Izvještaj s tribine o samoupravljanju u Splitu

U sklopu 23. Adria Art Annalea u Splitu održana je tribina o samoupravljanju. Na tribini su sudjelovali Roland Sušanj, predstavnik radnika u Nadzornom odboru 3. Maja, Zvonko Šegvić, predsjednik Nezavisnog sindikata Brodosplita i Lukica Bucat, povjerenik Nezavisnog sindikata Dalmacijavina.

Brodogradilišta

Ronald Sušanj predstavio je plan B za spas hrvatskih brodogradilišta. Model radničkog samoupravljanja, ili kako ga sindikalisti još nazivaju “skandinavski model” krenuo je od Trećeg maja. Inicijativa je prihvaćena i među radnicima Brodosplita, Uljanika i Brodogradilišta Kraljevica.

Potpisan je Sporazum o suradnji na prijedlogu modela rekonsturiranja brodogradilišta koji će uskoro biti prezentiran javnosti.
Po ovom modelu, radnici bi od države preuzeli škverove nakon 10 godina prijelaznog razdoblja. U prijelaznom razdoblju vlasnik bi bi bila država, ali bi radnici postavljali članove uprave kako ih se, kao dosada, ne bi biralo po političkoj liniji. Nakon 10 godina radnici bi dobili dionice od države.
Naglašeno je kako nitko ne zna bolje upravljati vlastitim brodogradilištem od samih radnika te kako vjeruju u uspjeh ovakvog modela.
Model će biti predložen isključivo ako propadne i drugi krug privatizacije brodogradilišta. Iako dio sindikalaca misli da je privatizacija škverova štetna i nepotrebna, naglašeno je da se pristalo na njenu provedbu.
Proces privatizacije Brodosplita se nastavlja, iako je Povjerenstvo za prodaju Brodosplita dalo negativno mišljenje o ponudi samoborskog DIV-a.
U Nezavisnom sindikatu Brodosplita ipak vjeruju da do privatizacije neće doći ukoliko se ne ispune uvjeti i vjeruju u nepristranost Agencije za tržišno natjecanje i Europske komisije u Bruxellesu.
Neki od sudionika tribine izrazili su sumnju u nepristanost nekog tko se bavi tržišnim natjecanjem, a pogotovo u nepristranost Europske unije. Također su upozorili na nedostatke dioničarstva – radnici mogu u bilo kojem trenutku prodati dionice i brodogradilište vrlo brzo ponovno može imati većinskog vlasnika. Dapače, poznato je da su se mnogi procesi privatizacije u postsocijalističkoj istočnoj Europi odvili upravo na taj način, s kratkom međufazom radničkog dioničarstva. A sve ako radnici i ne prodaju svoje dionice, odlazeći u mirovinu radnici odnose i svoje dionice pa nova generacija zaposlenih ponovno ne upravlja brodogradilištem.
Rečeno je da je to samo okvirni model i da će se o detaljima radničkog samoupravljanja još razgovarati i odlučivati.
Nije isključen ni zadružni model.

Iako je konačno došlo do alternativnog modela za spas brodogradilišta i radnih mjesta koji je naišao na odobravanje velikog broja radnika, sindikati ne čine ništa kako bi spriječili privatizaciju. Upravo suprotno, i dalje slijepo vjeruju u “pravnu državu” i “Europu”. Model će biti aktualan jedino ukoliko privatizacije propadnu, tako da trenutno ne postoji nikakav stvarni pritisak zbog kojeg bi vladajući bili primorani uzeti model samoupravljanja u obzir.

Dalmacijavino

U Dalmacijavinu radi oko 500 radnika, s prosjekom godina preko 50. Surađuju s preko 5000 kooperanata. Treći krug privatizacije zaustavljen je zbog afere Maestro.

Proizvodnja se nalazi u splitskoj trajektnoj luci. Zbog nagomilanih dugova država ubrzo planira oduzeti taj prostor i preseliti proizvodnju u Sjevernu luku u kojoj nema adekvatnih prostora za skladištenje, a i jednu sortu bi potpuno morali prestati proizvoditi.
Kao i u slučaju Kamensko, i ovdje je atraktivna lokacija jedan od razloga pritisaka na tvrtku – jedna od ponuda u drugom krugu privatizacije bila je ona Željka Keruma.
Radnicima konstantno kasne plaće – ove godine su više puta prosvjedovali. Zadnji štrajk održan je krajem kolovoza zbog tri neisplaćene plaće, a prekinut je nakon isplate manje od jedne plaće.
Ako do dana preseljenja iz Trajektne u Sjevernu luku ne bude novog natječaja za privatizaciju, velika je mogućnost da radnici blokiraju prostore u Trajektnoj luci. Razgovara se i o mogućnosti radničkog dioničarstva.
Sindikat se boji da bi se Dalmacijavino zbog jeftinog uvoznog vina i neadekvatnih prostora moglo ugasiti i da će jedino ostati Pipi kao prepoznati brend.

Vezani članci

  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao političko-simboličko priznanje i čin kolektivnog sjećanja na prerano preminulog druga i prijatelja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ni grupama, nego svim organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Na taj način „nagrada“ usmjerava pažnju na povijesno-politički kontekst kontinuirane okupacije i podjarmljivanja palestinskog naroda te na genocid koji traje već više od dvije godine. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se koncentriraju odnosi eksploatacije, eksproprijacije, represije i ekološkog uništenja. Upravo zato organizirane propalestinske borbe protiv genocida predstavljaju jedan od rijetkih izvora nade za suvremeni antikapitalistički pokret. Riječ je o kolektivnoj, antiimperijalističkoj borbi koja se oslanja na širok spektar taktika – od direktnih akcija i blokada do sabotaža – i koja se jasno razlikuje od humanitarističkog, građansko-moralnog aktivizma, pukog zgražanja ili identitetskog poistovjećivanja. Masovni prosvjedi pritom djeluju kao protuteža i institucionalnoj šutnji i ulozi akademije u izravnom ili neizravnom legitimiraju genocida. Spominjanje socijalističke Jugoslavije i njezine podrške palestinskoj državnosti u ovom se kontekstu navodi kao primjer povijesnog kontinuiteta progresivnih borbi protiv kolonijalizma i kapitalizma.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i hrvatskog popularnog pjevača Marka Perkovića. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč eksplicitnoj privrženosti nacizmu, nakon njegova sloma zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost, unatoč ideološkoj bliskosti ustaštvu, morao osvajati postupno. U oba slučaja ključnu ulogu ima jezik, odnosno tehnike višestrukog šifriranja i „dvostruke konotacije“. No dok je heideggerijanska terminološka ezoterija služila prikrivanju ideoloških kodova i mimikriji unutar režima cenzure, suvremeni hrvatski novogovor djeluje ogoljenije: dvostruka konotacija više ne skriva, nego signalizira i normalizira neslužbenu prihvatljivost post- i neofašističkih sadržaja.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.
  • 30. studenoga 2025. Srbi i Hrvati kroz etnonacionalizme umjesto kroz revoluciju Od sloma socijalističke države i restauracije kapitalizma, politički prostor Hrvatske obilježava široko rasprostranjena averzija prema jugoslavenstvu, a osobito prema idejama hrvatsko-srpske suradnje. Ta se atmosfera oblikuje u dominaciju šovinističkog, ekskluzivnog nacionalizma, koji autor razlikuje od nekada prevladavajućeg inkluzivnog nacionalizma na ovim prostorima. Prateći povijesni razvoj tih dvaju tipova nacionalizma te složene odnose Srba i Hrvata tijekom 19. i 20. stoljeća, autor pokazuje da su se antagonizmi, ali i suradnja i drugarstvo, odvijali u dugom razdoblju u kojem je inkluzivni nacionalizam često bio dominantan. Iako današnje neoliberalno doba potvrđuje prevlast isključivog nacionalizma, autor ne zagovara povratak “boljeg” nacionalizma, već poziva na povratak klasnoj borbi i potpuno odbacivanje nacionalizma kao okvira emancipacije.
  • 22. studenoga 2025. Dezerterstvo i antiratna prakse moderne: skica za povijest jedne umjetnosti I. DIO: Međuraće Antiratne i dezerterske umjetničke prakse otkrivaju se kao estetski i politički odgovor na rat, represiju i imperijalne pritiske koji oblikuju moderno doba. Kroz primjer ciriške dade te analizu jugoslavenskih avangardi, autorica trasira drukčiju, angažiranu genealogiju umjetnosti otpora, onu koja nastaje iz materijalnih uvjeta krize, mobilizacije i borbe za autonomiju.
  • 4. studenoga 2025. Anakrono doba Živimo u prijelaznom razdoblju iz neoliberalne epohe kapitalizma u nešto još neodređeno, a smjer tog razvoja i dalje je teško jasno sagledati. Ipak, oblikuju se procjene o tome kako bi se politika, ekonomija i tehnologija mogle konsolidirati. Umjesto utopijskih vizija, dominantni pokušaji razumijevanja sadašnjosti i predviđanja budućnosti sve se više okreću prošlosti. Autor tvrdi da zajednički obrazac tih pristupa predstavlja anakronizam te izdvaja tri politička simptoma koji mu pribjegavaju: tehnofeudalizam, krizu maskuliniteta i eskalaciju nacionalizama. Anakronizam se pritom ne vrednuje moralno, nego analizira kao trend u političkim promišljanjima suvremenosti.
  • 31. listopada 2025. Filozofski pod kaznom Autorica donosi osvrt na okrugli stol kojeg je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu organizirao Plenum FFZG-a, kao odgovor na nedavne odluke Uprave i dekana koji su studentsko djelovanje okarakterizirali kao „simboličko nasilje“. Povod za razgovor bila je odluka o suspenziji troje studenata zbog opstrukcije sjednice na kojoj se raspravljalo o uvođenju participacija za apsolventsku godinu. Rasprava je Odluku smjestila u širi kontekst borbe protiv strukturnog nasilja u obrazovanju, propitujući granice akademske autonomije, legitimnosti otpora i mogućnosti stvarne solidarnosti unutar akademske i šire zajednice.
  • 15. listopada 2025. Zvezdane staze kao ultimativna fantazija kapitalističke modernosti Kao nominalno postkapitalistička utopija, „Zvjezdane staze” reproduciraju temeljne koordinate kapitalističke modernosti: eksproprijaciju, ekspanziju, nacionalnu državu, liberalni individualizam, rasizam i kolonijalni imaginarij. Pretpostavljajući „unapređenje” i kraj historije, budućnost se prikazuje kao nastavak sadašnjosti —liberalna vizura tehno-optimističnog narativa o modernosti. Autorica zaključuje kako kapitalizam neće biti prevladan samo onda kada se ukine eksploatacija, već je jednako nužno prevladati i proizvodni sistem i njegove ne-ekonomske uvjete.
  • 1. listopada 2025. Očitovanje Plenuma oko donošenja Odluke o participacijama

    Na jučerašnjoj sjednici Fakultetskog vijeća (29. rujna) izglasana je Odluka o participacijama prema kojoj su studenti koji trenutno ponovno upisuju posljednju godinu diplomskog studija oslobođeni plaćanja 75% obračunate školarine. Iako donesena Odluka nije ispunila naš zahtjev za potpunim oslobađanjem plaćanja participacija u izvannominalnoj godini, prihvatili smo ju kako bi studenti_ce mogli biti na vrijeme upisani te na taj način zadržati svoja prava. Smatramo ključnim osvrnuti se još jednom na studentsku borbu i situaciju na Fakultetu zadnjih osam mjeseci. Prije svega, želimo unaprijed doskočiti narativu o tome da se ovakva Odluka donijela jer su studenti i uprava “napokon sjeli za stol” […]

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve