Puč koji (zasad) nije uspio

Prenosimo tekst Marka Weisbrota, direktora Centra za ekonomska i politička istraživanja, u Washingtonu, objavljen na portalu h-alter, o pokušaju vojnog puča u Ekvadoru koji nije uspio, no vjerojatnost sličnih prijetnji diljem Latinske Amerike u narednim mjesecima vrlo je velika.

U lipnju prošle godine, kada je vojska u Hondurasu izvršila državni udar na socijaldemokratsku vladu predsjednika Manuela Zelaye, predsjednik Ekvadora, Raffael Correa, shvatio je to osobno. “Imamo obavještajne podatke koji kažu da sam sljedeći na redu nakon Zelaye”, rekao je Correa.

Pokazalo se da je bio u pravu. Neki analitičari i dalje inzistiraju da je ono što se jučer dogodilo samo policijski prosvjed zbog rezanja povlastica koji je izmakao kontroli. No, bilo kome tko je sinoć na TV-u pratio tijek duge, rovovske oružane bitke u kojoj je vojska spasila predsjednika Correu iz bolnice u kojoj ga je zatočila policija, to nije izgledalo kao prosvjed. Bio je to pokušaj rušenja vlade.



Koordinirane akcije u više različitih gradova, preuzimanje aerodroma Quito od strane dijela oružanih snaga – sve to upućuje na isplanirani državni udar. Iako je puč na koncu propao, u nekim trenucima dana nije bilo izvjesno da će stvari upravo tako završiti.

Vlada je za pokušaj puča optužila bivšeg predsjednika i pukovnika Lucia Gutierreza koji je dan prije na televiziji pozivao na rušenje Corree. Gutierrez je predsjednika optužio za koješta- od davanja podrške FARC-u (gerilska skupina koja se bori protiv kolumbijske vlade)- do upropaštavanja ekonomije.

Puč je možda i mogao uspjeti da Correa nije tako popularan. Usprkos neprijateljima na visokim pozicijama, podrška predsjedniku u glavnom gradu Quito prije nekoliko tjedana iznosila je 67 posto. Correina je vlada udvostručila izdatke za zdravstvo, znatno povećala druga socijalna davanja te uspješno osporila dio vanjskog duga u iznosu od 3,2 milijarde dolara, za koji je utvrđeno da je nelegitiman. Ekvador se kroz 2009. uspio provući bez recesije i ima očekivanu projekciju rasta od 2,5 posto za ovu godinu. Correa, koji je ekonomist, morao se poslužiti heterodoksnim i kreativnim metodama kako bi se gospodarski rast nastavio usprkos vanjskim šokovima koji proizlaze iz činjenice da zemlja nema vlastitu valutu. Ekvador je 2000. prihvatio dolar kao svoju valutu, a to znači da nema kontrole nad monetarnom politikom i tečajem.

Correa je upozorio da će možda privremeno raspustiti Kongres kako bi zemlja izašla iz legislativne pat pozicije, na što prema novom ustavu ima pravo, ali je potrebo i odobrenje Ustavnog suda. Sile koje priželjkuju puč u tome su vjerovatno vidjele dobrodošao povod za djelovanje. Situacija podsjeća na državni udar u Hondurasu, kada je Zelayina podrška neobvezujućem referendumu o ustavotvornoj skupštini u medijima – i honduraškim, i inozemnim – pogrešno prikazana kao pokušaj produljenja njegova predsjedničkog mandata.

Medijske manipulacije i u Ekvadoru igraju značajnu ulogu. Većinu medija kontroliraju desne grupacije, čiji su interesi oprečni politici vlade. To je pomoglo stvaranju baze ljudi (slično grupama u SAD-u koje svoje stavove stvaraju na temelju Fox News-a, samo proporcionalno veću) koji vjeruju da je Correa diktator koji Ekvador pokušava pretvoriti u komunističku Kubu.

Američki State Department se jučer kasno poslijepodne preko Državne tajnice Hillary Clinton oglasio izjavom od dvije rečenice u kojoj poziva “sve Ekvadorce na zajedničko djelovanje unutar okvira ekvadorskih demokratskih institucija s ciljem što brže i mirnije ponovne uspostave poretka”. Za razliku od prošlogodišnje izjave Bijele kuće o puču u Hondurasu, sadrži i “punu podršku” izabranom predsjedniku. Radi se svakako o poboljšanju, iako je malo vjerojatno da je riječ o stvarnoj promjeni politike Washingtona prema Latinskoj Americi.

Obamina administracija prošlogodišnji je državni udar u Hondurasu poduprla na sve načine na koje je mogla i još uvijek pokušava navesti vlade Južne Amerike – uključujući Ekvador, Brazil, Argentinu i kolektivnu organizaciju UNASUR – da priznaju tamošnju novu vladu. Južna Amerika, međutim, odbija priznati Loboovu vladu jer je izabrana pod diktaturom koja nije dozvolila slobodno i pošteno izborno natjecanje. Pored toga, traži garancije da će se zaustaviti ubijanja novinara i političkih aktivista u Hondurasu, koja se i pod “izabranom” vladom nastavljaju ili čak pogoršavaju.

Kao što su se vlade Južne Amerike i pribojavale, zbog podrške Washingtona puču u Hondurasu, u zadnjih godinu dana vjerovatnost državnih udara desničarskih snaga protiv lijevo orijentiranih demokratskih vlada u regiji se povećala. Pokušaj u Ekvadoru nije uspio, no vjerojatnost sličnih prijetnji u narednim mjesecima i godinama je vrlo velika.

Mark Weisbrot
prevela Andrea Milat
Tekst je objavljen 1. listopada u britanskom Guardianu

Mark Weisbrot je jedan od direktora Centra za ekonomska i politička istraživanja, u Washingtonu. Doktorirao je na području ekonomije na Sveučilištu Michigan. Autor je brojnih istraživačkih radova o ekonomskoj politici, posebice Latinske Amerike i međunarodne ekonomske politike. S Deanom Bakerom koautor je knjige Social Security:The Phony Crisis (University of Chicago Press, 2000). Također je i predsjednik organizacije Just Foreign Policy.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva "Prije svega, nužno je da razumijemo na koji se način akumulacija kapitala historijski odvija kroz mrežu života, a ne na mreži života, kako se to uglavnom tumači. Priroda nije samo stvar, odnosno resurs ili, u slučaju ljudske prirode, izvor neplaćenog ili najamnog rada. Na djelu je puno aktivniji i dinamičniji proces. Kapitalizam prolazi kroz mrežu života i sudjeluje u stvaranju prirode, dok istovremeno mreža života prolazi kroz kapitalizam i oblikuje ga. Radi se o koprodukciji."
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2019. Foucault i revizija liberalizma "Foucaultova predavanja o liberalizmu i neoliberalizmu nisu teorijska slijepa ulica (poput njegovih ranijih eksperimentiranja s arheologijom znanja), dok nam produbljena historijska obrada, proizašla iz drugog vala recepcije, omogućuje da idemo onkraj samog Foucaulta, do ključnih pitanja za suvremenu ljevicu."
  • 31. prosinca 2019. Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
  • 31. prosinca 2019. Kurdsko pitanje nekada i danas "Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam U vrijeme degradiranja osnovnih materijalnih uvjeta za uspostavu održivog i pravednog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos prema prirodi i neljudskim životinjama, imajući istovremeno u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih borbi otvorio politički prostor revolucionarnijem djelovanju, koje će moći ponuditi odgovore na trenutnu klimatsku krizu. Donosimo osvrt na 16. konferenciju Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održanu u studenom u Londonu, s programskim naglascima na promišljanju socijalističke budućnosti u kontekstu globalne ekološke krize.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve