Izjava za medije – 3. studenog 2010.

Na kraju javne rasprave, a u skladu s detaljnom analizom nacrtâ Zakona o znanosti, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o sveučilištu, medijska sekcija plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu sastavila je izjavu koju možete pročitati u nastavku.


S vremenskim odmakom od dvije godine i bez malograđanske potrebe za nasladom konstatiramo da novi nacrti zakonâ iz područja znanosti i visokog obrazovanja realiziraju upravo ono na što smo počeli upozoravati 5. studenog 2008, na dan Međunarodne borbe protiv komercijalizacije obrazovanja, te nastavili artikulirati različitim metodama borbe u zadnje dvije godine. Sva tri zakona koja su bila u službenoj javnoj raspravi do 1. studenog jasno otvaraju prostor potpunoj privatizaciji i komercijalizaciji znanosti koja se ostavlja na milost i nemilost slobodi i logici tržišta, dok visoko obrazovanje naplaćivanjem nove birokratske šifre – “upisnina” – u državi čije elite vode socijalno destruktivnu politiku, ostaje prostor nerealizirane slobode samo za one imućne. Dužni smo još jednom upozoriti da su ovi zakoni proizvod politike koja izlaz iz zadanih boljki kapitalističkih ekonomskih ciklusa vidi jedino u tzv. mjerama štednje. One direktno pogađaju socijalno najosjetljivije slojeve društva koje je zapelo u nametnutoj tranziciji.

Iza termina efikasnosti i racionalizacije krije se jasno skidanje obveze države da omogući opstanak znanosti i dostupnost visokog obrazovnja svima, bez obzira na njihov imovinski status. Zabrinjava nas dodatna vulgarizacija sve jače komercijalizacije ovog sektora uvođenjem partijskih tijela koja će predlagati strategije razvoja znanosti, odlučivati o (pre)oblikovanju visokih učilišta ili o izboru njihovih čelnika.

Takva strategija etatizacije potvrđuje tezu da spajanje principa totalitarizma i mahnitog neoliberalizma rađa najgore hibride koji direktno udaraju, prije svega, na one najosjetljivije. U ovom slučaju ignorira se ne samo socijalna osjetljivost i socioekonomsko stanje u državi, nego i osjetljivost pojedinih znanstvenih područja čiji se kritički habitus nasilno gasi njihovim prepuštanjem nemilosrdnim mehanizmima vladajućeg ekonomskog poretka. To će imati dugoročne posljedice na ovo društvo bez obzira na čestu inertnost i društvenu neosviještenost velikog dijela nositelja spomenutog kritičkog habitusa, što se da vidjeti i u pojedinim reakcijama na predložene nacrte zakona. Velik broj reakcija akademske javnosti na nacrte zakona kretale su se već davno utabanim i pređenim putevima “ustavnosti”, tj. “neustavnosti” zakonâ, što je za nas promašen put rušenja ovakve regulative i sistemskih rješenja.

Više je nego jasno da zakoni koji su ustavni mogu vrlo dobro propisati članke i stavke koji su protiv naroda i s ciljem daljnjeg upisivanja logike tržišta u nešto što se prije nazivalo javnim sektorom. Drugim riječima: popravak “ustavnosti” ovih zakona neće spriječiti zakonodavce i elitu da nam nametnu kapitalističku sveučilišnu kartografiju. Uzimajući to u obzir, još jednom pozivamo na akademsku solidarnost u borbi protiv ovih pogubnih zakona koji će se, ukoliko im se oštro i aktivno ne suprostavimo, neminovno donijeti. Pozivamo na nastavak osmišljavanja metodâ za potpuno rušenje društveno destruktivnih politika sistema kojima se vrata visokoškolskih ustanova otvaraju samo po imovinskom ključu, dok se opstanak znanosti omogućuje jedino njezinom potpunom komodifikacijom.

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve