Izvješće s tribine “Odgovornost akademske zajednice: Novi zakoni o visokom obrazovanju – što se to mene tiče?”

U četvrtak na Filozofskom fakultetu u organizaciji Udruženja studenata filozofije i Slobodnog Filozofskog održana je tribina o akademskoj odgovornosti u kontekstu donošenja novih zakona, i to točno na dan kada je Ministarstvo obznanilo svoje daljnje akcije u izmjenama nacrtâ zakona iz područja znanosti i visokog školstva. Na tribini su, kao što je najavljeno, govorili akademski radnici Filozofskog fakulteta: Neven Jovanović, Hrvoje Jurić i Dean Duda.

Profesor Jovanović je u svom izlaganju ukazao na “europske perspektive” novih zakona. Kako je upozorio, Osmi okvirni program propisuje smanjenja financiranja znanstvenih projekata iz područja društvenih, ekonomskih i humanističkih znanosti. Djelovanje ideološkog aparata EU jasno je i iz same birokratizirane strukture prijava i odobrenja projekata iz koje proizlazi da svaki pokušaj prijave projekata u čijim su osnovama (ili ciljevima) kritika sistema, biva neslavno okončan u nekoj od etapa spomenutog procesa. U svom izlaganju je spomenuo i iskustva znanstvenika iz susjedne Slovenije koji upućuju kritiku evropskom modelu izdvajanja sredstava za znanstvena istraživanja koje je na nekoliko nivoa u najmanju ruku nepravedno. Jovanović je završio svoje izlaganje s konstatacijom da takva politika vodi stvaranju „vesele“, a ne društveno odgovorne i kritičke humanistike i znanosti!

Hrvoje Jurić se u svojem referatu osvrnuo na rad povjerenstava za izradu novih zakona i njihovu odgovornost, posebice člana povjerenstva koji o takvoj odgovornosti drži kolegij na Filozofskom fakulteta. Rad čiji je proizvod ovakav paket zakona dovoljno govori o etičkoj odgovornosti akademskih radnika u povjerenstvu MZOŠ-a, kao i o njihovoj svijesti. Profesor Jurić je otvorio i temu daljnje borbe protiv ovih zakona i općenito – društvenih tendencija kojih je ovaj zakon samo dio, zazivajući solidaran otpor radnika, seljaka i studenata.

Treći izlagač, Dean Duda, nadovezujući se na prethodni zaziv za općim štrajkom i otporom, sa zadrškom je pričao o takvoj mogućnosti zbog vlastite skepse za klasnu svijest akademske zajednice i zbog njene unutarnje hijerarhizacije i reakcionarstva koji ne mogu proizvesti solidarnost pa i neko političko djelovanje. Također je ukazao na logiku i kontekst donošenja novih zakona iz područja znanosti i visokog obrazovanja posebno se referirajući na najnoviji solidarni udar pozicije i opozicije na javni sektor izglasavanjem zakona o javnom RTV servisu. Upozorio je da su zdravstvo i obrazovanje, iako dobrano nagrizeni komercijalizacijom, jedini ostaci javnog sektora.

Kako se i očekivalo, rasprava se povela oko daljnjeg djelovanja akademske zajednice i studenata u rušenju ovih zakona. Nekolicina je izrazila negodovanje s konstatacijom prof. Dude da su jedino studenti ti koji mogu pružiti otpor ovim tendencijama. On je, kako je kasnije upozorio, upućivao na studentsku infrastrukturu kao što su medij (Slobodni Filozofski) i direktna demokracija ne videći mogućnosti izgradnje takvih aparata među akademskim radnicima. Međutim, jasno je da treća akcija širih razmjera u zadnje dvije godine neće biti moguća samo uz djelovanje spomenutih studentskih infrastruktura (koje, istina, nikad nisu bile isključivo studentske – nego javne) nego uz jasnu političku i fizičku solidarnost drugog pola akademske zajednice koja je zasad svoje djelovanje bazirala na apelima, pismenim podrškama i dopisima i koja konačno mora svoje djelovanje prenijeti s poštanskog, na bojno polje!


Jasna Cetkić

Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve