Izvješće s tribine “Odgovornost akademske zajednice: Novi zakoni o visokom obrazovanju – što se to mene tiče?”

U četvrtak na Filozofskom fakultetu u organizaciji Udruženja studenata filozofije i Slobodnog Filozofskog održana je tribina o akademskoj odgovornosti u kontekstu donošenja novih zakona, i to točno na dan kada je Ministarstvo obznanilo svoje daljnje akcije u izmjenama nacrtâ zakona iz područja znanosti i visokog školstva. Na tribini su, kao što je najavljeno, govorili akademski radnici Filozofskog fakulteta: Neven Jovanović, Hrvoje Jurić i Dean Duda.

Profesor Jovanović je u svom izlaganju ukazao na “europske perspektive” novih zakona. Kako je upozorio, Osmi okvirni program propisuje smanjenja financiranja znanstvenih projekata iz područja društvenih, ekonomskih i humanističkih znanosti. Djelovanje ideološkog aparata EU jasno je i iz same birokratizirane strukture prijava i odobrenja projekata iz koje proizlazi da svaki pokušaj prijave projekata u čijim su osnovama (ili ciljevima) kritika sistema, biva neslavno okončan u nekoj od etapa spomenutog procesa. U svom izlaganju je spomenuo i iskustva znanstvenika iz susjedne Slovenije koji upućuju kritiku evropskom modelu izdvajanja sredstava za znanstvena istraživanja koje je na nekoliko nivoa u najmanju ruku nepravedno. Jovanović je završio svoje izlaganje s konstatacijom da takva politika vodi stvaranju „vesele“, a ne društveno odgovorne i kritičke humanistike i znanosti!

Hrvoje Jurić se u svojem referatu osvrnuo na rad povjerenstava za izradu novih zakona i njihovu odgovornost, posebice člana povjerenstva koji o takvoj odgovornosti drži kolegij na Filozofskom fakulteta. Rad čiji je proizvod ovakav paket zakona dovoljno govori o etičkoj odgovornosti akademskih radnika u povjerenstvu MZOŠ-a, kao i o njihovoj svijesti. Profesor Jurić je otvorio i temu daljnje borbe protiv ovih zakona i općenito – društvenih tendencija kojih je ovaj zakon samo dio, zazivajući solidaran otpor radnika, seljaka i studenata.

Treći izlagač, Dean Duda, nadovezujući se na prethodni zaziv za općim štrajkom i otporom, sa zadrškom je pričao o takvoj mogućnosti zbog vlastite skepse za klasnu svijest akademske zajednice i zbog njene unutarnje hijerarhizacije i reakcionarstva koji ne mogu proizvesti solidarnost pa i neko političko djelovanje. Također je ukazao na logiku i kontekst donošenja novih zakona iz područja znanosti i visokog obrazovanja posebno se referirajući na najnoviji solidarni udar pozicije i opozicije na javni sektor izglasavanjem zakona o javnom RTV servisu. Upozorio je da su zdravstvo i obrazovanje, iako dobrano nagrizeni komercijalizacijom, jedini ostaci javnog sektora.

Kako se i očekivalo, rasprava se povela oko daljnjeg djelovanja akademske zajednice i studenata u rušenju ovih zakona. Nekolicina je izrazila negodovanje s konstatacijom prof. Dude da su jedino studenti ti koji mogu pružiti otpor ovim tendencijama. On je, kako je kasnije upozorio, upućivao na studentsku infrastrukturu kao što su medij (Slobodni Filozofski) i direktna demokracija ne videći mogućnosti izgradnje takvih aparata među akademskim radnicima. Međutim, jasno je da treća akcija širih razmjera u zadnje dvije godine neće biti moguća samo uz djelovanje spomenutih studentskih infrastruktura (koje, istina, nikad nisu bile isključivo studentske – nego javne) nego uz jasnu političku i fizičku solidarnost drugog pola akademske zajednice koja je zasad svoje djelovanje bazirala na apelima, pismenim podrškama i dopisima i koja konačno mora svoje djelovanje prenijeti s poštanskog, na bojno polje!


Jasna Cetkić

Vezani članci

  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 30. rujna 2019. Paradoks neplaćenog umjetničkog rada: ljubav u ritmu eksploatacije Na tragu naturalizacije kućanskog rada i umjetnost se percipira kao „rad iz ljubavi“. Narativi koji svode umjetnost na emanaciju individualnog kreativnog genija, prikrivajući njezin status kao rada u navodno autonomnom umjetničkom polju, sprečavaju, odnosno otežavaju borbu umjetnica i umjetnika za bolje uvjete rada, te ih prepuštaju prekarnim, potplaćenim i neplaćenim pseudopoduzetničkim aranžmanima.
  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve