Puč koji (zasad) nije uspio

Prenosimo tekst Marka Weisbrota, direktora Centra za ekonomska i politička istraživanja, u Washingtonu, objavljen na portalu h-alter, o pokušaju vojnog puča u Ekvadoru koji nije uspio, no vjerojatnost sličnih prijetnji diljem Latinske Amerike u narednim mjesecima vrlo je velika.


U lipnju prošle godine, kada je vojska u Hondurasu izvršila državni udar na socijaldemokratsku vladu predsjednika Manuela Zelaye, predsjednik Ekvadora, Raffael Correa, shvatio je to osobno. “Imamo obavještajne podatke koji kažu da sam sljedeći na redu nakon Zelaye”, rekao je Correa.

Pokazalo se da je bio u pravu. Neki analitičari i dalje inzistiraju da je ono što se jučer dogodilo samo policijski prosvjed zbog rezanja povlastica koji je izmakao kontroli. No, bilo kome tko je sinoć na TV-u pratio tijek duge, rovovske oružane bitke u kojoj je vojska spasila predsjednika Correu iz bolnice u kojoj ga je zatočila policija, to nije izgledalo kao prosvjed. Bio je to pokušaj rušenja vlade.

Koordinirane akcije u više različitih gradova, preuzimanje aerodroma Quito od strane dijela oružanih snaga – sve to upućuje na isplanirani državni udar. Iako je puč na koncu propao, u nekim trenucima dana nije bilo izvjesno da će stvari upravo tako završiti.

Vlada je za pokušaj puča optužila bivšeg predsjednika i pukovnika Lucia Gutierreza koji je dan prije na televiziji pozivao na rušenje Corree. Gutierrez je predsjednika optužio za koješta- od davanja podrške FARC-u (gerilska skupina koja se bori protiv kolumbijske vlade)- do upropaštavanja ekonomije.

Puč je možda i mogao uspjeti da Correa nije tako popularan. Usprkos neprijateljima na visokim pozicijama, podrška predsjedniku u glavnom gradu Quito prije nekoliko tjedana iznosila je 67 posto. Correina je vlada udvostručila izdatke za zdravstvo, znatno povećala druga socijalna davanja te uspješno osporila dio vanjskog duga u iznosu od 3,2 milijarde dolara, za koji je utvrđeno da je nelegitiman. Ekvador se kroz 2009. uspio provući bez recesije i ima očekivanu projekciju rasta od 2,5 posto za ovu godinu. Correa, koji je ekonomist, morao se poslužiti heterodoksnim i kreativnim metodama kako bi se gospodarski rast nastavio usprkos vanjskim šokovima koji proizlaze iz činjenice da zemlja nema vlastitu valutu. Ekvador je 2000. prihvatio dolar kao svoju valutu, a to znači da nema kontrole nad monetarnom politikom i tečajem.

Correa je upozorio da će možda privremeno raspustiti Kongres kako bi zemlja izašla iz legislativne pat pozicije, na što prema novom ustavu ima pravo, ali je potrebo i odobrenje Ustavnog suda. Sile koje priželjkuju puč u tome su vjerovatno vidjele dobrodošao povod za djelovanje. Situacija podsjeća na državni udar u Hondurasu, kada je Zelayina podrška neobvezujućem referendumu o ustavotvornoj skupštini u medijima – i honduraškim, i inozemnim – pogrešno prikazana kao pokušaj produljenja njegova predsjedničkog mandata.

Medijske manipulacije i u Ekvadoru igraju značajnu ulogu. Većinu medija kontroliraju desne grupacije, čiji su interesi oprečni politici vlade. To je pomoglo stvaranju baze ljudi (slično grupama u SAD-u koje svoje stavove stvaraju na temelju Fox News-a, samo proporcionalno veću) koji vjeruju da je Correa diktator koji Ekvador pokušava pretvoriti u komunističku Kubu.

Američki State Department se jučer kasno poslijepodne preko Državne tajnice Hillary Clinton oglasio izjavom od dvije rečenice u kojoj poziva “sve Ekvadorce na zajedničko djelovanje unutar okvira ekvadorskih demokratskih institucija s ciljem što brže i mirnije ponovne uspostave poretka”. Za razliku od prošlogodišnje izjave Bijele kuće o puču u Hondurasu, sadrži i “punu podršku” izabranom predsjedniku. Radi se svakako o poboljšanju, iako je malo vjerojatno da je riječ o stvarnoj promjeni politike Washingtona prema Latinskoj Americi.

Obamina administracija prošlogodišnji je državni udar u Hondurasu poduprla na sve načine na koje je mogla i još uvijek pokušava navesti vlade Južne Amerike – uključujući Ekvador, Brazil, Argentinu i kolektivnu organizaciju UNASUR – da priznaju tamošnju novu vladu. Južna Amerika, međutim, odbija priznati Loboovu vladu jer je izabrana pod diktaturom koja nije dozvolila slobodno i pošteno izborno natjecanje. Pored toga, traži garancije da će se zaustaviti ubijanja novinara i političkih aktivista u Hondurasu, koja se i pod “izabranom” vladom nastavljaju ili čak pogoršavaju.

Kao što su se vlade Južne Amerike i pribojavale, zbog podrške Washingtona puču u Hondurasu, u zadnjih godinu dana vjerovatnost državnih udara desničarskih snaga protiv lijevo orijentiranih demokratskih vlada u regiji se povećala. Pokušaj u Ekvadoru nije uspio, no vjerojatnost sličnih prijetnji u narednim mjesecima i godinama je vrlo velika.

Mark Weisbrot
prevela Andrea Milat
Tekst je objavljen 1. listopada u britanskom Guardianu

Mark Weisbrot je jedan od direktora Centra za ekonomska i politička istraživanja, u Washingtonu. Doktorirao je na području ekonomije na Sveučilištu Michigan. Autor je brojnih istraživačkih radova o ekonomskoj politici, posebice Latinske Amerike i međunarodne ekonomske politike. S Deanom Bakerom koautor je knjige Social Security:The Phony Crisis (University of Chicago Press, 2000). Također je i predsjednik organizacije Just Foreign Policy.

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve