Izvješće s tribine “Odgovornost akademske zajednice: Novi zakoni o visokom obrazovanju – što se to mene tiče?”
Profesor Jovanović je u svom izlaganju ukazao na “europske perspektive” novih zakona. Kako je upozorio, Osmi okvirni program propisuje smanjenja financiranja znanstvenih projekata iz područja društvenih, ekonomskih i humanističkih znanosti. Djelovanje ideološkog aparata EU jasno je i iz same birokratizirane strukture prijava i odobrenja projekata iz koje proizlazi da svaki pokušaj prijave projekata u čijim su osnovama (ili ciljevima) kritika sistema, biva neslavno okončan u nekoj od etapa spomenutog procesa. U svom izlaganju je spomenuo i iskustva znanstvenika iz susjedne Slovenije koji upućuju kritiku evropskom modelu izdvajanja sredstava za znanstvena istraživanja koje je na nekoliko nivoa u najmanju ruku nepravedno. Jovanović je završio svoje izlaganje s konstatacijom da takva politika vodi stvaranju „vesele“, a ne društveno odgovorne i kritičke humanistike i znanosti!
Hrvoje Jurić se u svojem referatu osvrnuo na rad povjerenstava za izradu novih zakona i njihovu odgovornost, posebice člana povjerenstva koji o takvoj odgovornosti drži kolegij na Filozofskom fakulteta. Rad čiji je proizvod ovakav paket zakona dovoljno govori o etičkoj odgovornosti akademskih radnika u povjerenstvu MZOŠ-a, kao i o njihovoj svijesti. Profesor Jurić je otvorio i temu daljnje borbe protiv ovih zakona i općenito – društvenih tendencija kojih je ovaj zakon samo dio, zazivajući solidaran otpor radnika, seljaka i studenata.
Treći izlagač, Dean Duda, nadovezujući se na prethodni zaziv za općim štrajkom i otporom, sa zadrškom je pričao o takvoj mogućnosti zbog vlastite skepse za klasnu svijest akademske zajednice i zbog njene unutarnje hijerarhizacije i reakcionarstva koji ne mogu proizvesti solidarnost pa i neko političko djelovanje. Također je ukazao na logiku i kontekst donošenja novih zakona iz područja znanosti i visokog obrazovanja posebno se referirajući na najnoviji solidarni udar pozicije i opozicije na javni sektor izglasavanjem zakona o javnom RTV servisu. Upozorio je da su zdravstvo i obrazovanje, iako dobrano nagrizeni komercijalizacijom, jedini ostaci javnog sektora.
Kako se i očekivalo, rasprava se povela oko daljnjeg djelovanja akademske zajednice i studenata u rušenju ovih zakona. Nekolicina je izrazila negodovanje s konstatacijom prof. Dude da su jedino studenti ti koji mogu pružiti otpor ovim tendencijama. On je, kako je kasnije upozorio, upućivao na studentsku infrastrukturu kao što su medij (Slobodni Filozofski) i direktna demokracija ne videći mogućnosti izgradnje takvih aparata među akademskim radnicima. Međutim, jasno je da treća akcija širih razmjera u zadnje dvije godine neće biti moguća samo uz djelovanje spomenutih studentskih infrastruktura (koje, istina, nikad nisu bile isključivo studentske – nego javne) nego uz jasnu političku i fizičku solidarnost drugog pola akademske zajednice koja je zasad svoje djelovanje bazirala na apelima, pismenim podrškama i dopisima i koja konačno mora svoje djelovanje prenijeti s poštanskog, na bojno polje!
