Kratki uvod za brucoše: Plenum, direktna demokracija, besplatno obrazovanje

Sudionici plenuma su na uvodnim predavanjima za brucoše Filozofskog fakulteta ukratko predstavili plenum, direktnu demokraciju, zahtjev za besplatno obrazovanje i ostale načine studentskog organiziranja na Filozofskom fakultetu. Tiskana je i brošura koju smo pripremili kako bi vas pobliže uputili u razne mogućnosti vannastavnog djelovanja na Fakultetu tijekom vašeg studija. Možete ju pročitati u nastavku.



PLENUM I DIREKTNA DEMOKRACIJA

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu je nastao povodom pokretanja studentske kontrole nad fakultetom u proljeće 2009. (popularno zvane „Blokada“), koja se izvodila u sklopu borbe za besplatno obrazovanje, kao mjesto svakodnevnog okupljanja, razmjene mišljenja i zajedničkog odlučivanja o daljnjim akcijama. U današnje vrijeme, kod preuzimanja kontrole nad ustanovom, to postaje općeprihvaćena praksa među studentskom populacijom u cijelom svijetu, a prihvatili su je i svi ostali studenti diljem Republike Hrvatske koji su se pridružili borbi.

Plenum je tijelo koje funkcionira po principu direktne demokracije. Za razliku od predstavničke demokracije, gdje izabrana manjina donosi odluke u ime većine, u direktnoj demokraciji u donošenju odluka ravnopravno sudjeluju svi kojih se te odluke tiču. Takav način djelovanja uvjetuje horizontalnu, nehijerarhijsku strukturu unutar zajednice gdje se odgovornost ravnopravno raspoređuje na sve u zajednici. Ravnomjerno raspoređena odgovornost znači da svaki član zajednice ima pravo na potpun pristup informacijama koje se tiču dotične zajednice, da ima pravo sudjelovati u raspravi prije donošenja odluke pod istim uvjetima kao i svi ostali, da sudjeluje u odlučivanju pod istim uvjetima kao i svi ostali (jedan čovjek – jedan glas), ali i da, neovisno o tome kakva je, zajedno sa svima ostalima prihvaća donesenu odluku i u skladu s tim djeluje dalje. Upravo je zbog takve podjele odgovornosti djelovanje plenuma FFZG-a depersonalizirano, što znači da pojedinci, kada istupaju u ime plenuma, ni u kojem slučaju (davanje izjave, odlazak na sastanak, pisanje dopisa i sl.) ne daju svoje ime, jer tada ne iznose svoje već stavove plenuma i samo su te stavove tada ovlašteni i iznositi. Ono što smo kroz sad već jednoipolgodišnju praksu uspjeli iskusiti jest da je ovaj direktnodemokratski model djelovanja, osim što je pravedniji, još k tome i znantno efikasniji od predstavničkodemokratskog modela, jer se svaka odluka može početi provoditi odmah, što znači i da se svaka prepoznata greška može brže ispraviti.

S vremenom je plenum FFZG-a postao trajno tijelo na kojem se, pored besplatnog obrazovanja, raspravlja i o drugim studentskim pitanjima, kao i o pitanjima od šireg društvenog značaja. Time je učinjen iskorak u dosadašnjoj prevladavajućoj praksi u svijetu jer plenum više ne funkcionira samo u izvanrednim okolnostima studentske pobune, već postoji kao redovni oblik djelovanja unutar akademske zajednice u sklopu kojeg se, osim ukazivanja na probleme, donose i rješenja. Bavljenjem pitanjima od šireg društvenog značaja plenum FFZG-a obavlja ulogu koju je akademska zajednica i dužna obavljati, a to je aktivno sudjelovanje u traženju rješenja za bolje i zdravije društvo.

Sudjelovati ravnopravno u radu plenuma FFZG-a, osim studenata, mogu i svi zaposlenici FFZG-a, kao i svi građani Republike Hrvatske. Kako je direktnodemokratski princip prepoznat kao pravedniji i efikasniji način djelovanja od predstavničkodemokratskoga, tako plenum FFZG-a potiče širenje direktne demokracije i izvan okvira studentskog djelovanja, i zato je otvoren i svima onima koji nisu studenti FFZG-a – zaposlenicima Fakulteta kao model na temelju kojeg će se ostvariti upravljanje cijelim Fakultetom, a u konačnici i sveučilištem; te svim ostalim građanima kao edukativna platforma na osnovi koje mogu dalje razvijati direktnu demokraciju u svom lokalnom okruženju. Opravdanje za to kako ljudi koji nemaju veze s ovim fakultetom mogu sudjelovati u odlučivanju o stvarima koje se na njih odnose, nalazi se u tome da je FFZG javna institucija financirana od poreza građana što onda sve građane i čini mjerodavnima za ravnopravni angažman u radu plenuma.

Plenum se u pravilu održava svaki tjedan, i to utorkom u 20:00 sati u D-7. Sastavni dio plenumskog djelovanja između pojedinih plenuma su, pored na plenumu dogovorenih akcija, i sastanci radnih grupa plenuma. Na radnim grupama se određena pitanja pobliže razrađuju i pripremaju za raspravu na plenumu kako bi plenum u konačnici mogao donijeti kvalitetnu odluku, imajući u vidu sve dostupne informacije i stavove. Isto tako, na radnim grupama se po potrebi razrađuje i organizacija sa provedbu određenih odluka donesenih na plenumu. Kao i na plenumu, na sastancima radnih grupa ravnopravno mogu sudjelovati svi zainteresirani. Radne grupe se osnivaju i sastaju po potrebi i njihov broj je neograničen. Mnoge radne grupe nakon obavljenog zadatka prestaju postojati, s tim da se, kad god se za njih ukaže potreba, mogu ponovo oformiti. Često se događa da se više radnih grupa bavi istim pitanjima, na to se gleda kao na pozitivnu pojavu jer omugućava sagledavanje stvari iz više kuteva, a odluke o svemu se ionako donose na plenumu – radne grupe nisu mjesto odlučivanja osim u slučajevima koje je plenum odredio unaprijed. U sklopu pojedinih grupa mogu djelovati i sekcije. To su grupe s ograničenim brojem ljudi koje imaju specifično definirane mandate za izvršavanje određenih tehničkih poslova za plenum. Sastanci radnih grupa se u pravilu održavaju na fakultetu u prostoriji A-001.



Neke od važnijih radnih grupa plenuma FFZG-a:

Radna grupa za tehnička pitanja plenuma – to je najvažnija i najaktivnija od svih radnih grupa. Na njoj se priprema dnevni red za svaki plenum i raspravlja se o načinu na koji bi plenum trebao funkcionirati. U slučaju inicijative za izvanrednim plenumom potrebno je sazvati sastanak ove grupe gdje se o tome donosi odluka. U sklopu ove grupe rješavaju se i pitanja tehničkog osoblja potrebnog za održavanje plenuma (priprema moderatora plenuma, određivanje zapisničara, redara itd.).

Medijska radna grupa – na ovoj se grupi analizira dosadašnja i raspravlja o daljnjoj medijskoj strategiji plenuma. U sklopu ove radne grupe djeluje i medijska sekcija koja je zadužena za pripremu javnih priopćenja plenuma ovisno o odlukama koje su donesene na plenumu.

Radna grupa za miniakcije – radna grupa koja se bavi organiziranjem raznih (obično manjih) akcija kojima se promovira besplatno obrazovanje (performansi, prosvjedi, izložbe itd.).

Radna grupa za analizu dokumenata – ova grupa se bavi detaljnom analizom različitih službenih dokumenata (zakona, dopisa, izjava…) bitnih plenumu.

Radna grupa za informiranje – grupa koja se bavi tehničkim poslovima vezanim uz izradu i distribuciju svih plenumskih publikacija.

Programska radna grupa – grupa zadužena za organizaciju tribina, kružoka, radionica, predavanja, filmskih projekcija i sl.

Blogerska sekcija – zadužena je za uređivanje portala Slobodni Filozofski na kojemu se objavljuju svi dokumenti i odluke plenuma, kao i prijevodi relevantnih tekstova i prijevoda koji se tiču borbe za besplatno obrazovanje, demokraciju i socijalnu pravdu

Radna grupa za širenje direktne demokracije – ova se grupa bavi educiranjem o direknoj demokraciji kako na Fakultetu, tako i izvan tih okvira (među radnicima, seljacima, srednjoškolcima itd.). U sklopu ove radne grupe djeluje i stalna radionica Direktnodemokratski praxis na kojoj se proučavaju direktnodemokratski modeli i mogućnosti za njihovu implementaciju u različite sfere društva.

Radna grupa za direktnu birokraciju – novoosnovana radna grupa koja se bavi sveukupnim studentskim pitanjima i na kojoj se za njihovo rješavanje promišljaju načini za zamjenu predstavničkodemokratskog oblika djelovanja onim direktnodemokratskim.

Osnove po kojima funkcionira plenum FFZG-a nalaze se u pravilima i smjernicama plenuma. Preporučamo vam da ih dobro proučite kako bi vam princip rada plenuma bio jasniji, a samim time i sudjelovanje u istom lakše te kako biste lakše mogli artikulirati i eventualne vaše osobne prijedloge za njegovo još bolje funkcioniranje.


Besplatno obrazovanje

Što je besplatno obrazovanje?

Besplatno obrazovanje podrazumijeva da svi koji ispune uvjete za upis fakulteta (unutar već zadanih kvota) mogu studirati, a da za to dodatno ne plaćaju. S obzirom na to da naši roditelji za obrazovanje već izdvajaju plaćajući poreze, država mora osigurati dovoljno novca u proračunu za financiranje obrazovanja građana. Zato se zahtjev za besplatnim obrazovanjem još naziva i zahtjev za potpuno javno financiranim obrazovanjem.

Zašto besplatno obrazovanje?

Obrazovanje je pravo svih ljudi i svima treba pripadati podjednako, bez obzira na njihovo financijsko stanje. Prema tome, i visoko obrazovanje mora biti jednako dostupno svim građanima, bez obzira na njihov socioekonomski status.
Pravo na obrazovanje se posljednjih godina sve više ugrožava neprekidnom komercijalizacijom obrazovanja, odnosno nametanjem studentima sve većeg tereta školarina, upisnina i ostalih “troškova studija”, čime obrazovanje prestaje biti zajedničko dobro cijelog društva i postaje privilegij bogatih.

Što su studenti dosad postigli u borbi za besplatno obrazovanje?

Zbog konstantnog rasta školarina, studenti su se pobunili.
Na prosvjedu u studenome 2008. prvi put je artikuliran zahtjev za besplatnim obrazovanjem.

S obzirom da nadležne institucije nisu reagirale na zahtjev, nego su čekale da se studenti “ispušu” na ulici, u proljeće 2009. godine počela je prva blokada Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagebu i mnogih drugih fakulteta u Hrvatskoj (u jednom trenutku bilo je blokirano 20 fakulteta, s istim zahtjevom: za besplatnim školstvom).

O nastavku blokade odlučivali su svi zainteresirani građani svaki dan na otvorenim plenumima.

Prije aktivne studentske borbe za besplatno obrazovanje redovni studenti “uz osobne potrebe” i “izvanredni studenti” (koji zajedno predstavljaju i preko polovice ukupnog broja studenata) na preddiplomskom studiju plaćali su vrtoglave iznose školarina koji su prelazili cifru i od 10 000 kn, a neki fakulteti su čak uz postojeće školarine uveli plaćanje ECTS bodova za sve studente.

Ako tome pridodamo i “troškove upisnine”, plaćanje knjiga i ispitnih materijala, jasno je da je obrazovanje zaista služilo samo privilegiranima koji svoj studij mogu platiti.

Diplomski studiji se ne plaćaju isključivo zato što se zbog konstantnog studentskog pritiska Ministarstvo do sada svake godine obvezalo podmiriti troškove umjesto studenata.

Danas su rezultati studentske borbe jasno vidljivi: diplomski studiji već su treću godinu zaredom besplatni za sve studente, a ove godine i svi brucoši preddiplomskog i integriranog studija upisuju fakultet bez plaćanja školarina.

Ali borba nije gotova. Što se još mora postići?

Iako su mnogi to lažno podmetali kako bi uništili jačanje studentskog organiziranja, borba za besplatno obrazovanje nije ni približno gotova. Pravo na besplatni diplomski studij nije zakonski uređeno; drugim riječima, diplomski studiji mogu se već sljedeće godine početi naplaćivati, a ukoliko studenti zajedno ne nastave s pritiskom koji su dosad vršili na institucije, takva sudbina je sve izvjesnija. Nadalje, još uvijek postoji reketarenje studenata koje se naziva “izvanrednim studijem” ili dodatno plaćanje ECTS bodova za studij koji je država već platila.

Također, informacija koja je brucošima iznimno bitna jest da će, unatoč besplatnoj prvoj godini studija, već na drugoj godini većina studenata morati plaćati svoj studij. Sudeći prema sadašnjem modelu Sveučilišta, i studenti koji redovito i uspješno budu izvršavali svoje obveze morat će plaćati određeni iznos školarine. Logika takvog modela je sljedeća: zbog malih proračunskih izdavanja države za rad sveučilišta, sveučilišta će nedostatak tog novca naplatiti od studenata. Pritom zapravo nije važno koliko će netko biti “dobar” student, već jedino koliko je sveučilištu potrebno novca da namiri sve svoje troškove.

Jedna od najproblematičnijih stavki novog modela na koju želimo ukazati jest Ugovor o studiranju koji su brucoši potpisali s Fakultetom, odnosno Sveučilištem. Takav ugovor, kolokvijalno među studentima prozvan “bianco ugovor” potpisan je bez navedene osnovne stavke, iznosa školarine, čime su se studenti zapravo obvezali na plaćanje iznosa koji im još uvijek nije poznat i za koji ne znaju hoće li ga biti u stanju platiti. Smatramo da je takav ugovor pravno nevažeći te vas ovom prilikom pozivamo da dođete na plenum da zajedno pokrenemo inicijativu njegovog pravnog osporavanja.

U borbi za besplatno obrazovanje sudjelujemo kao sastavni dio međunarodne studentske inicijative okupljene pod nazivom International Student Movement (više o tome možete naći na internetu na njihovoj stranici). U sklopu te suradnje smo sudjelovali i u izradi zajedničke izjave za globalni val akcija za obrazovanje, koje smo i potpisnici.

Na kraju želimo poručiti: postigli smo mnogo vjerujući da svi vi koji ste danas upisali Filozofski fakultet imate jednako pravo besplatno studirati kao i bilo tko drugi, sada je na vama red da se izborite za svoja prava i da istu solidarnost pokažete za generacije koje tek dolaze.

JEDAN SVIJET, JEDNA BORBA: ZNANJE NIJE ROBA!



Ostali oblici studetskog organiziranja na Filozofskom fakultetu

Plenum se na Filozofskom fakultetu pojavio kao najnoviji oblik studentskog organiziranja, prije njega su postojali Studentski zbor i studentske udruge.

Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu, pa onda i zborovi pojedinih sastavnica (uključujući i Filozofski fakultet) uređeni su prema principima predstavničke demokracije kao tijela koja bi trebala predstavljati sve studente i donositi odluke u njihovo ime. Poznato je da na studentske izbore izlazi vrlo mali broj ljudi (manje od 10%) čime se legitminost izabranh studentskih predstavnika može lako dovesti u pitanje (kao i cijeli sustav predstavničke demokracije). To je jedan od glavnih razloga zašto je plenum nastao kao direktnodemokratsko tijelo koje je otvoreno svim studentima (Filozofskog fakulteta), a koji onda na njemu mogu izraziti svoje mišljenje i glasati za odluke o kojima je dosad glasala nekolicina ljudi. Prelazak s predstavničke na direktnu demokraciju je dugotrajan i postupan proces. Konačan cilj takvog procesa trebao bi biti konstitucija plenuma i plenumskog rada kao jedinog oblika studentskog političkog organiziranja, čime bi se stvorili uvjeti da svi odlučujemo o bitnim i važnim pitanjima – od financiranja studentskih udruga i projekata do sudjelovanja u izradi studijskih programa ili pak nadgledanja funkcioniranja sustava u sektoru visokog obrazovanja (i mogućih akcija s ciljem pritiska na nadležna tijela). Na Filozofskom fakultetu smo ove godine krenuli u projekt zamjene predstavničke demokracije direktnodemokratskim funkcioniranjem. Naravno, to je nemoguće ostvariti u potpunosti dok postoji zakonski okvir koji propisuje da jedino studentski zborovi predstavljaju formu političkog organiziranja studenata na fakultetima i sveučilištima. Stoga će se u idućem dvogodišnjem mandatu Studentski zbor formalno konstituirati kako bi zadovoljio zakonske preduvjete, a o pitanjima koja su dosad bila u njegovoj nadležnosti možete raspravljati i donositi odluke svi, i to na plenumima koji se održavaju u pravilu jednom tjedno. Time ćemo omogućiti da svaki student Fakulteta u svakom trenutku bude uključen u odlučivanje o studentskim pitanjima, što za konačan cilj ima potpuno transparentan sustav otvoren svima.

Neovisno o ovom prijelaznom periodu svakodnevni zadaci koji su u nadležnosti Studentskog zbora i dalje će se uredno obavljati. Prema tome, i služba studentskog pravobranitelja, zadužena za rješavanje pojedinačnih problema studenata na njihovim studijima, u kontinuitetu nastavlja s pružanjem svojih usluga. Studente angažirane u toj vrsti djelovanja možete naći u prostoriji A-015.

Na Filozofskom fakultetu djeluju i brojne studentske udruge preko kojih se možete baviti raznim vannastavnim aktivnostima vezanim uz svoju struku, kao i drugim oblicima studentskog aktivizma. Sve studentske udruge koje djeluju u sklopu Fakulteta okupljene su u Savez studentskih udruga Filozofskog fakulteta(SSU FF). Savez je tu kako bi udruge imale što veću međusobnu koheziju i kako bi mogle zajedno unaprjeđivati uvjete u kojima djeluju te kako bi mogle donositi zajedničke odluke o određenim projektima i inicijativama (kao što je na primjer bilo davanje podrške blokadi nastave na Fakultetu u sklopu borbe za besplatno obrazovanje). Savez provodi i razne radionice i projekte namijenjene što boljem funkcioniranju udruga.

Studentske udruge koje djeluju na Filozozofskom fakultetu:

Klub studenata Filozofskog fakulteta (KSFF)
Klub studenata povijesti “ISHA”
Klub studenata Sociologije “Diskrepancija” (KSSD)
Klub studenata psihologije “STUP”
Udruga studenata filozofije “USF”
Studentski klub arheologa “SKA”
Klub studenata informacijskih znanosti “KSIZ”
Klub studenata antropologije “Anthropos”
Klub studenata komparativne književnosti “K”
Klub studenata povijesti umjetnosti “KSPUFF”
Klub studenata zapadne slavistike (KSZS)
Klub studenata južne slavistike “A-302”
Klub studenata etnologije “Domaći”
Klub studenata indologije “Tarangini”
Klub studenata anglistike “X.a.”
Klub studenata opće lingvistike “SOL”
Klub studenata turkologije “Dernek”
Klub studenata kroatistike “Kiklop”
Klub studenata polonistike “Žubr”
Klub studenata ruskog jezika i književnosti “Revizor”
Klub studenata bibliotekarstva “Biblion”
Klub frankofonih studenata ff-a “Passe-Partout”
Klub studenata talijanistike “Pinocchio”
Udruga studenata s tjelesnim invaliditetom “Korak”
Udruga slijepih i slabovidnih studenata “Šišmiš”

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve