako je konačno došlo do alternativnog modela za spas brodogradilišta i radnih mjesta koji je naišao na odobravanje velikog broja radnika, sindikati ne čine ništa kako bi spriječili privatizaciju. Upravo suprotno, i dalje slijepo vjeruju u “pravnu državu” i “Europu”. Model će biti aktualan jedino ukoliko privatizacije propadnu, tako da trenutno ne postoji nikakav stvarni pritisak zbog kojeg bi vladajući bili primorani uzeti model samoupravljanja u obzir.


Dalmacijavino

U Dalmacijavinu radi oko 500 radnika, s prosjekom godina preko 50. Surađuju s preko 5000 kooperanata. Treći krug privatizacije zaustavljen je zbog afere Maestro.

Proizvodnja se nalazi u splitskoj trajektnoj luci. Zbog nagomilanih dugova država ubrzo planira oduzeti taj prostor i preseliti proizvodnju u Sjevernu luku u kojoj nema adekvatnih prostora za skladištenje, a i jednu sortu bi potpuno morali prestati proizvoditi.

Kao i u slučaju Kamensko, i ovdje je atraktivna lokacija jedan od razloga pritisaka na tvrtku – jedna od ponuda u drugom krugu privatizacije bila je ona Željka Keruma.

Radnicima konstantno kasne plaće – ove godine su više puta prosvjedovali. Zadnji štrajk održan je krajem kolovoza zbog tri neisplaćene plaće, a prekinut je nakon isplate manje od jedne plaće.
Ako do dana preseljenja iz Trajektne u Sjevernu luku ne bude novog natječaja za privatizaciju, velika je mogućnost da radnici blokiraju prostore u Trajektnoj luci. Razgovara se i o mogućnosti radničkog dioničarstva.

Sindikat se boji da bi se Dalmacijavino zbog jeftinog uvoznog vina i neadekvatnih prostora moglo ugasiti i da će jedino ostati Pipi kao prepoznati brend.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve