Italija protiv reformi sveučilišta

Javna rasprava o prijedlogu nacrta zakona o reformi sveučilišta talijanske ministrice obrazovanja Mariastelle Gelmini traje godinu dana. Protiv zakona oglasila se oporba i većina akademske zajednice – brojni istraživači, doktorandi, studenti i profesori. 30. studenog 2010. nacrt zakona prihvaćen je u Zastupničkom domu talijanskog parlamenta (Camera) sa 307 glasova za, 252 protiv i 7 suzdržanih. Zakon je 9. prosinca trebao ići na treće čitanje i glasanje u Senat, ali je zbog masovnog studentskog pritiska posljednja rasprava o reformi visokog obrazovanja odgođena tek za 14. prosinca, kada će se glasovati o povjerenju Vladi.


Što donosi reforma talijanskog visokog obrazovanja?


Ukoliko vam se reforma talijanskog visokog obrazovanja učini poznatom, vjerojatno ste pratili kritike prijedlogâ nacrta Zakona o sveučilištu, Zakona o znanosti i Zakona o visokom obrazovanju Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. U talijanskom nacrtu zakona imamo identičnu formulu: politička i tržišna regulacija znanosti, ukidanje autonomije sveučilištâ i rezanje troškova za visoko obrazovanje. Ulaganje u visoko obrazovanje drastično se smanjuje, a javna sveučilišta boje se da neće moći podnijeti nove rezove unatoč novcu koji ubiru od visokih školarina. Sveučilištima je obećana jednokratna pomoć za 2011. godinu, iako još nije uplaćen ni osnovni iznos za 2010.

Ministar financija Giulio Tremonti naglašava da su mjere štednje nužne, dok ministrica obrazovanja Gelmini pojašnjava kako se ovim reformama Italija približava Europi.

Sveučilišta se dijele na neuspješna i uspješna. (Ne)uspješnost se mjeri mnogim parametrima od kojih prednjače ekonomski – koliko je sveučilište u protekloj akademskoj godini zaradilo na tržištu.

Osim toga, ukida se pravna osobnost fakultetâ.

Stipendije se više neće dijeliti prema socio-ekonomskom statusu nego isključivo prema izvrsnosti. Također, većina stipendija dijelit će se studentima s tehničkih fakulteta, dok će humanističke znanosti biti puno manje stipendirane. U 2009. za stipendiranje studenata uloženo je 246 milijuna eura, a u 2011. cifra će iznositi 76 milijuna eura.

Uvode se studentski krediti po uzoru na one u Velikoj Britaniji. Ministrica Gelmini više je puta izjavila kako je namjera ove reforme približavanje Europi i sustavu visokog obrazovanja u Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Sveučilišta moraju biti transparentnija, konkurentnija i otvorenija.

Senat gubi veliki dio ovlasti koje pruzima Upravno vijeće (Upravno vijeće je gotovo identično Sveučilišnom vijeću prema ZOS-u). Fuchs i Gelmini za uvođenje vanjske političke kontrole na sveučilišta imaju isti argument – navodno smanjenje korupcije. Ukida se i trajni status istraživača koji dobivaju ugovore na određeno vrijeme. Ukoliko nakon šest godina rada ne dobiju ugovor na neodređeno, otpušta ih se.

Žele ubiti javna sveučilišta – Ne reformi, blokirajmo sve!


Već tjednima na ulicama mnogih talijanskih gradova prosvjeduju istraživači, studenti i profesori. Pridružuju im se i srednjoškolci i radnici. Transparenti su visjeli s tornja u Pisi, s rimskog Foruma, a i na Slavoluku pobjede u Parizu – gdje su talijanski studenti na Erasmus razmjeni poručili što misle o reformi. Kulminacija prosvjeda dogodila se 30. studenog, na dan glasanja u Cameri. Silvio Berlusconi izjavio je da pravi studenti stoje kući i uče te da je vrijeme da sveučilišta prestanu trošiti ovoliku količinu javnih sredstava.

30. studenog 2010, glasanje o reformi visokog obrazovanja


U Rimu je prosvjedovalo preko 50.000 studenata. Dio studenata uspio je napraviti sit in ispred Parlamenta na trgu Montecitorio unatoč jakim policijskim snagama. Centar Rima bio je paraliziran većinu dana, a blokirana je i glavna stanica rimskog metroa Termini. Okupirani su mnogi fakulteti. Učenici pet srednjih škola u znak solidarnosti blokirali su nastavu.

I u Veneciji se preko 200 srednjoškolaca pridružilo studentima u borbi protiv reformi. U Palermu studenti planiraju nastaviti blokade do 14. prosinca kada se glasa o povjerenju vladi. Na fakultetima se održava alternativna nastava. Blokirani su Filološki fakultet, Fakultet političkih znanosti i dijelovi Biološkog i Pravnog fakulteta. Studenti su također blokirali promet u centru grada. U Napulju, Torinu, Trstu i Milanu blokirani su glavni kolodvori. U L’Acquili su okupirana tri, a u Bariju dva fakulteta. U Bologni su studenti blokirali izlaz na autocestu.

Prosvjedi su u manjoj mjeri nastavljeni i 1. i 2. prosinca. Mnogi fakulteti još uvijek su blokirani, studenti održavaju sastanke vezane za buduće akcije. Stotinjak studenata simbolično je okupiralo rektorat rimskog Sveučilišta Tor Vergata, a u Palermu se 3. prosinca planiraju dodatne akcije zbog posjete ministrice Gelmini.

Preko inicijative “Ujedinjeni protiv krize – u obrani javnih dobara” studenti se s ostalim građanima Italije ujedinjuju u borbi protiv Berlusconija i njegove Vlade. Inicijativa poziva sve obespravljene imigrante, studente, istraživače, radnike koji se u zadnje vrijeme sve glasnije bore za svoja prava (posebice radnici Fiata iz Melfija) i sve ostale građane čija su radnička prava i egzistencija ugroženi zbog štetnih poteza talijanskih političkih elita na veliki prosvjed 14. prosinca na trg Montecitorio u Rimu. Na istom trgu, istoga dana, u zgradi Parlamenta glasat će se o povjerenju Vladi.

I na talijanskom primjeru možemo zaključiti da se borba protiv neoliberalnih reformi, započeta kritikama nacrta zakona pisanih iz sigurnosti akademskih fotelja, ukoliko želimo sačuvati javna sveučilišta i radna mjesta, neminovno mora nastaviti na ulicama.

Ivana Ribar

(Tekst je ažuriran novim podacima 03.12.2010.)

Vezani članci

  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 30. rujna 2019. Paradoks neplaćenog umjetničkog rada: ljubav u ritmu eksploatacije Na tragu naturalizacije kućanskog rada i umjetnost se percipira kao „rad iz ljubavi“. Narativi koji svode umjetnost na emanaciju individualnog kreativnog genija, prikrivajući njezin status kao rada u navodno autonomnom umjetničkom polju, sprečavaju, odnosno otežavaju borbu umjetnica i umjetnika za bolje uvjete rada, te ih prepuštaju prekarnim, potplaćenim i neplaćenim pseudopoduzetničkim aranžmanima.
  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve