Marš solidarnosti 2010. – Protiv diskriminacije Roma!

Marš solidarnosti 2010. – Protiv diskriminacije Roma u organizaciji Mladih antifašista Grada Zagreba održat će se u subotu 27. studenog 2010. godine. Marš će započeti na Trgu kralja Tomislava u 12 h. U nastavu pročitajte priopćenje Antifa Zagreb povodom marša.

Jedna od najpogubnijih društvenih i političkih „teorija“, koja je činila same “temelje“ i ujedno imala svoj vrhunac u holokaustu, a od čije prakse proganjanja, fizičkog istrebljivanja, diskriminacije i danas stradavaju na tisuće i tisuće ljudi, je rasizam. „Teorija“ koja je bila u službi imperijalističkih osvajanja i nemilosrdne eksploatacije, temelji se na hipotezi o prirodnoj nejednakosti ljudskih rasa, na prirodnom pravu „superiornijih“ da vladaju nad onim „bezvrijednim.“ Rasizam razvija mržnju među rasama i narodima, a i dan danas uzima drastične razmjere.

Narod koji od svog dolaska na područje Europe u 14. stoljeću do danas osjeća posljedice rasističke politike su Romi. Uvijek na margini društva kao dio koji mu, eto, fizički pripada, ali koji je uvijek nekako stran i neprijatan, Romi su od samog dolaska osuđeni na progone, a ako to ne uspijeva, onda na nasilnu asimilaciju. Stoljeća progona i predrasuda su imala za posljedicu stvaranje ideološkog tla na kojem se razvijala fašistička ideologija koja je počinila genocid nad tim narodom. Pokazatelj marginalnog položaja Roma je i sam Nürnberški proces u kojem nitko nije odgovarao za zločine počinjene nad Romima kojih je bilo oko pola milijuna. Zar je moguće da se njihova žrtva zaboravila?

Marginalni položaj Roma koji dovodi do socijalnih problema kao što su alkoholizam, nepismenost, bolest nikako ne može biti posljedica njihove „divlje prirode,“ „naravi“ ili „nomadskog života“. To su ustvari predrasude koje su počele biti toliko uobičajne da su se uvukle u svakodnevni jezik. Marginalnost je prije svega posljedica društvene i ekonomske situacije. Od najstarijih vremena vladajuće klase su tražile dežurnog krivca, nekoga na koga će prebaciti teret trenutačnih problema i uvijek su ga mogle naći u Romima. Zakoni koji su se donosili protiv njih služili su kao sredstvo za smirivanje javnog straha, a danas, u trenutku ekonomske krize, „cigansko pitanje“ dobro dođe kao sredstvo za izbjegavanje konkretnih problema. Ovogodišnji Marš solidarnosti je i marš solidarnosti s Romima koji su žrtve institucionalnog rasizma Europske unije, odnosno njenih članica Francuske (iz koje je ove godine deportirano 8 000, a prošle čak 10 000 Roma), zatim Njemačke (iz koje je izgon dobilo 12 000 Roma), pa Švedske, Belgije, Italije i Danske. Očito se pod „prijetnjom javnom redu i miru“ odnosno borbom „protiv kriminala“, krivca za trenutačno stanje želi naći u „socijalnoj“ skupini (što je termin koji se često koristi za Rome da bi se izbjegli očito rasistički prizvuci). U 21. stoljeću, Romi su provođenjem prakse koja podsjeća na onu fašističku, opet natjerani da postanu nomadi, seleći se iz države u državu. Smatramo da je zadaća stati u obranu naše braće i ovim Maršem pokazati da nećemo zatvarati oči pred diskriminacijom EU prema Romima.

Promjena sistema početkom 90-ih za Rome u zemljama „tranzicije“ trebala je značiti konačno punopravno priznanje nacionalnosti u suvremenom smislu riječi, ekonomska i politička prava, sve blagodati „liberalne demokracije“ itd. Ali ta „nova građanska prava“ su donijela eskalaciju nasilja i rasističkih napada, te su ona ustvari označavala surovu ekonomsku stvarnost koja je značila otkaz za mnoge Rome i trajno ih učinila ovisnima o socijalnoj pomoći u najboljem slučaju i opet otvorila prostor za daljnje predrasude kao i daljnju marginalizaciju. U Hrvatskoj prema popisu stanovništva iz 2001. ima 9463 (0,21%) Roma iako je gotovo sigurno da je broj najmanje dvostruko veći, što govori o nedostatku romske nacionalne svijesti i svjedoči asimilaciji, odnosno želji da se ne očuva romski identitet, što je očita posljedica stigmatizacije.

U zadnjih godinu dana zabilježeno je nekoliko incidenata koji su uspjeli dobiti pažnju novinara: od bacanja molotovljevog koktela, nekoliko rasističkih napada, zlostavljanja u Domu za odgoj djece i mladeži u Puli do antiromskog prosvjeda u Zemuniku Gornjem koji je čak imao za posljedicu egzodus Roma s tog područja. Isto tako, u Međimurskoj županiji, gdje je inače velika koncentracija Roma, svjedočili smo diskriminaciji nakon koje se digla velika prašina zbog presude prema kojoj je RH kriva za diskriminaciju 15-ero romske djece, jer ih je odvojila u posebe razrede u osnovnim školama u Orehovici, Podturnu te Macincu. Dogodilo se i nekoliko sukoba i između neromskog i romskog stanovništva na tom području.

Svi ti incidenti i sustavna diskriminacija romske populacije natjerala nas je da ovogodišnjim, trećim po redu Maršom solidarnosti, izađemo na ulicu i pokažemo solidarnost s našom braćom. Smatramo da je dužnost svih članova društva braniti najugroženije skupine i odlučno reagirati na svaki vid diskriminacije i nepravde. Ovim činom ćemo pokazati da nas nikakve razlike ne mogu odvojiti od naših romskih prijatelja i da je borba za dostojanstvo svakoga čovjeka naša trajna i nepokolebiva motivacija.

Protiv diskriminacije Roma, za zajednički suživot svih ljudi!

Jedna rasa – ljudska rasa!

Vidimo se na ulici!

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve